Paulina Janusz poljska je novinarka koja kao dopisnica iz Beograda radi već par godina. Za Lupigu je - besplatno, nego kako - napisala analizu koja govori o odnosu Srbije prema Tomislavu Nikoliću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci. Tekst ostavljamo onakvim kakav jest, budući da su gramatičke pogreške neizvorne govornice više nego simpatične. Sadržaj ćete kao i uvijek ocijeniti sami. Odnos srbijanske političke scene prema Tomislavu Nikoliću i njegovim Naprednjacima, piše autorica, poželjnima čini "političke monstrume" zbog kojih je Srbija osuđena na tavorenje u devedesetima

Dječja iskrenost i spontanost čudo su prirode. Govore kratko i jasno i nemaju problema s time da vam saspu u lice sve što misle. Njihove izjave dragocjen su materijal, stoga svake godine na Lupigi donosimo neke od dječjih „bisera“ koji naprosto oduševljavaju, poput „Kod nas, muškarci mogu da se ožene samo sa jednom ženom, to se zove monotonija“ ili „Nisam kršten, ali sam zato cijepljen“. Uz četrdesetak sličnih šarmantnih izjava koje će vam zasigurno popraviti današnji dan, ostavljamo vam i video na kojem će vam djevojčica objasniti što je to simpatija

Odgovor na pitanje je li Zagreb danas antifašistički, glasi – ne. To nikako ne znači da je grad ono suprotno „anti“. Pogotovo nije to. Nego je letargičan, nezainteresiran, nespreman na promjene, uplašen i zabrinut. Potvrdit će to i današnji datum, 8, maj, kad su u grad 1945. godine ušle jedinice Narodnooslobodilačke vojske, dan prije proglašenja konačne pobjede svijeta nad fašizmom. Obilježit će se slabokrvno, sramežljivo, bojažljivo i tiho. Grad ne voli svoje heroje antifašizma i to ih toliko jako ne voli da je čak i ulicama izbrisao njihova imena - Rade Končar, Kata Dumbović, Joža Vlahović, Ognjen Prica, Nada Dimić ... Ljudi glume da su zaboravili, ali, ulice i trgovi pamte

Na kioscima je novi broj izvrsnog tjednika Novosti, a na Lupigi kao najavu donosimo kolumnu Viktora Ivančića u kojoj se on pozabavio ministrom financija Slavkom Linićem, „vlasnikom uma koji funkcionira na principu buldožera“. Ivančić zaključuje da su ministar financija i kolega mu iz resora gospodarstva, Radimir Čačić, istinski vojnici kapitala, „njegov militantni promotor, posvećen konačnome cilju, a to je uspostava harmonije između političkih i ekonomskih oligarha”, a da je vrijeđanje radnika ionako ustanovljeno kao dio svakodnevnog folklora. Kao i obično Viktoru se nema što ni dodati, ni oduzeti

Unazad dva tjedna na kioscima se više ne može pronaći Vjesnik. Te su državne novine zbog visokih dugovanja i nemogućnosti tržišnog funkcioniranja pale u ponor iz kojeg, velike su šanse, povratka više nema. Vjesniku je već više puta davana „posljednja“ šansa, a glavnu povjerenicu Sindikata novinara Hrvatske u Vjesniku, Marijanu Matković, pitali smo zašto mu dati još jednu i ima li smisla da Vjesnik kakav smo poznavali uopće postoji. U intervjuu za Lupigu Matković će pokušati objasniti zašto bi Vjesnik trebao postojati i tko je doveo do propasti ovaj nekada visokotiražni list

Postoji li itko relevantan u ovoj zemlji koga su u vrhu SDP-a i Vlade spremni slušati, da ih upozori da su oni stranka ljevice, a ne konzervativnog liberalizma. Stranka koja bi trebala bit na strani rada, a protiv kapitala i prva na braniku javnog interesa, javnih medija i javnih poduzeća. Dok se netko takav ne ukaže, zazivam iz vlastite pozicije autsajdera da SDP konačno ponovno postane avangarda radničke klase i poništi nelegalnu i nemoralnu nacionalizaciju s početka devedesetih. Mogli bi usput poslati onaj kordon specijalaca sa Brača u Škabrnju, da omoguće vlastitim građanima civiliziran život i pohapse fašiste