Čim se pojavio u javnosti, brijunski transkript, postao je prijeporna tema. Najviše se raspravljalo o tome je li autentičan, pa o tome kako je dospio do haškog suda, gdje se uglavnom za tu rabotu sumnjičilo bivšeg predsjednika RH, Stjepana Mesića, u čijem se uredu, uzgred da napomenemo, i godinu i par mjeseci nakon što je prestao obnašati tu funkciju, službenici javljaju s „ured predsjednika“.

Gotovina prilikom izricanja presude

Hrvati su i u slučaju ovog sudskog procesa, kao i u brojnim drugim slučajevima, spremni komentirati vrlo komplicirane predmete, a da o njima zapravo ne znaju gotovo ništa. Javnost je potpuno neupućena u ono što se događalo tijekom tri godine suđenja trojici generala, budući da praktično nijedan hrvatski medij nije imao novinara koji je detaljno pratio ovaj slučaj, već se to činilo površno i stihijski, kada bi se znalo da će se događati nešto „važno“. Ono što je, dakle, trajalo tri godine, tijekom kojih je sud pregledao šleper dokumentacije i ispitao skoro 150 svjedoka, mnogi će danas svesti na „smještaju nam Englezi“.

Poznata scena oslobađanja Knina

Većina, koliko-toliko, upućenih komentatora istaknut će da je najveći krivac za ovu osudu upravo Brijunski transkript, jer se radi o ključnom dokazu tužiteljstva prema kojem su se trojica generala, zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom udružili u zločinačku organizaciju s ciljem etničkog čišćenja. Radi se o transkriptu Tuđmanovog sastanka s državnim i vojnim vrhom, koji se odigrao krajem srpnja 1995. godine na Brijunima, nekoliko dana uoči vojne operacije Oluja. Iz svega što je izrekao haški sud sasvim je jasno da bi se, da je danas živ na optuženičkoj klupi našao i Tuđman, i to kao prvookrivljeni. Na ovom mjestu donosimo vam neke od najzanimljivijih detalja ovoga transkripta …

Ante Gotovina i Franjo Tuđman (u pozadini Ivica Mudrinić) proslavljaju Dan pobjede

31. srpanj 1995. godine

PREDSJEDNIK: Gospodo, sazvao sam ovaj sastanak da bismo procijenili sadašnju situaciju, da bih čuo vaša mišljenja prije nego što donesem odluku o daljnjim našim pothvatima ovih dana. Kao što znate mi smo bili odlučni da pođemo u daljnje operacije, čemu je ova operacija pothvat Grahovo-Glamoč trebala također poslužiti i u odnosu na Bihać, ali i radi opkoljavanja Knina. Bili smo odlučni da pođemo u deblokadu Bihaća sa zapadne strane. Međutim, sada je takva situacija da su nam predstavnici UN-a, Akashi, Stoltenberg, sa Srbima taj razlog izbili iz ruku, jer prema tome oni povlače svoje snage s područja Bihaća. Neće napadati, dozvoljavaju da se UNCRO postavi na te granice, na promatranja. I to jasno da su odmah to dostavili čitavom svijetu. A svaka vojna operacija mora imati svoje političko opravdanje. Prema tome, mi više nemamo opravdanje da idemo u deblokadu Bihaća. Ali, čini se da bismo mogli povoljnu političku situaciju u Hrvatskoj, demoralizaciju u srpskim redovima, naklonost i ljudi u Europi. Jednim dijelom u Europi, ono što je sklono rješenju te krize i u korist Hrvatske gdje imamo znači prijatelja Njemačku koja nas suzdržano podržava i u političkim razgovorima, ali i u NATO gdje također imaju razumijevanja za naše poglede. Imamo i naklonost SAD, ali do određene granice, ako ćete gospodo izvršiti na profesionalan način, kao što ste izvršili u zapadnoj Slavoniji u roku od nekoliko dana, to znači molim tri, četiri dana, maksimum osam dana onda možemo računati da ćemo i politički, da nećemo politički ne samo pretrpjeti štete, nego da ćemo politički u tom i takvom svijetu dobiti.

Prema tome, po mome mišljenju budući da nam više ne može biti glavni cilj da prodremo do Bihaća. Prodor do Bihaća može biti samo sporedni sada. Mi bismo morali naći neku izliku za našu akciju, naš pothvat koji možemo početi prema planu kao što je bilo jučer, ili pak sutra, ili prema jučerašnjem planu za sutra, ili da se dogovorimo kad možemo. Ali, ako idemo ovih dana u daljnje pothvate, onda Bihać može biti još samo kao izlika i sporedno, a protivniku onda moramo nanijeti ili totalni poraz jug i sjever, da se razumijemo, poštujući istok na miru sada.
   
Zašto pustiti istok na miru? Zato što se i ti naši prijatelji boje da ne uđe Jugoslavija u rat u cjelini, s Jugoslavijom i Rusija, pa prema tome opći rat. Prema tome, istok bismo pustili totalno na miru, a ovo bismo morali riješiti i jug i sjever. Riješiti, na koji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana. Prema tome, taj predviđeni plan koji smo imali za sutra trebalo bi prerazmotriti i modificirati. Kada čujem vaše prosudbe i vaša mišljenja, znači onda ću donijeti odluku. Ali da ponovim, nije glavna zadaća deblokada Mostara, nego je...

Zbijeg Srba iz Krajine

...Prema tome, kao što ste vidjeli on je ultimativan, ali je već jutros Stoltenberg je došao Šariniću i kaže da bi se to moglo popraviti u onom smislu kao što je predsjednik tražio i da oni predlažu da se između kninskih Srba i nas održi sastanak u Ženevi u četvrtak. I predlažu svoju delegaciju u kojoj bi bio Mile Novaković, to je onaj general, njihov ministar Vojnović, pa Macura, pa Prijić i da mole svakako da bude na čelu naše delegacije predstojnik Ureda Šarinić. Ja sam Šariniću rekao da može načelno reći da mi jesmo za pregovore ukoliko prihvaćaju one moje uvjete koje sam postavio u svom odgovoru Akashiju, ali da on neće biti na čelu delegacije ako dođe do tog sastanka. Tako da i to možemo, još danas će zvati i možemo i to uzeti kao masku da prihvatimo te razgovore, čak da odredimo ne znam i svoju delegaciju, ali da porazgovorimo o tome da li sutra ili nekih narednih dana da idemo u pothvat za oslobođenje od Banije, Korduna do Like, Dalmacije do Knina, na koji način da to provedemo sa zadaćom da posao uglavnom završimo u tri, četiri, maksimum osam dana. Da ostanu poslije toga samo nekakve enklave koje bi se morale predati.
   
Evo toliko kao uvod u raspravu o svemu tome. Molim vaše mišljenje. Svak od vas će biti odgovoran onda za ono što se dogovorimo za provedbu i za međusobnu suradnju, jer bez veoma usklađene suradnje na svim bojištima ne bismo mogli postići uspjeh oslobođenja tih područja u kratko vrijeme. S time da budem do kraja čini mi se jasan, da bi trebalo razmisliti da se znači ove snage od Grahova usmjere onda prema ovamo u ofenzivnim djelovanjima. Toliko kao uvod. Molim gospodo, s punom odgovornošću ono što iznosite, svoje prosudbe i svoje prijedloge, i onda kasnije da donesemo odluku o provedbi...

...PREDSJEDNIK: Gospodo, u načelu prihvaćam ovakvo razmišljanje. Kod toga mi jedino još nešto fali, a to je da u ovakvoj situaciji kad će biti, ako mi prijeđemo u opće ofanzivno djelovanje na čitavom području, da će u Kninu zavladati još veća panika nego što sada vlada. Prema tome, treba predvidjeti i neke snage, koje će izravno djelovati prema Kninu, a osobito, gospodo, prisjetite se – koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno, u Kninu još nije danas tako... Prema tome, morat ćemo riješiti s UNCROM i time, i to, itd. Ali, jako bi bilo dobro, prema tome, opravdanje za ovakvu akciju je njihov protuudar od strane Knina, itd, pa prema tome, i imamo izliku da udarimo, ako možemo s topništvom, kao možete po... da se demoralizacija do kraja... ne samo ovo...

ANTE GOTOVINA: Gospodine Predsjedniče, u ovom trenutku mi kompletno s našom tehnikom kontroliramo Knin. Nije uopće to ako je zapovijed za udar na Knin... Mi ga za nekoliko sati rušimo, kompletno. S oklopnim snagama, srednjim, većim dometom... Raketni sustav... Mi smo na 20 km zračne linije ovdje od prevoja... 20 km od centra Knina. Snage koje idu na Knin su 400 dobrih pješaka iz 3. bojne 126. pukovnije, koji su svi iz ovog kraja, i poznaju odlično taj kraj, a imaju razloga da se bore tu, i ovog trenutka ih je teško držati na uzdi. Prvi hrvatski gardijski zdrug, koji ima 300 pješaka, koji se ovog trenutka u ovom prostoru i dokazao, i u svakom slučaju, na te pješake... Možemo na to računati. Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske i Herceg-Bosne, koji imaju 350 odličnih pješaka, koji su se pokazali u ovom, i u operaciji, kao izvanredni. Znači, da mi imamo negdje oko tisuću dobrih pješaka, uvježbanih za desantiranje, znači, za brzo prebacivanje na ovom teškom terenu. Mi lako možemo ovladati Kninom, bez ikakvog problema…

PREDSJEDNIK: Kad pođete ovdje, oni će Obrovac sami napustiti.

MLADEN MARKAČ: Nema promjene zadaće, s tim da gospodin Norac ide gore. Znači, njih stavljamo ovdje u džep i odatle možemo krenuti prema Norcu, a Norac krenuti prema Lapcu i praktički smo ovaj čitav prostor iselili. Ovo se sve uklapa i praktički to dobiva s ovim planom koji je gospodin Gotovina predložio, praktički se čitavo to područje stavlja pod...

Mladen Markač pred sudom

MIROSLAV TUĐMAN: Ovo je realno za očekivati kad se ovo očisti, pa kada se izvuku snage onda se oni mogu pripremiti nakon deset dana. Za to vrijeme mi ćemo ovo sve očistiti.

PREDSJEDNIK: Treba nam umjesto utorka četvrtak... (Glasovi: U četvrtak ujutro) Ali dotle bi trebalo, molim vas lijepo, da nam daju povoda, da provociraju.

ZVONIMIR ČERVENKO: Jedino da Markača zadužimo za to.

MLADEN MARKAČ: ... i optužimo ih da su nas napali diverzantski da imaju namjeru ići prema Maslenici, da imaju namjeru ići preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu, žele to presjeći i zato smo morali intervenirati.

DAVOR DOMAZET: Mislim da bi bilo najbolje na sljedeći način: da zrakoplovnu Udbinu oni koriste, napravimo jednu eksploziju da su zrakoplovstvom udarili i tako maskiramo sve naše pravce, a nama se otvara...

PREDSJEDNIK: I ovdje da vrše protunapad na Grahovo, naši su odbacili i idu naprijed. Treba isto tako gore na sjeveru u odnosu na Kostajnicu...

VLADIMIR ZAGOREC: Mi bi njima predsjedniče, morali otvoriti džep, ali oni kad počnu bježati oni će morati negdje bježati, prema Kninu neće, prema Kostajnici, moramo otvoriti negdje džep gdje će oni pobjeći – Dvor na Uni.

ANTE GOTOVINA: Bio im je patrijarh, održao je molitvu, liturgiju Dvor na Uni i išao je u Knin – promijenio je – trebao je ići na Banovinu, ali je promijenio, otišao je u Knin...

ZVONIMIR ČERVENKO: Nemamo adekvatnog cilja.

ANTE GOTOVINA: Jedino Beli Manastir, ništa više, ni približno drugo…

PREDSJEDNIK: To jedino ako možemo udariti po nekoj bateriji, ne ništa drugo. Gospodo, znate ta odluka da idemo ima i svoje političke i gospodarske, financijske i druge strane. Znači, ona nas košta izravno, a mobilizacija i sve to skupa, neizravno, a što također izravno, vjerojatno da neće samo biti povećanja turizma negoli će i ovi koji su tu otići. Ali, to je razlog da ne možemo čeprkati. Znači, idemo da onda riješimo jug i sjever, razumijete. Prema tome sljedeće godine ćemo imati Hrvatsku i turizam, a isto tako oslobađamo snage da krojimo granice Hrvatske u Bosni, razgraničenje. Prema tome, to što sada odluke koje donosimo i provedba tih odluka je od golemog povijesnog značenja...

 ... To dajte radi poboljšanja klime u našim redovima, a razumije se i njihovim, i u svijet. Gledajte, taj svijet, čak i naši prijatelji, oni su sve to – naših akcija, robovali nekoj ideji da su Srbi toliko nadmoćni da smo mi bespomoćni i od Maslenice pa nadalje, otkaza UNPROFOR-a, stalno su me upozoravali, doživjet ćete poraz itd. Sada smo ih malo uvjerili, ali dajte te podatke – tenkove, te topničke baterije, gubici, znači, od danas, sutra, prekosutra stalno to ponavljati na televiziji, na radiju i ovo da oni napadaju, da pokušavaju to napadima, da je ovo samo manevar njihovo izvlačenje, da nisu napustili područja koja su osvojili u Bihaću itd.

Ivan Čermak, jedini može biti zadovoljan presudom

MIROSLAV TUĐMAN: Da li ovdje da se na radiju prenosi poruka koji su im putevi otvoreni za izvlačenje?

PREDSJEDNIK: Da, to bi trebalo reći – ne da su im otvoreni, negoli da je opaženo da se civili izvlače tim i tim putevima.

MIROSLAV TUĐMAN: Da li to možemo negdje na početku akcije reći. Da li možemo objaviti da im se da do znanja da se tu izvlače s civilima? Da, reći da polaze s civilnim automobilima, kolima itd. Ali ćeš zatvoriti neke putove, pa da im kažeš u kom smjeru da ide da imamo što manje poslova.

PREDSJEDNIK: Gdje je taj prijelaz?

MIROSLAV TUĐMAN: Kod Srba. Evo, ovdje na auto-karti je još lakše vidjeti. To je Kulen Vakuf, Srb, dobro sam rekao.

PREDSJEDNIK: Ima dalje put?

ANTE GOTOVINA: Ima, izađe na Bosanski Petrovac, prema Drvaru, ovdje, vidite.

MIROSLAV TUĐMAN: Treba reći da nije moguće proći s tenkovima i topovima.

PREDSJEDNIK: Ima li nešto načelno još razjasniti?

... GOJKO ŠUŠAK: Treće, predsjedniče, samo da još završim. Možemo li mi imati vašu suglasnost, ali s time da onda idemo i u rizike ako izgubimo. Ja mislim da bi to psihološki imalo efekt na njih da mi, nakon prvog dana operacije po Benkovcu, Obrovcu riskiramo baciti letke s nečim što bi moglo i nastradati, ali da znademo onda unaprijed da je to nešto što smo riskirali, ali ih pozvati u vaše ime, kakav god letak napraviti, nakon prvog dana operacije, u njemu kazati putove kojima se mogu izvlačiti, napraviti tako da izazove ovakva pomutnja kakva je još duplo veća. Ali onda treba riskirati, i naći ljude, a ja vjerujem da ih ima koji će riskirati to napraviti.

PREDSJEDNIK: Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi, vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo... Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.

MIROSLAV TUĐMAN: Ako mogu reći, ovo se pokazuje ipak da oni slušaju više radio i televiziju nego letke. Bolje je ići preko radija i televizije...

PREDSJEDNIK: Preko radija i televizije, ali i s letkom.

GOJKO ŠUŠAK: Ići s letkom, ali ga baciti među njih. Sam njegov osjećaj da si ti uspio, biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo.

PREDSJEDNIK: Slažem se, to isto tako dokazuje našu snagu. Dobro, ići ćemo s time...

Lupiga.Com