Najupečatljiviji dojam šetnje središtem Atene, a pogotovo njegovim kvartom Exarchia, zasigurno je šarenilo njenih ulica. Murali i grafiti apsolutno dominiraju fasadama. Kako nam kažu stanovnici Atene, to nije nikakva posljedica raspada sistema u Grčkoj uvjetovanog mjerama štednje i valom prosvjeda.

Umjetničko oslikavanje ulica sprejem ima svoju tradiciju koja traje već desetljećima, a pobuna koja je izbila 2008. godine nakon ubojstva 15-godišnjeg Alexisa Grigoropoulosa, samo je dodatno politizirala uličnu umjetnost.   

Mesologiou (FOTO: Lupiga.Com)

Upravo je Exarchia, slobodna anarhističko-autonomaško-antiautoritarno-antifašistička zona Atene, bila poprište tog ubojstva. U jednoj od najživahnijih njenih ulica, Mesologiou, policajac Epameinondas Korkoneas pucao je Grigoropoulosu u prsa 6. prosinca 2008. godine i zauvijek u grčku noviju povijest unio dodatno značenje terminu dekemvriana, koji u doslovnom prijevodu označava "događaje u prosincu".

Dekemvriana je do toga dana bila sinonim za događaje za vrijeme i nakon marša 200.000 ljudi na ulicama Atene 3. prosinca 1944. godine. Ubijeno je 28 prosvjednika, ranjeni su deseci ljudi i sve to uz blagoslov antikomunistički nastrojenih Saveznika među pobjednicima u Drugom svjetskom ratu.  

Ugao gdje je ubijen 15-godišnji Aleksis (FOTO: Lupiga.Com)

Naši domaćini u Ateni navode da se van Grčke stječe krivi dojam da su se od 2008. godine do danas prosvjedi održavali neprestano. Točno je da ih je bilo puno, ali nekoliko njih je bilo ključno. U ovom pregledu također se služimo kronologijom objavljenoj u knjizi eseja "Revolt i kriza u Grčkoj: Između sadašnjice koja tek prolazi i budućnost koja će tek doći" urednikâ Antonisa Vradisa i Dimitrisa Dalakoglua

Oni ne navode pobune prije 1973. godine, ali za razumijevanje pojma dekemvriana, kao i za priču o potiskivanju ljevice u Grčkoj, koja je tek 25 godina nakon pada Berlinskog zida demokratskim putem zavladala tom zemljom, nužno je vratiti se u 1944. godinu. 

 (FOTO: Lupiga.Com)

Povod za tadašnji masovni protest bila je naredba Britanaca da se razoružaju sve grupe unutar grčkog pokreta otpora nacizmu, dok su desničarske snage bile izuzete od ove zapovjedi. Najveća grupa antifašističkih boraca, Nacionalni oslobodilački front, pozvala je ljude na ulice i odaziv je bio impresivan.

Međutim, združene snage britanske vojske, grčke žandarmerije i kolaboracionista s nacistima - tzv. grupa X, koja je zahvaljujući savezničkim "osloboditeljima" Grčke ponovno primljena u službu - uzvratila je pucnjavom po prosvjednicima. Nakon toga u Ateni su izbili sukobi između Nacionalnog fronta za oslobođenje (EAM) i britanske vojske koji su potrajali 37 dana, a okončani su djelomičnim razoružanjem dogovorenim primirjem u Varkizi u veljači 1945. godine.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Velika Britanija i SAD u svojoj su globalnoj borbi protiv komunizma nakon Drugog svjetskog rata odlučili podržati desničare u Grčkoj te je počelo provođenje Bijelog terora, progona lijevih snaga. Iz ovog je razloga Grčka bila jedna od rijetkih postratnih zemalja koja je zatvore punila ne kolaboracionistima Nijemaca i Talijana, nego ljevičarima, zbog čega je postala terenom za jedan od prvih oružanih sukoba u periodu Hladnoga rata. Građanski rat između desničarskih snaga, odnosno vlade podržavana od Britanije i SAD-a, te Demokratske vojske Grčke (DSE) podržavane od strane Komunističke partije Grčke (KKE), koju su vojno i financijski pomagale SSSR i Jugoslavija.

Zahvaljujući demoralizirajućem razlazu između SSSR-a i Jugoslavije 1948. godine i pojačanom financiranju od strane SAD-a, dolazi do slabljenja lijevih oružanih snaga i pobjede desnice sljedeće godine. "Dubokom državom", tj. tajnim službama i represivnim aparatom, vladat će strogi antikomunistički sentiment, koji će pomoći usponu vojne hunte 1967. godine, a u tim se redovima neće puno promijeniti ni do današnjih dana.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Vladavina hunte okončana je tek nakon sljedeće važne obljetnice u novijoj povijesti grčkih pobuna, a to je upad tenkova na Politehnički fakultet. Tog 17. studenog 1973. godine hunta je silom odlučila slomiti proteste na sveučilištu i ubila 40 studenata na tom fakultetu. Godišnjica tog masovnog ubojstva obilježavat će se protestima u Ateni svake godine, a brutalnost policije dovest će do smrti više prosvjednika. U sudaru policije i prosvjednika ispred zgrade Parlamenta 1980. godine ubijena su dvojica prosvjednika - jedan radnik i jedan student. Nitko nije odgovarao zbog njihove smrti.

Pet godina kasnije interventni policajac je na isti dan pucao u leđa 15-godišnjem Michalisu Kaltezasu. Nova pobuna se valja njihovim ulicama, više je fakulteta okupirano. Policajac će zbog ubojstva djeteta biti osuđen na prvom stupnju, a pomilovan na drugom, što dovodi do novih protesta 1990. godine.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Nasilje je obilježilo i obilježavanje godišnjice 17. novembra 1995. godine, a policija, koja je bila pod upravom socijaldemokratske vlade na čelu s PASOK-om, dobila je dozvolu da prekrši azil fakulteta Politehnike. Pohapšeno je 500 studenata nakon cijele noći uličnih borbi.

Tri godine kasnije, na isti dan uhićena su 153 anarhista i to uz asistenciju KNE-a, omladine Komunističke partije Grčke (KKE). Ona je od svojih pozicija iz Drugog svjetskog te građanskog rata do tada već otklizala prema staljinizmu. Ponašanje te stranke 2015. godine, podsjetimo, dovelo je do toga da je Syriza svog koalicijskog partnera našla u Nezavisnim Grcima, populističko-desnoj stranci otpadnika Nove demokracije, koji se sa najjačom konzervativnom partijom nisu slagali po pitanju mjera štednje. 

 'Revolucija - borba - participacija - antifašizam - napad' (FOTO: Lupiga.Com) 

I 17. studenog 2009. godine došlo je do masovnog hapšenja mladih ljudi, uglavnom tinejdžera. Policija je naknadno priznala da nisu napravili ništa loše, već da se radio o preventivnim hapšenjima.

To se, naime, događalo niti godinu dana nakon ubojstva Alexisa Grigoropoulosa, koje je pokrenulo masovni revolt Grka. Samo par tjedana kasnije, za vrijeme obilježavanja ubojstva 15-godišnjeg Grigoropoulosa, novi val pobune proširio se Grčkom. Policija hapsi oko tisuću ljudi.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Jedan od ključnih protesta, ne samo za Grčku, već i za tada snažni anarhistički pokret, dogodio se 5. svibnja 2010. godine prilikom potpisivanja ugovora o zajmu od Trojke (Međunarodni monetarni fond, Europska unija i Europska centralna banka) teškom 110 milijardi eura, koji uvjetuje drastične mjere štednje i dovodi do eksplozije vanjskog duga Grčke. Stotine tisuća ljudi pohrlile su prema parlamentu da spriječe taj kredit. Sukobi s teško naoružanom policijom traju satima na ulicama Atene. Frakcija anarhista, koja se s ostalima nije slagala po pitanju metoda borbe, naoružana molotovljevim koktelima pali podružnicu banke u ulici Stadiou prilikom čega su poginula trojica službenika banke Marfin.

Anarhistički pokret do danas se nije u potpunosti oporavio od ovog nasilnog čina - trojicu poginulih, oni što su opravdavali nasilje nazivali su direktorima ili rukovoditeljima, a zapravo su bili obični službenici prisiljeni da ostanu na poslu unatoč neredima na ulici i generalnom štrajku, pod prijetnjom otkaza. Osim što ih je poslodavac prisilio da budu u poslovnici, nije im omogućio zaštitu na radnome mjestu. U trenutku izbijanja požara oni nisu imali ni sigurnosni izlaz iz zgrade, niti je zgrada imala sustav za obranu od požara. Ugušili su se dimom.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Prosinac 2010. donio je drugu godišnjicu smrti 15-godišnjeg Grigoropoulosa, a zatim i generalni štrajk protiv mjera štednje nametnutih od Trojke, sedmi te godine. Grci štrajkaju i izlaze na ulice i iduće, 2011. godine, zbog masovnih otpuštanja i pregovora oko zajmova sa Trojkom - u veljači, svibnju, lipnju i rujnu, a dolazi do masovnih sukoba s policijom.

Šestog prosinca u sukobu policije s anarhistima i srednjoškolcima ozlijeđeno je 14 policajaca, a devetero prosvjednika je pritvoreno. 

 (FOTO: Lupiga.Com) 

Protiv mjera štednje bune se i u rujnu 2012. godine, paljenjem zastava Europske unije i izlaskom 150.000 ljudi na ulice početkom mjeseca, a onda i generalnim štrajkom 350.000 radnika te maršem 50.000 ljudi, koji dovode do žestokih sukoba s policijom, krajem rujna.

U srpnju 2013. Grčka je prisiljena zbog 6,8 milijardi eura pomoći otpustiti 15.000 javnih službenika, što ponovo dovodi do protesta.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

U međuvremenu Grčka je bila zahvaćena i drugim prosvjedima te generalnim štrajkovima, pored obilježavanja ovih dviju bolnih godišnjica i prosvjeda protiv mjera štednje. Protiv reforme sustava obrazovanja sveučilišta i školske ustanove borili su se 1979. i 1980. godine, zatim 1990. i 1991. godine, kada je više od 1.500 obrazovnih ustanova bilo okupirano od strane predavača i studenata, odnosno učenika, čime je reforma srušena. Tada je policija i članstvo Nove demokracije napadala škole s namjerom da ih ukloni. Jedan od istaknutih članova ND-a ubio je pritom profesora matematike Nikosa Temponerasa, što je dovelo do još jače pobune ne samo u Ateni, nego i u Solunu, Patrasu i drugim gradovima.

Prosvjedi obrazovnih službenika događali su se i između 1996. i 1999. godine, blokadama i okupacijama obrazovnih ustanova te cesta. Tokom 2006. i 2007. godine također se prosvjedovalo zbog reforme obrazovanja, koja je usvojena. Policija je rastjerivala demonstracije ispred parlamenta pucanjem u zrak.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Grci su prosvjedovali i u drugim zemljama, u masovnim anti-globalističkim prosvjedima: u rujnu 2000. godine putuju u Seattle (SAD) te Prag u Češkoj, u srpnju 2001. godine prosvjeduju u Italiji protiv G8, a u prosincu u Bruxellesu sudjeluju u masovnom prosvjedu sindikata protiv EU samita na kojemu se odlučuje o europskom ustavu i stavu EU prema privatizaciji, azilu, nezaposlenosti, nadzoru građana, sigurnosti i "terorizmu".  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Zbog terorizma, policija je već naoružana do zuba, što se samo pojačava uoči Olimpijskih igara. Ogroman javni novac baca se na sportske dvorane koje su danas prazne, što je također jedan od uzroka krize, a osim potpuno militarizirane policije, na ulicama Atene 2004. godine pojavljuje se i tisuću novih nadzornih kamera.

Anarhisti se bacaju u akciju sabotaže kamera koje razbijaju, otkidaju ili zatamnjuju sprejem.  

 'Bastardokracija' - bivši premijer Samaras i njegov zamjenik Venizelos (FOTO: Lupiga.Com)

Veliki požari koji su zahvatili najljepše dijelove zemlje u ljeto 2007. godine dovode do izlaska na ulice i prosvjeda protiv vlade, koja je financijski obogaljila vatrogasnu službu te ulagača, na koje se sumnja da su podmetnuli vatru, kako bi opožarena zemljišta pretvorili u građevinska.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Anarhisti i jaka grčka ulična ljevica spriječila je također 1984. godine nastup francuskog nacista Jean Marie Le Pena, oca današnje liderice ksenofobnog Nacionalnog fronta iz Francuske, Marine Le Pen. Njihov napad na hotel Caravel u Ateni doveo je do otkazivanja konferencije ekstremnih desničara.

U veljači 2008. godine antifašisti su također spriječili marš nekoliko desetaka pripadnika ekstremne desnice, što je preraslo u uličnu borbu. U studenom te godine, samo nekoliko tjedana prije ubojstva Alexisa Grigoropoulos, dogodio se i masovni štrajk glađu grčkih zatvorenika, koji su u nezapamćenom pokretu solidarnosti zatražili bolje uvjete života. 

 'Policajci su posvuda, ali zbog suzavca smo nevidljivi' (FOTO: Lupiga.Com)

Nesumnjivo je da se Atena, pogotovo u zadnjih sedam godina, nagledala velikih protesta, kakvi se unatoč teškoj gospodarskoj situaciji i rezovima u Hrvatskoj ne događaju.

Posljednji u nizu posebno je zanimljiv, ako ne i povijesni, zato što je, nakon desetljeća borbe protiv vlasti, doveo do okupljanja desetaka tisuća ljudi koji su novoizabranoj vlasti iskazali - podršku.  

 'Ostavite madame na miru, tucite šefove' (FOTO: Lupiga.Com)

No, kada se govori o grčkom revoltu, urednici knjige o pobunama u Grčkoj, Vradis i Dalakoglou, ističu da je užasno važno "odmaknuti se od mitologizirane predodžbe Grčke kao zemlje koja je politički egotično ona 'Druga'" te da je "egzotizacija Grčke iskrivljena koliko i oslabljujuća za borbe koje se dešavaju sada i ovdje."

 (FOTO: Lupiga.Com)

"U ovom gradu (Ateni) nema ničega egzotičnog, misterioznog ni vanzemaljskog... Usprkos svojim posebnostima, Atena je samo još jedna europska metropola. I, kako autori u ovoj knjizi impliciraju ili eksplicitno pokazuju, ne postoje idealni politički ili kulturološki uvjeti za revolt - on se može dogoditi bilo gdje u pravo vrijeme."

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com