‘Palestina je u odnosu na Bosnu i Hercegovinu suverena i upravo uzorno uređena pravna država skandinavskog tipa: priznata od stotinu i dvadeset sedam zemalja, Palestina ima teritorij, ima zastavu, grb, himnu i pasoš, ima pismo i jezik, ima Ustav i Vrhovni sud, ima nogometni savez i reprezentaciju za koju navijaju svi njeni državljani, ima predsjednika države, ima normalno izabrani parlament i - vjerovali ili ne - ima premijera i vladu’ elaborira Boris Dežulović u svojoj novoj kolumni tragajući za vicom, nakon što su ministri vanjskih poslova Izraela i Palestine posjetili BiH da vide što o Palestini misle tri člana predsjedništva. I našao je vic

Nerijetki su novinari kao honorarci dočekali i preko desetljeća rada u istoj redakciji, ponajviše zahvaljujući prikrivenom radnom odnosu u vidu takozvanog RPO-a. Medijska idila prijašnjeg “honorarčenja” trajala je sve dok u nesređenoj situaciji novi vlasnici medijskih kuća nisu prepoznali savršenu priliku za rezanje troškova rada, zaobilaženje zakona, ali i implementiranje politike „mrkve i štapa“ u cilju discipliniranja novinara koji nisu bili voljni bespogovorno provoditi volju vlasnika medija te njihovih političkih sponzora. Otkrijte ono o čemu se u Hrvatskoj, uglavnom, šuti i doznajte na koji način domaći mediji “prave budale” od svojih novinara

Prosvjedovati protiv pohlepe jednako je kao i prosvjedovati protiv anksioznosti, straha, tjeskobe ili karijesa na dvojci. Ne pomaže tu prosvjed – tu treba naći alata i lijeka, predložiti operativni zahvat. Osim toga, koga mrziti ako mrziš banke? Koga napadati? Gdje je Zimski dvorac krupnog kapitala? S čime krenuti na to plinovito agregatno stanje? Kapital je užasno apstraktna pojava, ukoliko ga promatramo ovako kao vojni cilj, mrski neprijatelj

Uz Dan mrtvih donosimo vam istoimenu pjesmu Janka Polića Kamova, počesto nepravedno zapostavljanog hrvatskog pisca i pjesnika. "Dekadent, egocentrik, začudna i kontroverzna ličnost, apokaliptički pjesnik, prvi hrvatski pjesnik asfalta ...", opisuje Kamova jedan od njegovih biografa. Po dolasku u Zagreb Kamov "javno puši po ulicama, pije po birtijama i posjećuje javne kuće zgražavajući licemjernu sredinu." Nemiran duh naposljetku ga je odveo u Barcelonu, gdje 8. kolovoza 1910. godine umire s nepunih 24 godine života

Opet je mali Robi K. s obitelji otišao na Šoltu kod svog dida, a tamo ih je zatekla šokantna vijest. „Viš, unukiću, ako se utvrdi da je cila jedna partija zločimačka organizacija, a ta je partija vodila cilu jednu državu, onda to automatički znači da je i cila ta država zločimačka! Bereš?“, potanko je objašnjavao dida Robiju, dok su roditelji slušali u čudu. A kako je potom došao do zaključka da je „HDZ stvorija Hrvacku samo zato da ne bi pljačka Jugoslaviju!“, otkrijte klikom na

Na ovom mjestu prenijet ćemo vam poruku, propitkivanje jedne mlade Afganistanke, koja ima nesreću da živi u zemlji koja je okupirana i u kojoj se, kako sama kaže, dan danas osjeća smrad ljudskog mesa sprženog u nafti. “Why does it have to be the scent of my country”, ili u prijevodu, “zbog čega to treba biti miris moje zemlje” pita se djevojka odrasla u pustinji. Ne propustite ovu potresnu poruku i spoznajte kako izgleda život u Afganistanu iz njene perspektive