„Sve teže podnosim budale, a njih je sve više“, piše kultni riječki glazbenik, Damir Urban na svom blogu, a povodom teksta kojeg je napisao i odlučio ga ne objaviti, jer, kaže, ni sam ne zna kako mu je izletjela takva kritika društva i nezadovoljstva. Usput će „oprati“ domaće medije koji ulaze u bračne postelje, zaključujući kako su se danas intervjui sveli na naslove i parole, a stavlja ih se ispod sisa kakve manekenke. Da nema nje, smatra, čitatelji bi tu stranicu zaobišli, „jer se ne događa ništa eksplozivno, nema kite (a i da ima, nije mu nešto) ni cice, nema rata, nema krize, nije bogat“

„Uvijek sam smatrao da se duša neke zemlje ogleda u načinu na koji se ona zabavlja“, objasnio je britanski fotograf Phillip Toledano kada je 2005. godine započinjao sa svojim projektom „The United States of America“. Što je iznjedrio taj projekt vidjet ćete na ovom mjestu kroz spektakularne fotografije na kojima Toledo, posjećujući manifestacije poput Machine gun Festivala, pokušava proniknuti u američke duše i otkriti kako se Amerika zabavlja – spektaklom, destrukcijom i religijom, i sve to, naravno, u gigantskim razmjerima

„Bosna i Hercegovina je susretište kultura, civilizacija i naroda koji su nastali iz religija i koje dominantno oblikuju religije. Zato je BiH zapravo susretište religija. Odnosi među religijama reflektiraju se na sav društveni život BiH”, početak je teksta koji potpisuje fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Ovo iznimno analitično štivo, pisano jednostavnim jezikom i objavljeno prošle godine u tjedniku Dani, dat će vam uvid u neke probleme koji razdiru BiH, zemlju u kojoj se, očekuje fra Ivo, akumuliralo „dosta kritične mase koja bi mogla eksplodirati i pomesti ovaj fašistički smrad koji truje BiH već 20 godina”

Čak i najgori student ekonomije na najlošijem sveučilištu prije ili kasnije sreo se s pojmom „Čikaška škola“. Ako baš nije bio najgori saznao je i za Miltona Friedmana. Dok se brojni za pomoć i božansku intervenciju u svojim životima ponizno mole, posljednjih pola stoljeća njihovim životima indirektno upravlja nitko drugi do starog nobelovca Friedmana. Kako? Doktrinom šoka, tvrdi u istoimenoj knjizi Naomi Klein. Mi vas nećemo zamarati stotinama stranica sitno kucanog teksta, jer čitanje je, uostalom zahvaljujući i Friedmanu, posve nepopularno, zastarjelo i oduzima vrijeme