Bosanski problem, kao i južnoslavenski problem u cjelini, je u tome što su naše nacije skoro istovjetne s našim religijskim identitetima. Pa su onda svi katolici Hrvati, svi pravoslavni Srbi, a svi muslimani Bošnjaci. I svaki je naš rat u dvadesetom stoljeću bio – vjerski rat. Naši građanski ratovi su također bili vjerski ratovi. I onda je nekako prirodno da u ime nacija u nas govore vjerski vođe. Kao što je prirodno i da politički vođe drže vjerske govore i sudjeluju u prvim redovima vjerskih obreda. Bog u Bosni nije sišao na zemlju, ali se njegovi pozvani i nepozvani predstavnici prave kao da jest, kao da je On tu i kao da samo njih predstavlja u borbi protiv ona dva nevjernička i neznaboška naroda. Voljeti Bosnu, ili je barem podnositi onakvu kakva ona jest – a osim što je nevoljena, Bosna od zastrašujuće većine svojih građana nije ni tolerirana, jedino može značiti voljeti je ili podnositi u sve tri njezine konstitutivne varijante.

Hrvatska radiotelevizija platila je producentskoj tvrtki Dinaten projekt čak 600.000 kuna za seriju pod nazivom ''Je li moglo drugačije'', kojom je amnestiran pravomoćno osuđeni Miroslav Kutle, ali i cijela plejada važnih likova u privatizaciji 90-ih, u rasponu od Ivića Pašalića do Borislava Škegre.

Koliko puta ste u posljednjih četvrt vijeka čuli tu rečenicu, čudesnu tibetansku mantru kojom je jednostavno objašnjen baš svaki pojedinačni užas koji nas je zadesio početkom devedesetih?

Dragutin Varga, borbeni je sindikalist tvornice ITAS iz Ivanca. Ta tvornica danas je najbolji primjer uspješne radničke borbe i očuvanja proizvodnje i radnih mjesta uslijed stečaja do kojega je dovela pljačkaška privatizacija. Iako je sve bilo spremno za rušenje tvornice, prodaju strojeva i masovno dijeljenje otkaza radnicima, ITAS-ovci su preuzeli stvar u svoje ruke i danas su jedini vlasnici i krojači sudbine ove tvrtke i tvornice koja uspješno posluje, koja je zadržala i proizvodnju i radna mjesta.