"Film se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka Domovinskog rata", navode u produkcijskoj kući Restart

„Doživljavao sam od čuvara vlastodržačkog poretka u BiH različite prijetnje, ucjene, objede, demoniziranja, opanjkavanja, najgnusnije laži na društvenim mrežama, ali nikad niko na mene nije s leđa fizički nasrnuo uz prijetnju: 'Zaklat ću te zubima', kako je to 8. marta učinio Mahir Sokolija, izvršni urednik magazina Stav. Jesu presjekli kočiono crijevo na mom autu i nasjekli sajlu ručne kočnice prije nekoliko godina. Jesu mi popustili zavrtnje na točku automobila, također prije nekoliko godina. Jesu me proglašavali četnikom, ustašom, nacionalnim izdajnikom, plagijatorom, alkoholičarom, huljom, dakle, kojoj je poželjno psovati majku na ulici i pljuvati joj u lice zato što kritizira našeg Bakira. Jesu i prijetili da će doći na fakultet na kojem radim i izrešetati me iz kalašnjikova“, podijelio je svoja neugodna iskustva s portalom Prometej, Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu, književnik i publicist.

Povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena, Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača organizira filmsku feštu koja će se održati od 8. do 11. ožujka u 28 gradova i 33 neovisna kina diljem zemlje.

Ivo Lola Ribar nije dugo mirovao. Njegova bista postavljena u malom zagrebačkom parku smještenom na raskrižju Selske ulice i Prilaza baruna Filipovića netragom je nestala. Kako javlja N1, koji donosi i fotografiju "obezglavljenog" spomenika, na mjestu gdje se nalazi spomenik Ivi Loli Ribaru danas je oko 16 sati viđena policija. Tako postolje narodnog heroja ponovno zjapi prazno kakvo je i bilo više od dvadeset godina, otkako je devedesetih bista također „nestala“, pa sve do listopada prošle godine kada je novonapravljena bista Ive Lole Ribara postavljena na svoje mjesto. Ni tjedan dana nakon toga nepoznati simpatizeri ustaštva spomenik su išarali ustaškim grafitima, poslije čega je uslijedila akcija građana koji su pred Lolu ostavljali cvijeće. Mnogima je zasmetao ovaj spomenik, a Kluba zastupnika Neovisni za Hrvatsku u Gradskoj skupštini, predvođen Zlatkom Hasanbegovićem, pokrenuo je inicijativu za njegovim uklanjanjem.

Porazna je i ponižavajuća odluka nadležne komisije Gradskoga vijeća Sarajeva da Orhan Pamuk, veliki turski i svjetski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ne bude proglašen počasnim građaninom grada Sarajeva. Još je porazniji način na koji se došlo do takve odluke: najprije je spomenuta komisija jednoglasno (svih sedam članova) prihvatila prijedlog izdavačke kuće Buybook da se Pamuku dodijeli zvanje počasnoga građanina Sarajeva, potom je ista komisija vlastitu odluku pogazila tijesnom većinom glasova (4 : 3). Bez uvjerljivoga demantija iz Izetbegovićeve stranke (SDA), javnost je višestruko opslužena tvrdnjama da je do toga sramnog opozivanja vlastite odluke došlo po direktivi iz centrale SDA a preko njezinoga gradonačelnika Abdulaha Skake. A o razlozima već svi sve znaju: Orhan Pamuk je nepoćudan Erdoğanu i njegovom represivnom režimu u Turskoj, a Izetbegović prema Erdoğanu ima velike obaveze, po nekim komentatorima upravo vazalske.

‘A šta vi ovde radite?’ pitao je ljubazno. ‘Tražim nestalu osobu, kao i svi ostali’, odvratila je građanka. ‘Takođe hrvatskog branitelja?’ ‘A ne, nipošto. Ovaj je bio solidan četnik.’ ‘Ma nemojte? To bi predsedniku moglo biti interesantno.’ ‘Pa s tim sam i računala. Da će gospodinu predsjedniku nestali četnik biti zanimljiviji od nestalih Hrvata. Znam da ga za ove potonje boli đon, ali za prvog bi ga moglo žignuti i negdje drugdje. Stoga sam se, takoreći, ilegalno prikrpala delegaciji iz Hrvatske.’ ‘A šta, taj vaš je zaista bio četnik?’ ‘Bez ostatka. Šešelj mu je bio vjenčani kum i krsni kum njegove djece. Za vrijeme rata je, na primjer, održao uspaljeni politički govor u Glini obećavajući prisutnima da srpska Krajina i Banija ‘nikada neće biti hrvatske’, te da će ‘živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi’. A ostao je upamćen i po tome što je kao najmlađi poslanik u Skupštini Srbije pozivao da se za svakog ubijenog Srbina ubije stotinu muslimana.’