„Četiri minute loptanja obavezno svaki dan“, natpis je koji će vam upasti u oči prijeđete li pogledom preko radne ploče u šivaoni Humane Nove iz Čakovca, na kojoj su ispisane narudžbe za kupce koji su svoje povjerenje poklonili ovoj socijalnoj zadruzi.

„Svaki dan oko 13-14 sati kada nam već fali da se malo dignemo i razgibamo, stanemo u krug po šivaoni i loptamo se. To nam je super“, kaže 28-godišnja Tea Vukelić, dok uz široki osmijeh namješta naočale na nosu ne bi li bolje vidjela gdje treba spojiti stare nogavice traperica iz kojih će sašiti novu, modernu radnu kutu. U Humani radi već treću godinu i uvjerena je da bolje uvjete rada danas negdje drugdje teško može naći.

Bolje uvjete rada, kaže Tea, danas negdje drugdje teško može naći (FOTO: Lupiga.Com)

Humana Nova djeluje kao društveno poduzeće koje potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno marginaliziranih osoba kroz proizvodnju i prodaju tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala. Drugim riječima, glavna im je djelatnost, od koje je zapravo sve i počelo, prikupljanje stare odjeće iz koje vrijedne ruke zadrugarki šiju nove praktične proizvode. A zadrugarke i zadrugari su redom osobe koje su iz različitih razloga godinama bezuspješno čekale posao na Zavodu za zapošljavanje.

„Priča o recikliranoj modi i tkanju humanije društvene zajednice počinje 2011. godine u prostorijama Autonomnog centra - ACT iz Čakovca gdje je osmišljen projekt osnivanja Humana Nove ('ESCO - obrazovanja za socijalno zadrugarstvo – nove mogućnosti za osobe s invaliditetom) sufinanciran od strane Europske unije“, predstavljaju se iz Humane na stranicama knjižice o socijalnim zadrugama u Hrvatskoj.

„Ova šivaona nema normu“, reći će upravitelj Ivan Božić, pojašnjavajući kako smisao zadruge nije profit već prvenstveno stvaranje i očuvanje stabilnog radnog mjesta. Objasnit će kako je specifičnost Humana Nove u tome da se kao članovi zadruge, pojavljuju udruge i fizičke osobe koje su prepoznale vrijednost inicijative i potencijale uključivanja osoba s invaliditetom i drugih društveno marginaliziranih skupina u proizvodnju kvalitetnih i traženih proizvoda.

"Ovdje nema norme" - Ivan Božić (FOTO: Lupiga.Com)

„Članovi su spremni svojim angažmanom, radom i financijskim ulozima pomoći pokretanje, rad i razvoj zadruge, kao i lokalne zajednice“, kaže Ivan.

„Prije sedam godina oboljela sam od multipla skleroze i završila na Zavodu za zapošljavanje, gdje nisam mogla naći nikakav, meni tada prihvatljiv posao“, priča nam Tea dok ono što su bile traperice pod njezinim vještim prstima poprima oblik kute. Uz ostali posao danas će ih napraviti pet, koliko su naručile „tete“ iz jednog dječjeg vrtića. U Humani je našla, ne samo zadovoljavajući, već divan posao, otkriva sa smiješkom. Ovdje ne radi samo kao krojačica, već i kao zadrugarka koja ravnopravno s ostalima donosi poslovne odluke.

„Kod nas je sve transparentno. Evo, na zidu možete vidjeti izloženu bilancu našeg poslovanja tako da svi u svakom trenutku znamo na čemu smo“, nadovezuje se Ivan otkrivajući kako su iza zadruge 22 mjeseca preživljavanja na minimalcu.

„Mi smo na tržištu potpuno jednaki ostalim poslovnim subjektima, konkurencija je žestoka i zajednički smo shvatili da se na određeni period moramo odreći dijela plaća kako bismo sačuvali održivo poslovanje“, pojašnjava trenutačan poslovni status Humane, u kojem nema nikakvih privilegija u odnosu na druge poduzetnike, iako su okrenuti ka zapošljavanju osoba s invaliditetom. Iza njegovih leđa izviruju dva sjajna, nasmijana oka 23-godišnje Paule Horvat, kojoj je ovo treći posao u životu. Kaže, ovdje nema straha da nešto neće stići, koji je, nažalost, često do sada osjećala kod drugih poslodavaca.

„Čula sam na Zavodu za zapošljavanje za ovaj projekt, došla sam jedan dan i pitala bi li me zaposlili, rekli su da budu. I tak' sam se i ja našla ovdje“, govori nam, istovremeno posežući za spužvom kojom će napuniti još jedan jastuk za dojenje i pridružiti ga već završenoj hrpi. Paula i Tea, tek su dvije od 13 trenutačno zaposlenih osoba u ovoj socijalnoj zadruzi. U samoj šivaoni radi osam žena, a još dvoje ih je zaposleno u skladištu koje prihvaća robu.

"Ovdje nemam straha da nešto neću stići" - Paula Horvat (FOTO: Lupiga.Com)

„Imamo odličnu suradnju s komunalnim poduzećima u Međimurskoj županiji koja prikupljaju staru odjeću i obuću, te nam je prosljeđuju“, pohvalit će se Ivan, pokazujući nam skladište u kojem je prava gužva jer je upravo stigao kamion pun donirane odjeće. U sklopu skladišta nalazi se i improvizirani dućan u kojem se za 25 kuna može kupiti kilogram rabljene odjeće.

„Ovdje sortiramo odjeću na prvu klasu koja ide za prodaju i drugu koja ide dalje u donacije onima kojima treba. Meni je tu jako lijepo, svi su dobri“, priča 48-godišnja Vesna Posedi koja je zaposlena u skladištu.

„Imali smo otvorena dva prava ‘second hand’ dućana, ali smo ih uslijed ove gospodarske krize odlučili zatvoriti na neko vrijeme i pričekati bolja vremena“, objašnjava Ivan još jednu od zadrugarskih odluka kojom su odlučili racionalizirati poslovanje. Naime, nije iznenađenje, najveći problem s kojim se trenutačno bori Humana Nova jest likvidnost. Sve čime se bave je nisko vrednovana, slabije plaćena djelatnost.

Naime, iako su, upravo Tea, Vesna i Paula, kao i još neki zaposlenici u Humani, osobe s invaliditetom, kojih je u Međimurskoj županiji 10 posto u odnosu na ostatak populacije, Humana Nova sa Zavoda za zapošljavanje ne ostvaruje nikakve beneficije u svom poslovanju na račun njihova zapošljavanja. Uspjeli su ostvariti tek dio poticaja Zavoda za rehabilitaciju, profesionalno vještačenje i zapošljavanje osoba s invaliditetom pri Ministarstvu rada. No, takvu naknadu može ostvariti i bilo koja druga tvrtka koja zapošljava osobe s invaliditetom, bez obzira bili socijalna zadruga ili neki drugi oblik poslovnog subjekta.

Svi zadrugari imaju jednaka prava odlučivanja (FOTO: Lupiga.Com)

„Upravo zbog specifičnog zdravstvenog stanja većine zaposlenih imamo i veliki problem s bolovanjima, mnogi često imaju potrebu obaviti neke zdravstvene preglede, a starije osobe nerijetko imaju problema s kralježnicom i slično“, nabraja nam Ivan neke svakodnevne probleme u poslovanju tvrtke, a u koje nadležne institucije imaju potpuno pogrešan uvid, barem sudeći po onome što nam je rekla Jelena Mišić iz Zavoda za rehabilitaciju, profesionalno vještačenje i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

„S tim se nikako ne mogu složiti. Ne znam odakle vam podatak da osobe s invaliditetom idu češće na bolovanje“, rekla je Lupigi začuđeno Mišić, negirajući informacije o kojima nam govori upravitelj socijalne zadruge Humana Nova.

„Konkretnih saznanja o tom podatku naš Zavod nema, pretpostavljam da bi više o tome mogao znati Zavod za zdravstveno osiguranje, dakle, netko tko vodi evidenciju bolovanja“, kaže Mišić, iako nam je u prethodnoj izjavi decidirano tvrdila da se ne može složiti s većom potrebom za bolovanje kod osoba s invaliditetom. Kako je njenom Zavodu upravo zadatak olakšati ovim ugroženim socijalnim kategorijama ostanak u svijetu rada, a ne samo zapošljavanje, u najmanju ruku čudi njihovo slabo poznavanje situacije na terenu. Ukoliko nisu upoznati s podacima Zavoda za zdravstveno osiguranje, a prema tumačenju Jelene Mišić niti onih Zavoda za zapošljavanje, legitimno je zapitati donose li se kriteriji o isplati poticaja na ispravan način.

Broj zaposlenih osoba s invaliditetom u 2013. godini (IZVOR: hzz.hr)

Kada usporedimo podatke Izvješća o osobama s invaliditetom temeljene na podacima Zavoda za javno zdravstvo s onima Zavoda za zapošljavanje postaje jasno da je problem zapošljavanja s kojima su suočene osobe s invaliditetom u Hrvatskoj golem. Naime, prema tom izvješću iz siječnja 2013. godine u Hrvatskoj ih živi više od pola milijuna, točnije njih 520.437, koji, dakle, čine 12 posto ukupnog stanovništva. U cijeloj 2013. godini preko Zavoda za zapošljavanje zaposlilo ih se tek 1.774.

„Unatoč paketu raznih mjera za zapošljavanje osoba s invaliditetom koje nudi Zavod za zapošljavanje, mnoge su za Humana Novu jednostavno neprimjenjive“, tvrdi upravitelj, dodajući da se ne želi žaliti jer su u Humani itekako svjesni ukupnog lošeg stanja u gospodarstvu. Ipak, drži da bi institucije koje žele stimulirati one koji zapošljavaju socijalno ugrožene kategorije morale iznaći fleksibilnije modele za dodjelu poticaja.

Broj osoba s invaliditetom po županijama (IZVOR: hzjz.hr)

„Primjerice, takva sredstva nalažu, takozvanu dirigiranu plaću, međutim, kako su ona do sad, barem u periodu za 2013. i 2014. godinu redovito kasnila, onemogućeno nam je da se držimo našeg zacrtanog plana likvidnosti. Druga, vrlo važna, jednako otežavajuća okolnost, da je tako nazovemo, jest činjenica da poticaji diktiraju razinu zaposlenosti koja je nama danas nemoguća jer smo u svakodnevnoj borbi za opstanak", objašnjava Ivan borbu za preživljavanje u kojoj se Humana neprestano snalazi na razne načine.

„Jednostavno još nismo u potpunosti održivi, a u ovakvoj gospodarskoj situaciji kada se ne zna što će biti za tri mjeseca nama je nemoguće održavati stalan broj zaposlenih“, pojašnjava Ivan dodajući kako primjerice, samo najam prostora u kojoj se zadruga nalazi plaćaju po tržišnoj cijeni od 180.000 kuna godišnje. Uvjeren je da ima još prostora za dodatno zapošljavanje, ali za to se tek trebaju stvoriti uvjeti. U zadruzi se nadaju da će bolju situaciju donijeti novi Pravilnik o mjerama za zapošljavanje osoba s invaliditetom, koju je za 1. siječnja 2015. godine najavilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

Trenutačno stanje u poslovanju Humana Nove trebala bi olakšati i najavljena inicijativa Ministarstva poduzetništva i obrta kojom su obećali pokušati promijeniti sustav oporezivanja zadruga, odnosno osloboditi oporezivanja 30 posto njihove dobiti, koja bi se ubuduće trebala oporezivati tek nakon reinvestiranja.

U iščekivanju drugačijeg oporezivanja zadruga (FOTO: Lupiga.Com)

U međuvremenu oko 2.700 zaposlenih u zadrugama, kako kažu podaci Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo, uglavnom su prepušteni sami sebi. Unatoč tome, zadrugarstvo u Hrvatskoj bilježi pozitivan trend, trenutačno zadruga ima oko 1.200, no rjeđe su one koje su fokusirane na zapošljavanje socijalno ugroženih skupina, poput Humana Nove, ili njihove sestrinske socijalne zadruge Domači vrt.

„Osnovani smo kroz projekt u kojem smo pripadnike manjinskih skupina – Rome, educirali za bavljenje poljoprivredom na zdrav, organski način. Odslušali su 160 sati o biodinamičkom uzgoju kako bi stekli neke početne vještine u ekološkom bavljenju poljoprivredom“, zadovoljno objašnjava Rusalka Majer, voditeljica projekta, naglašavajući kako je projekt od 30 polaznika uspješno odslušalo i završilo njih 21. Time je ispunjena i vrlo važna misija zadruge, a sastoji se u promicanju tolerancije i rušenju predrasuda prema pripadnicima manjinskih skupina, i to njihovim ravnopravnim uključivanjem u rad zajednice.

U projekt su se uključili i drugi ekološki proizvođači voća i povrća s područja Međimurja, prepoznavši mogućnost proširenja ponude i bolje konkurentnosti na tržištu ukoliko nastupe kao zadruga.

Prvi reciklirani proizvod zadruge (FOTO: Lupiga.Com)

„Svaki tjedan u našim ‘zelenim košaricama’ dostavljamo svježe, lokalno ekološki uzgojeno povrće“, navodi Rusalka, pokazujući plodove upornog rada na više od 14 hektara poljoprivrednog zemljišta koje je zadruga unajmila za ovu svrhu. I Domači vrt, s „tvrdim č“, kako naglašava simpatična ekipa iz Čakovca, kao i Humana Nova, za sada preživljava isključivo donoseći pažljive poslovne odluke, uz potporu nekoliko lokalnih sponzora koji prepoznaju plemenitu ideju socijalnog zadrugarstva. Svoju ponudu planiraju proširiti i na skupljanje namještaja, igračaka, čaša, tanjura i elektroničkih naprava koje bi također reciklirali.

„Sve to radimo po uzoru na primjere koji dobro funkcioniraju u zemljama Europske unije, u čemu nam je jako važno članstvo u mreži ReUse (europska mreža koja okuplja članice posvećene održivom društvenom i ekološkom razvoju op.a.)“, kaže Ivan. Kroz nju su pronašli strateške partnere koji im mogu pomoći u daljnjem razvoju djelatnosti Humana Nove. Jedan takav je i organizacija Prosper iz Belgije, koja otkupljuje sav višak tekstila od Humana Nove, te ga prodaje u Indiju. Tamo se odjeća dalje sortira i ponovno upotrebljava. Najvažnije je da se radi o potpuno transparentnom poslovanju naglašavaju zadrugari.

Krcato skladište Humana Nove (FOTO: Lupiga.Com)

„Tako su u toj Indiji osobe normalno plaćene, ne zapošljavaju se osobe ispod 16 godina starosti, a sav otpadni materijal završava u jednom mjestu – Palibat, na sjeveru Indije gdje se iz tog neiskorištenog materijala izrađuje konac“, govori Ivan savršeno ocrtavajući viziju svijeta u kakvoj zadrugari žele živjeti. U njoj se otpad reciklira i ne stvara novi, točno se zna gdje što završava, a vrednuje se rad, a ne profit.

„To je jedini način samoodrživosti u kojem mogu opstati svi, od lokalne zajednice pa do države u cjelini“, kaže nam sa smiješkom Ivan, poručujući da oni od takvog cilja koji imaju pred sobom - neće odustati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Tekst i prilog nastali su uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".