Ušla sam u kupaonicu i tamo je prijateljica (kod koje sam živjela tada) stajala gola pod tušem, a moj tadašnji (njen najbolji prijatelj) joj je prao leđa. Odjeven. Rukama. Hineći skuliranost, rekla sam joj - zar nemaš onu četku za leđa? Ona je rekla - pa da! I on joj je dodao četku i izašao van. I ja sam izašla van.

***

svatovi mog bratića.

oko 2 noći odvezem mamu i sestru ex-muža kući, cca 20 minuta me nije bilo i rekla mu da ih idem odvesti. greška - ostavila sam mobitel na stolu...

u tih 20 min uspio je probuditi moju mamu!!! i ostatak obitelji, da gdje sam ja, kud sam i s kim se zadržala, šta ja njemu radim..u sali napao šogora koji je bio u wc, da je nestao u isto vrijeme kad i ja, prebrojavao svirače da koji ne fali, konobare, pregledao mi poruke da se nisam s kim dogovorila...joj..

naravno da sam mu pri povratku u suzama objašnjavala da su bila 3 crvena na semaforu, da sam polako vozila zbog policije i da neću nikad više nikad u životu nigdje otić bez mobitela

nabijao mi je to na nos još 2 godine a onda je postao ex

naime, ja sam si dopustila da ne odem na vlastitu djevojacku vecer.  gospodinu je bilo nezamislivo da on ostane doma (tad se nisam pitala zasto on nije na momackoj), te da nije pozvan u drustvo.

kad sam konacno rekla da ok, pa neka ide i on (jer frendice koje su mi organizirali djevojacku nisu mogli jebeno vjerovati da ima govorim "ne hvala"), odbio je s prezirom, te nagovijestio bi bilo primjereno da se naspavamo i odmorimo prije dana D.

trebam li napomenuti da sam s vlastite svadbe isla prva doma? jer smo umorni. 

mislim da sam time u najuzem krugu za supka godine

***

Meni je super kak me skladištarka išla radit ljubomornim, to joj je bila caka.

- Jeben mi je tip iz dućana do

- ignoriranje s moje strane

- Rekoh jeben mi je onaj ćelavi iz dućana do, ono, jeben

- Dobro

- Fakat mi je predobar, srać sroć bullshit

- Dobro, ok

- Ne, stvarno, jeben truć bla kenj... x10

- Dobro, odi se jebeno udaj za njega i rodi mu djecu, puca mi kurac

- AHA, AHA! VIDIŠ DA SI LJUBOMORAN!

***

Moj rođendan. Sjedimo na terasi jednog restorana bivši, njegov najbolji frend (na kojeg je btw. bio bolesno ljubomoran jer se uvijek "grleno smijem" kad on priča  ) i cura frendova.

Prolazi neki deda slikar i pokušava utrpat svoje slike. I sada, pokazuje on to meni (usput žica cugu, prejak deda  ) i meni jedna baš zapne za oko. Kaže on meni budući da mi je rođendan, dat će mi ju za 200 kuna.

I sad, frend vadi sto kuna (kao od cure i njega) i red je na ovom papku da izvadi 100, kad on izvadi 50. Ja ga gledam, a on će meni: "pa daj ti 50, ti hoćeš sliku". 

Dala sam tih 50, ali samo zato jer mi je slika bila lijepa. Frend i cura mu su ga u čudu gledali, a ovaj je bez srama nastavio pijuckati pivicu.

***

moji prvi susreti s internetom. počinjem zezanciju s dečkom iz drugoga grada. 250 km udaljenosti. nakon mjesc dana s neta prelazimo na mob. ja se zatelebala ko idiot. međusobno si izjavljujemo ljubav  ni ja ni on ne možemo vjerovati kako se sudbina poigrala s nama 

prvi dogovoreni susret otkazuje zbog obaveza na poslu. dan ranije. oke, opravdano. drugi dogovoreni susret otkazuje jer ga je strah da mi se uživo neće svidjeti. oke, prelazim preko toga. mišek se ustrtario od silne ljubavi pa ga naravno razumijem.

bliži se nova godina i pada dogovor kako ću ja kod njega na par dana. na dan putovanja ujutro (dok u torbu trpam donje rublje koje sam kupila specijalno za tu priliku) mi javlja kako kako je pao dogovor da s frendovima ode na more pa će se oni ljutiti ako ne bude išao s njima. ja prelazim preko toga, jer za svoju ljubav mogu još malo izdržati. ng čekam sama jer mi čitava ekipa otputovala.

mislim valjda ćemo valentinovo provest skupa. dogovaramo susret i njegov dolazak kod mene. kupujem parfem. preskup. tri dana prije od njega ni traga ni glasa. pet dana nakon valentinova se javlja kako je s frendovima bio na skijanju.

nakon par mjeseci on inzistira na vikendu na moru koji ćemo provest skupa i napokon našu ljubav pokazat svijetu. na nebesima sam od sreće. pakujem se. planiram put kod njega odakle ćemo skupa na more u hotel koji je rezervirao. dva dana prije puta od njega ni traga ni glasa. pet dana nakon toga javlja se s porukom: "oprosti. uplašio sam se."

planiramo ljetovanje skupa. sva moja ekipa odlazi na more, a ja ljeto provodim čekajući i brinući se šta mu se dogodilo kad se ne javlja, a sve smo dogovorili.

iduće dvije godine (da! 2 godine!) sam provela "u ljubavi" s tipom kojeg nikad u živo nisam vidjela. bezbroj dogovorenih susreta i bezbroj njegovih opravdavanja i bezbroj mojih suza i nadanja kako će se on napokon prestat plašit tolike silne ljubavi među nama pa ćemo jednog dana živjet u kućici u cvijeću. večeri sam provodila za kompom ili buljeći u mob jer sam čekala da se on javi.

nakon ohoho vremena bila sam poslom u njegovom gradu i javim se. u međuvremenu se on kao par dana ranije naljutio na mene jer nemam strpljenja za njega i ne razumijem kako je njemu teško zbog tolike udaljenosti među nama. on pristaje na susret. skoro padam u nesvjest. pokupio me autom, otišli kod njega u stan, poševili se, pusa na rastanku. on žuri na momačku kod frenda navečer. dogovaramo susret drugi dan. drugi dan ja naravno čekam na kolodvoru vlak za kući, od njega ni traga ni glasa. zovem. niš. on šalje poruku kako sjedi kod kuće i plače i od silne ljubavi me ne može doći ispratiti jer ga rastanak ubija i srce će mu pući od siline emocija. u vlaku sam plakala tri sata, al još odlučnija kako ću svoju ljubav izvest na pravi put i pokazat mu kako ga nema čega biti strah. ništa me ne može zaustaviti.

nastavljamo komunikaciju putem moba i neta idućih par mjeseci. jednog dana mi opet predlaže susret i ja naravno pristajem. pakujem se. sjedam u auto i krećem. kad stiže poruka da je u bolnici i kako se nećemo vidjeti. panika, užas. neće reći u kojoj niti šta mu je. ja luda od brige. on isključuje mob i ne javlja se idućih 10 dana. napokon se javlja i govori kako ima rak i kako umire i nitko mu ne treba i još svaki dan plače zato što me ostavlja samu u ovom okrutnom svijetu. ne pristaje na nikakve susrete. ja luda. ne jedem. ne spavam. uzimamm tablete za smirenje. ako moja ljubav umre ni ja nemam razloga za život.

nakon par dana lutajući netom na istom onom sajtu gdje samo se mi kao upoznali javlja mi se ženska osoba iz grada blizu moga. šok. nevjerica. moja ljubav se nedavno oženila. imao je curu pune tri godine. sad će postati otac. i redovno zajebava žene po netu. skupa samnom furao je istu priču protekle tri godine sa još dvije cure. nema rak niti išta slično. a onaj dan kad smo se poševili on je zapravo išao na svoju vlastitu momačku zabavu.

***

onaj isti biserko vozio moj auto, ako se to tako može nazvati, derao ga je nemilosrdno...i vozimo mi za Pulu, kad auto ispusti dušu...skurio mu ventile...

i sad peripetije sa šlep službom, on živčan, dere se na mene jer sam kao ja kriva, nisam valjda održavala auto kako treba...auto odšlepan na popravak, i ja naravno očekujem da on sada sve sredi, jer ga je on i pokvario....ja se vratim u Zg, nakon par dana evo i njega s mojim autom....ja sretna, auto popravljen...a on meni, nećeš dobiti ključeve dok mi ne platiš troškove popravka...a bila polugeneralka...i ja uredno sve iskeširam, a poslije saznam od frendova da me uzeo bar za pola svote....  

aaaa? i tko je sad najjadnija šupendara iz prošlosti?

***

nakon štajaznam.. pol godine veze jedno jutro probudim se ja i osjetim, nešta me ko svrbi i pecka kita. pogledam, crveno i sa ko malim prištevima. reko jeeeebote, odem kod doktora, za par dana stižu nalazi: kandida, genitalne bradavice u ureaplazma urealitikum.  

hitno ja na gugl, period inkubacije i do nekoliko mjeseci, nekada bez simptoma za muške, ovo ono... dobro je, nije me varala (   )

naravno, ja sam uvjeren da ona mene ne bi nikad prevarila, pun sam ljubavi i praštanja za prijašnje veze jer eto - nije bitno s koliko ih je bila, nego da sam na kraju ja pobijedio sve ostale 

javljam joj za nalaze i odlučujem da ono, nije to nikakav bad, svakome se može dogoditi da ima tri spolne jebene bolesti za koje ne zna šest mjeseci i prenese ih dečku, te on, radi perioda inkubacije također ne konta da ima spolne bolesti. moja ljubav i praštanje su jači od par mjeseci svakodnevnog mazanja kremama, apstinencije od alkohola jer sam na antibioticima, od paljenja kite tekućim dušikom, od briseva (ono kad uguraju štap u kitu) i inih postupaka.

ona dolazi plačući kad sam joj javio za nalaze, ja joj objasnim svoje stavove i lijepo ju zagrlim i izljubim da zajedno ćemo mi to prebroditi. ona se krsti i plače od sreće da mislila je da ću prekinuti, da me jako jako voli i da pre super sam.

nakon par dana, bez obzira na upozorenje liječnika o sprečavanju ping-pong efekta, ona inzistira na seksu bez kondoma jer to joj jako smeta, a ja si mislim 'jebeš još koji tjedan liječenja, šta je to meni, ako će njoj donijeti osmjeh na lice'