„Naša tranzicija ne bi bila bitno drugačija i da ni nije bilo rata. Bili bismo podjednako siromašni i na margini kao što smo to i sada“, uvjeren je Josip Mlakić, književnik kojeg su pojedini 'velikani' s književne scene pokušavali diskreditirati s oholom primjedbom – „tja, on je ipak inženjer mašinstva“. S Mlakićem smo uz hladnu pivu proveli vrući dan u njegovom Gornjem Vakufu/Uskoplju, gdje ga svi osim kao uspješnog književnika poznaju i kao izvanrednog inženjera. U par sati divanjenja, gledajući u školu u kojoj su djeca podijeljena na male Hrvate i male Bošnjake, pokušat će nam objasniti i zašto misli da je ta segregacija bolja od jedine alternative

Danas u Hamburgu, za 15-ak dana u nekom drugom gradu Europe, simbolu demokracije, slobode i ljudskih prava. Mladi neonacisti uklapaju se u taj simbol, njihovo je pojedinačno ljudsko pravo misliti i živjeti blisku im ideologiju, to im nitko ne može zabraniti. Ako ih već, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, nije podučio o ljudskim i civilizacijskim vrijednostima. Ali, ideologija iznijeta na ulice i trgove se prostituira i sama sebe gura prema dnu društvenih vrijednosti. Razgovaram s mladim hrvatskim neonacistom, ustašom, jednim od onih što se na Bleiburgu, zbog samo njima razumljivih razloga, diče znakovljem mračnoga, zločinačkoga doba

Zagrebačka publika, sinoć je bila prilično dobro upoznata s opusom mlade francuske glazbenice Zaz, pravim imenom Isabelle Geffroy, što je zanat brusila na ulicama Pariza. Usprkos tome što francuski u Hrvatskoj nije među top jezicima, cijela dvorana pjevušila je hitove. Miks šansone, jazza, gipsy swinga i kubanskih ritmova zvao je na ples, a i Zaz je neprestano jurila po pozornici. Usred koncerta Zaz je zamolila djevojku iz publike, koja je znala francuski, da joj pomogne prevesti nekoliko rečenica, kako bi posjetiteljima bolje dočarala motive iz svojih pjesama

„To što Željko Kerum i ostali čelnici splitske vlasti ne hodaju naokolo s istaknutim svastikama na rukavima, samo je uzgredan modni hir, nevažan ustupak suvremenim običajima i sveprisutnoj društvenoj mimikriji“ piše Viktor Ivančič u svojoj kolumni, objavljenoj u tjedniku Novosti, kojeg možete naći na svakom boljem kiosku. Svakako pročitajte ovaj tekst, u kojem je iskrsnula odlična ideja – preseliti lokaciju splitskog Gay Pridea u Loru, jer je „povjesno dokazano da je Lora idealna lokacija za druge i drugačije“ i tamo „građani neće ić pravit buku i nered, jerbo su naučili da oko Lore moraju bit tiho