BORIS DEŽULOVIĆ: Split - Kronika jedne propasti
Nije, naravno, problem što moga Splita nema. Uvijek je tako bilo i uvijek je tako trebalo biti, da nečiji gradovi više nisu njihovi. Tako grad nastaje i živi. Moj Split, recimo, nastao je na ruševinama Smojinog. Problem je kad grad više nije ničiji. Kad se preseli iz sebe, pa se građani povuku u predgrađa, a grad na Instagram profile svjetskih usputnika. Iz Splita tako nije samo kirurški odstranjen svaki trag života, već i samog sjećanja na život. Baš svaka čuka geografije naših bivših života danas je hotel ili hostel, pub & grill ili food & wine. ‘Nema smisla’, pisat će na deset svjetskih jezika na nadgrobnoj ploči antičkog Splita, veličanstvenog mediteranskog grada koji su vlast, struka i građani cijeloga ispraznili, iznajmili i amputirali od urbanog života, kako bi turisti neometano uživali u autentičnom mediteranskom urbanom životu.