Ukoliko vam je, kojim slučajem promaklo, a medijima u regiji zasigurno nije, u Osnovnoj školi Petra Zrinskog, nedaleko zagrebačkog Britanca, svako jutro djecu na ulazu pozdravljaju ratni generali Ante Gotovina i Mladen Markač. Rade u dvije smjene pa djecu pozdrave i poslijepodne, u drugom turnusu. Plakat dvojca ove godine u Haagu osuđenog na dugogodišnje zatvorske kazne, na ulaz škole postavio je ravnatelj Krešimir Mihajlović. Na njegovu veliku žalost i iznenađenje, otkrio je da postoje roditelji kojima nije ugodno što im se djeca rođena debelo poslije vremena u kojima su generali ratovali. Ipak, ravnatelj ni ne pomišlja da ukloni plakat, na kojem među ostalim stoji natpis „hrvatski mučenici“, već je takvim „izdajničkim“ roditeljima poručio – „neka idu u Srbiju, ako im smeta“ – a valjda bi sa sobom trebali povesti i svoju djecu, koja bi Mihajlović da živimo u normalnoj državi trebala biti njegova najveća briga. Naime, ne postoji škola radi njega, nego radi djece.

Argument svih argumenata - "Koga smeta, neka ide u Srbiju"

No, ovakva nas reakcija profesora zemljopisa nipošto ne treba čuditi imamo li pred sobom njegovu biografiju koju je okačio na web stranice Hrvatskog plamena, udruge kojom predsjedava Zvonko Bušić, osuđeni terorista za ime Hrvatske, kojeg, ne treba sumnjati, Mihajlović smatra nevinim. Mihajlović je, naime, član nečeg što se zove Savjetodavno tijelo Hrvatskog plamena, kao i, među ostalim, Vinko Grubišić, Slobodan Lang, Ante Ledić, Damir Pešorda i Zvonimir Šeparović. U biografiji se predstavio kao pravi prototip Hrvata katolika. Rođen u Novoj Gradišci, od oca Branimira i majke Janje, otac četvero djece s istaknutim životnim motom – „Obitelj, dom, domovina, domoljublje i rodoljublje – za to se gine uzdajuć u Boga i narod svoj". Sad kad znate njegove životne ideale, znajte i da je bio član stručnog tima koji je izradio prve nastavne planove i programe za zemljopis u osnovnim i srednjim školama neovisne Hrvatske.

Član je Bušićevog Hrvatskog plamena, koga smeta nek' ide u Mađarsku

I inače, iz biografije se čini da je život za Mihajlovića počeo tek 1991. godine, jer osim godine rođenja (1955.) nijedan drug podatak, a navedeno ih je tridesetak, ne odnosi se na ostatak, odnosno većinu njegovog života. Primite na znanje i otužnu & uznemirujuću činjenicu da je upravo on „više godina bio mentor studentima Geografskog odsjeka Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu, te mentor kolegama i kolegicama za polaganje državnog stručnog ispita“, ali i da je višegodišnji član stručnih povjerenstava za prosudbu zemljopisnih udžbenika. No, sreća u nesreći je ta da Mihajlović nije završio povijest, jer je pored svega i recenzirao udžbenike i priručnike za zemljopis te bio autor ispitnih zbirki iz tog predmeta. Kakva mu sorta pruža podršku može se vidjeti i iz Facebook grupe osnovane samo u tu svrhu, a na kojoj pod opis stoji sljedeće: „Dragi moji podržimo ravnatelja OŠ Petar Zrinski iz Zagreba Krešimira Mihajlovića! Sad su izvirili mali crveni i mali bradati iz svojih mišijih rupa i napadaju čovjeka koji je uradio ono što bi trebala svaka škola u Hrvatskoj uraditi...”

Iako nije naveo, možemo staviti ruku u vatru da mu je najdraži pjevač Marko Perković Thompson

Zanimljivo je i kako se svojom biografijom sam demantira, jer je medijima izjavljivao da se ne bavi politikom, a prije samo dvije godine izabran je za predsjednika Časnog suda HSP-a dr. Ante Starčević. Pored toga sudjelovao je i u osnivanju te stranke, nakon što je raskrstio s HSP-om, čiji je bio član, sve dok vodstvo nije odbilo neke njegove sugestije. Ukoliko se mislite šaliti na njegov račun odmah napustite takve ideje, jer usprkos današnjem stasu valja imati na umu da je punašni Mihajlović dvije pune decenije trenirao borilačke vještine, i to aktivno. Kao prilog svog lika i djela poslao je i svoju fotografiju, koja sa zemljopisom, barem na prvu, nema nikakve veze, a na kojoj u rukama drži golemu fotografiju mrtvog-ozbiljnog Gotovine. Za kraj je u osobnoj poruci predsjedniku Bušiću dao punu podršku na predstojećim parlamentarnim izborima, istaknuvši da je „pitanje Domovinskog rata pitanje dostojanstva hrvatskih vitezova i ratnika iznad bilo kakvog međusobnog političkog stranačkog ili osobnog sukoba“ te da je to svehrvatsko nacionalno pitanje. Eto, nakon što vam se ravnatelj sam najbolje predstavio, ovu priču možemo još samo zaključiti s riječima – sjedi pet!

Lupiga.Com

FOTO: Lupiga.Com, Hrvatski plamen