Nakon što smo, ne tako davno, objavili Vešovićev tekst u kojem on „Veselinu Puhalu“, objašnjava u čemu je pogriješio kada je napisao da je "Марко Вешовић из још увијек, не његовом заслугом, часне куће црноготских Вешовића", evo nečega još zanimljivijeg. Naime, radi se o pitanjima posjetitelja Radija Slobodne Evrope, na koja je, na forumu, majstorski i bez zadrške odgovarao sarajevski književnik. Prije nego krenemo s nekoliko tih odgovora, spomenimo još da je „Puhalu“ u gore spomenutom tekstu objasnio kako je vjerovao da su Vešovići uglavnom četnici, bili u onom i ostali u ovom ratu …

Marko Vešović (FOTO: E-novine)

Pita: Bošnjak s dna Bosne

Pozdrav, da li smatrate da su prethodni ratovi na tlu ex-YU bili napad sirovog (seljačkog) na gradski (čaršijski) mentalitet? Ko može zapaliti Vijećnicu ili počiniti masakr na Markalama, a potom tvrditi da su na Markale tijela dovučena kako bi se postigao "scenski efekat"?!Smatrate li da su mediji u protekom ratu (većinom srpski) ključni saučesnik u zločinu, i glavni generator mržnje? Da li će oni ikada odgovarati pred zakonom?

Odgovor: Nema nikakve sumnje da je jedno od brojnih svojstava “prethodnih ratova na tlu ex-YU bila napad sirovog (seljačkog) na gradski (čaršijski) mentalitet”. Mislim da su te ratove svi izgubili, jedino su seljaci pobijedili. Ne svi seljaci, dakako, mnogi su krvavo platili, ali mislim da uglavnom među seljacima možemo tražiti ratne pobjednike.

Pita: Fočak

Kakvo je Vase misljenje o ulozi SPC u ratu na prostoru bivse Yu.

Odgovor: Kazaću nekolike o Amfilohiju Radoviću, nek mi on bude odabrani uzorak na kojem ću demonstrirati kako gledam srpske popove. Amfilohije je jedan od navećih bezbožnika koga su moje oči vidjele i jedan od najvećih srpskih fašista na tlu propale Jugoslavije. Ateista sam bio oduvijek, ali nema sumnje u jedno: i da sam bio vjernik, u ratu bih raskrstio s Bogom zauvijek, jer gledajući šta rade Amfi i većina srpskih popova, izgubio bih ne jednu, nego sto vjera u boga. Ukratko: mrak.

Pita: Realista

Gospodine Vesovicu sta mislite o potpisu Alije Izetbegovica u Dejtonu da jedan dio BIH zove Republika Srpska a vi ste kao "posteni Srbin" bio za cjelovitu BIH??

Odgovor: Zaista nemam volje da jeglenim s osobom koja me naziva “poštenim Srbinom”.

Pita: Pujic Ljubo

Da li po tvom misljenju treba da se napravi jedinstven sistem obrazovanja u Bosni pocev od osnovnih skola pa do univerziteta, te da se uvedu isti nastavni predmeti sa istim udbenicima?

Odgovor: Taj jedinstveni sistem obrazovanja bio bi nešto što se samo po sebi podrazumijeva kad bi postojala država koja se zove BiH. Pošto ta država ne postoji (a Marko Darinkin nije kriv za njenu likvidaciju), ne treba da gubimo vijeme na pretpostravke: šta bi bilo kad bi bilo.

Pita: Senad Muratovic Berane

Sta je to u stvari cetnik i kako ga shvatiti i uvrstati u koju bransu: u teroriste,regularne vojnike, hajduke, zlocince ili hrabre ili kukavicke hladnokrvne ubice silovatelje svega sto nije Srbin i sto nije pravoslavno?

Odgovor: Pošto ne volim da naprazno teoretišem o četnicima, pozvaću se na njihove dokumente. Evo pet tačaka iz njihovog programa pravljenog u septembru 1941. godine: “b: omeđiti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; v: posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; g: izgraditi plan za čišćenje i pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice; d: u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti ga rešiti u ovoj fazi; e: unapred odrediti koje i kakve jedinice treba da provode izvršenje programskih tačaka pod b,v, g. d.”. Ovo je bio i Rašov program 1992. godine. A evo drugog dokumenta koji kazuje šta su četnici “na terenu” radili u skladu s maloprijašnjim programom: U izvještaju od 13. februara 1942. godine Pavle Đurišić javlja Draži Mihailoviću : ”Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti(...) Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo (...) Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako da ni jedan njhov dom nije ostao čitav (...) Za vreme operacija pristupilo se potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti”. Potom se prelazi na statistiku: “Naše ukupne žrtve bile su 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1 200 boraca i do 8 000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece”. Ovo je bila i Rašova praksa u nedavnom ratu. To su vam četnici, gospodine Senade. Naravski, nisu samo to, ali to jesu ponajprije.

Pita: Zemljak Vasojevic

Da li planirate da se vratite u Crnu Goru? I kada?

Odgovor: U Monitoru sam napisao da se u CG neću vratiti ni kao leš.

Pita: Emir

Gospodine (uf, ali vi ste vise od toga, vi ste drug), ako pripadnost jednoj naciji znaci i moju odgovornost za ono sto neki iz moje nacije cine vama (Latic), onda ja ne bih pripadao takvoj naciji. Koliko smo odgovorni mi za postupke nekoga iz nase nacije? Da li vase pisanje o zlocinima Srba i Crnogoraca proizilazi iz takvog shvatanja nacije?

Odgovor: Ispočetka, sve što sam govorio i pisao, značilo je moju najneposredniju, ljudsku i spisateljsku reakciju na Zlo. Činilo mi se: prsnuo bih ako ne kažem, ako ne napišem. Bez mnogo, dakle, filozofiranja: raspamećen sam bio onim što mi oči vide, i saopštavao svoju moralnu raspamećenost. U to vrijeme, vjerovatno bih i ja, da me neko upitao: smatraš li se odgovornim za ono što čine tvoji sunarodnici u BiH, odgovorio snokta: zašto bih se ja stidio zbog onog što rade đubrad s kojom slučajno pripadam istoj naciji? Danas mislim drukčije. Kod Hermana Broha, velikog austrijskog romansijera, pročitao sam rečenicu: “Kajanje je potrebno onom ko nije nacist i to zbog nacista koji nije u stanju kajati se”. To Broh kaže iza Drugog svjetskog rata, nakon sloma nacizma u Njemačkoj i u Austriji. Umjesto “kajanje”, upotrijebio riječ “stid” i rekao bih: Jeste, moram se stidjeti zbog onog što su Crnogorci u prošlom ratu radili drugima, jer ta nacistička ološ nije u stanju da se stidi, a pošto se neko mora stidjeti, ko će drugi ako ne ja? Naravno, ako se stidiš, to znači da se, ipak, na neki način smatraš odgovornim. Što je prilično čudno. Jer ja sam jedva pet posto Crnogorac. Čini mi se: kad bih postao šest posto Crnogorac, u meni bi zazvonio uređaj za uzbunu koji mi javlja da sam krenuo po zlu putu. Otkud ovakvo osjećanje u meni? I došao sam do zaključka da Dobro ne obavezuje, a da Zlo ne može da te ne obavezuje. Mogu prezirati (kao što i prezirem) devedeset pet posto onoga što Crnogorci misle da je njihovo Dobro, mogu tjerati šegu sa tim njihovim Dobrom, kao što je i tjeram, ali njihovo Zlo ne može ne biti i moje Zlo, ako hoću da ostanem ljudskim bićem koje sebe poštuje. Ne možeš, nije ljudski, nije božanskim zakonima dopušteno, da ostaneš otmjeno, gospodski uzvišen nad tim Zlom. Kad kažem božanski zakoni, ne mislim, dakako, na pravoslavnog boga sa kamilavkom ni s naočarima Draže Mihailovića.

Pita: Majstor Igre

Sta mislis o takozvanoj naciji ciji je lider bio pripadnik SS Handzar Divizije u II Svetskom ratu, a koga danas slave kao oca nacije? Sta bi bilo danas sa Berluskonijem ili Srederom kada bi se znalo da su recimo bili pripadnici SS trupa za vreme II Svetskog rata? Da li bi i oni bili kovani u zvezde ili bi im bilo sudjeno? Potonji je bio kovan u zvezde, a sve uz dodatak polumeseca

Odgovor: Ako pročitate moj odgovor na pređašnje pitanje, doznaćete šta mislim o “takozvanoj naciji”. Pošto Bošnjake nazivate “takozvanom nacijom”, očito je da spadate u one koji su, ubijeđeni da je postojanje Bošnjaka posve neustavno, u prošlom ratu pristupili ukidanju te “takozvane nacije”, ukidanju pomoću kame, kuršuma i granate. Kako i sam pripadam naciji koju profesionalni Srbi nazivaju takozvanom, po sebi se razumije da s vama nemam šta pričati.

Pita: Evropejac

Da li treba ukinuti Republiku Srpsku tako sto ce je se prisajediniti Srbiji i Crnoj Gori? Time bi se stvorila jedinstvena drzava srpskog naroda u kojoj bi Bosnjaci i Crnogorci imali sva prava koja se po evropskim standardima daju nacionalnim manjinama i svi bi bili zadovoljni.

Odgovor: Što se tiče bošnjačkih nacionalnih prava u RS, smatram da je taj problem, jednom zauvijek, riješio “demokrat genocidnog tipa”, kako u ratu Stojan Cerović nazva Raša, koji je “Turke” pobio i protjerao i na taj način im omogućio da svoja prava, u punom opsegu, ostvaruju izvan RS, bilo na ahiretu, bilo po raznim Jevropama. Što se tiče Crnogoraca, mislim da je posve uzaludna rabota davati im bilo kakva prava, jer će ih oni samima sebi oduzeti. Prema posljednjem popisu, Crnogoraca u Crnoj Gori ima nešto preko 40 procenata, ali velika većina njih su rekli da im se jezik zove srpski, što znači da su, ni od kog prisiljeni, posve dragovoljno dakle, oduzeli sebi pravo da govore svojim jezikom. Nađite mi na planeti još jednu naciju koja ne priznaje sebi pravo da govori svojim vlastitim jezikom.

"Ostaje nam da discilinovano robujemo našim pljačkašima i da strancima budemo krotka kolonijala raja" (FOTO: E-novine)

Pita: Dragovic Milorad Cikago

Kako objasnjavas fenomen skrivanja i bjezanja od pravde srpskih optuzenika za ratne zlocine ukoliko su ti optuzenici nevini i heroji? Kolike su srpske legende i junacine i srpski patriote i koliko su odani srpstvu vidi se kad su svoje licne egoisticke interese stavili ispred srpskog naroda i srpstva i doveli svojim kukaviclukom srpski narod u izolaciju i sankcije i siromastvo od strane mocnih drzava svijeta? Zasto sada ne pokazu ti haski optuzenici svoje srpsko junacko posteno srce u sluzbi svog srpskog patriotizma?

Odgovor: Sjetiću se rečenice engleskog pisca Džonsona. “Patriotizam je posljednje utočište za hulje”. Te hulje ste tačno opisali. Što se tiče zločinaca nevinih kao rosa, evo vam moga mišljenja: njemački filozof Hana Arent je, proučavajući Ajhmana, ne samo njega, dakako, ali prvenstveno njega, otkrila da su zločine u Hitlerovoj Njemačkoj počinili posve obični ljudi koje na zločine nije nagovorio nikakav Sotona već situacija koju su stvorili drugi ili oni lično. Situacija u kojoj je ”linija što razdvaja zločince od normalnih ljudi, krivce od nevinih, tako uspješno pobrisana da je nemogućno znati imate li posla junakom ili sa bivšim masovnim ubicom”, kako je Arentova o Njemcima rekla 1945. godine. Ta situacija čini razumljivim i srpsko poricanje zločina: bitno svojstvo genocida i jest poricanje genocida, što zasvjedočuju i Slobova predavanja u Hagu: Srbi nijesu počinili genocid nego je genocid počinjen nad njima! Svaki fašizam počinje ukidanjem moralne odgovornosti; nisu li nam četnici dozlogrdili frazom koju je šešeljevac Jović zaoštrio do kraja: ono što je za svijet zločinac, za nas je nacionalni heroj?! Od Hane Arent naovamo, istraživanja su se usredsređivala na opis i analizu situacije u kojoj je običnim i normalnim ljudima omogućeno da, kako veli Zvonko Letica, “ostvare svoje apokaliptične (genocidne) maštarije o istrebljenju i likvidaciji drugih i drukčijih koje su smatrali bezvrijednima ili manje vrijednima od sebe samih i vlastite etničke skupine”. To jest, skupine koju su Njemci zvali “arijevska rasa”, a Srbi “nebeski narod”. U svjetlu temeljnih istina o ljudskom rodu koje je otkrio 20. vijek, može se reći: u svakom narodu ima svašta, i ljudi i nesoji su svačiji, što rekla moja Darinka, ali je važno ko taj narod u jednom istorijskom trenutku predstavlja. Nakon Slobova dolaska, legalni i legitimni predstavnici Srba postali su nacististi koji su od svog naroda napravili oruđe genocida. Odlično znamo kako se od normalnog Srbina pravi masovni ubica.

Pita: dobrinja

Postovani gospodine Vesovic, kako mi Bosanci i Hercegovci, ali i svi sa prostora bivse Juge, mozemo kolektivno dozivjeti da ponovno zivimo u miru, slozi i rahatluku kao nekada? Ja sam svjestan cinjenice sta su "papci" iz Srbije i Crne Gore uradili, ali sam takodje svjestan cinjenice da jednom moramo prevazici sve te crne misli i dogadjaje i krenuti nekim boljim, prosperitetnijim putem. Koji je to put i kako stici tamo? Zelim Vam sve najbolje, Sanjin Bilalagic

Odgovor: Onaj život u “miru, slozi i rahatluku”, onaj “kao nekada”, onaj koji je bio uspostavljen pod “komunističkom diktaturom” ostao je, nažalost, za nama, i to za uvijek. I jedino što nam ostaje, kad vidimo koja su ološ ovi današanji demokrati, jeste da uzdahnemo: “Đe si, Diktaturo, stope ti ljubimo!” I ostaje nam da discilinovano robujemo našim pljačkašima i da strancima budemo krotka kolonijala raja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: E-novine