Postoje ljubavne veze u kojima jedna strana uvijek izvuče deblji kraj, a na najposjećenijem hrvatskom forumu, Forum.hr, brojni forumaši ispričali su svoje ispovijesti, na temu kako je to „kad si jadna šupendara“. Sulude, bizarne, često urnebesno komične i nevjerojatne, neke od najboljih ispovijesti iz tog svojevrsnog natjecanja u osvajanju titule najvećeg luzera, objavit ćemo u seriji novica, počevši upravo sada. Ukoliko ste u nezgodnoj vezi, ove će vam priče doći kao melem, a ukoliko niste dobit ćete priliku da se susretnete s nekim drugim svijetom

“Nema rata koji ima smisla, nema pobjednika”, napisala je naša cijenjena Marčelina u svojoj posljednjoj kolumni, a Lupiga će vas danas prigodno upoznati s propagandnim materijalom iz Drugog svjetskog rata. Iz ovih ćete ratnih plakata vidjeti na koje sve načine državne institucije motiviraju svoje ljudstvo, ne da ratuje i gine, nego da bude što produktivnije kako bi se što bolje ratovalo, ali i poslovalo. Kupite obveznice, dajte još gume, ribe, bombi

Prava je šteta što danas više nitko tako marljivo, kao Feral nekada u rubrici Greatest Shits, ne skuplja verbalne proljeve koje svakodnevno, možda češće nego ikada pronalazimo u domaćim medijima. Stoga ćemo na ovom mjestu zaviriti u davnu demokratsku 1997. godinu i prisjetiti se nekih umotvorina koje vrijedi pamtiti, poput one koja kaže „Četiri mađarska ronioca pronašla su na dnu Neretve odlomljene dijelove Starog mosta: najveći komad težak je 50 tona, ostali 30 tona i svi će se ugraditi u novi most, koji će tako ponovo postati stari“

"Svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost", zapisao je jednom Johann Wolfgang von Goethe, a nešto kasnije Victor Hugo će nadodati kako "nema ničeg moćnijeg na svijetu od ideje do koje je došlo samo vrijeme". Jedino važnije od stvaranja neke ideje jeste njeno sprovođenje u djelo. Upravo realizirane i neobične, nekima zasigurno i odbojne, ideje prezentirat ćemo vam u ovoj novici, koja će na Lupigi po tko zna koji put govoriti o uličnoj umjetnosti kakve u ovim krajevima, gdje su narodi navodno najtalentiranji, ipak nema. Dakle, pogledajte kako izgledaju neke male ideje koje ovu današnjicu čine ljepšom

Tko sve u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj može biti ravnatelj osnovne škole i već generacijama djecu podučavati životnim vrijednostima, najbolje je ovih dana pokazao Krešimir Mihajlović, ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Petra Zrinskog, koji je čudeći se negativnim reakcijama javnosti na njegovo postavljanje plakata hrvatskih ratnih generala i haških osuđenika, lakonski zaključio – „kome smeta nek' ide u Srbiju“. Na ovom mjestu Mihajlović, provjereni pedagog i čovjek koji gotovo da ne postoji do 1991. godine, predstavit će vam se sam, svojom biografijom. Otkriti će vam svoj životni moto i pokazati koliko voli generala Gotovinu

“U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače”. U odnosu na ovaj minusinteligentni predizborni slogan Kukuriku koalicije čak i Magazinova pjesmica Minus i plus, k’o Amer i Rus, u mom svijetu ti si korov a ja hibiskus djeluje kao refleksivna lirika, nekakav Kavafis, Maruna ili, štajaznam, Krleža. Bilo bi vrlo interesantno saznati jesu li autori čudesnog slogana Bruketa i Žinić i, ako jesu, na čemu su, jer ovakva inspiracija ne pere čovjeka bez pejotla ili dietilamid lizerginske kiseline. Bravo, majstori!