Već 11 godina je prošlo kako je osnovana izdavačka kuća Što čitaš?, specijalizirana za nešto drugačije štivo od onoga koje uglavnom izdaju ostali u ovom biznisu. I onda im je veći, jači i bogatiji bez objašnjenja uzeo ime. Naime, u organizaciji tvrtke „Profil – Mozaik“ u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku održava se Prvi hrvatski festival knjiga, i to upravo pod sloganom „Što čitaš“. Kako su organizatori festivala odlučili ne reagirati na upit kuće „Što čitaš?“ koja se drznula pitati zašto im je uzeto ime, oštećeni su nam poslali javnu reakciju, koju objavljujemo vrlo rado, baš kako smo to činili i s brojnim njihovim akcijama proteklih godina

Bit će divno živjeti godine starosti na Kubi. Zato štedim svaki novčić, čak i onaj koji mi u dućanima najradije nikad ne bi vratili. Ali, ne dam se prevariti. Ako vrijedi njima, vrijedi i meni. Može mi baš ta kovanica pofaliti, a tko bi mi dao. I to za Kubu. Tamo ću se pridružiti nekoj grupi od 600 ljudi, nekako ću se ugurati kao 601. čeljade. I sve će brige biti riješene. Jer tamo svakih 600 stanovnika ima svoju ambulantu. To je naš dom zdravlja, samo efikasnije i bolje organiziran. Jedan doktor brine o 170 pacijenata. Da, da, bez dodatnih nula ovoj brojci

Mudrim australskim građevinarima pošlo je za rukom da potpuno unište jedan od poznatijih grafita koje je iscrtao ponajveći svjetski ulični umjetnik, poznat pod imenom Banksy, a o kojem smo na Lupigi pisali u nekoliko navrata. Građevinari koji, poput mnogih naših sugrađana, jednostavno ne shvaćaju te žvrljotine što bez ikakvog smisla nagrđuju gradske zidove, uspjeli su kroz njegovo djelo provući cijevi za toalet obližnjeg kafića. Kako danas izgleda Banksyjev rad koji je privlačio brojne turiste pogledajte

Poručuju ovi psi, snimljeni u zadnjih nekoliko mjeseci u jednom Gradu Lijepe naše: ne vrijede vam mnogobrojne žardinjere sa šarenim cvijećem u glavnoj ulici. Iako nju namjernici jedinu vide, budući da je sve važno u njoj i nema potrebe ići dalje, jer, već je sljedeća ulica neugledna, ružna i derutna. Čak je i ban Josip Jelačić okrenuo leđa, kao što se vidi na fotografiji. Nije važno gdje su snimljene ove fotografije, jer, uređenih ulica i travnjaka sa cvijećem, i uginulih pasa na njima, ima u svakom gradu i gradiću Lijepe naše. Samo što nisu neki politički faktor, pa se o njima ne raspravlja

Nedavno smo vam na Lupigi u tekstu „DRUGA STRANA IRANA: Rat, mir, ljubav, mržnja, nada i očaj na iranskim zidovima”, predstavili dvojicu iranskih umjetnika, braću koja se kriju iza nadimaka Icy i Sot. Ovaj put ćemo vas upoznati s njihovim posljednjim video uratkom „Make art not war“, dugačkim svega četiri minute, a u kojem ćete vidjeti kako tenkovi, kada su oboružani samo patronama boje, ne moraju proizvoditi samo zlo. Izvrsna ideja i odlična realizacija

Na ovom mjestu donosimo još jedan ulomak iz izvanrednog romana „Nigdje, nioktuda“, Bekima Sejranovića, bosanskohercegovačkog književnika s norveškom adresom. U toj će se priči pronaći svi oni koji su napustili svoje ulice i gradove, a vrativši se u njih nisu ih pronašli. Sejranović opisuje svoj zadnji posjet gradu u kojem je odrastao, a u kojem više ne susreće poznata lica. Opis je prepun reminiscencija na djetinjstvo, mjesta i ljude koji su nekada značili tako mnogo, a danas ih više nema