Ljudski rod gotovo je do savršenstva doveo nezgodno navadu da osuđuje, najčešće naprečac. Upravo o tom fenomenu govori priča koju vam donosimo u ovoj novici. Poučna i u životu vrlo široko primjenjiva priča toliko je puta ispričana da je danas vrlo teško pronaći njenog autora, a u njoj će vam kroz priču starog pastira postati jasno koliko jedna naoko logična i opravdana odluka zapravo može biti pogrešna. Toplo preporučujemo da kliknete

Pozabavio se Boris Dežulović u svojoj novoj kolumni za sarajevsko Oslobođenje s „glupim vozačima“, koji Muju umjesto u Tuzlu odvedoše u Neum. Osvrnu se tu na Dubrovčane, točnije na one koji stoje iza udruge Pelješki most, zaključivši kako im je tek nakon tristo godina došlo iz dupeta u glavu, ali nije propustio spomenuti ni "vozače" iz Neuma. Ocijenivši kako je povijest jedna „divna zajebancija“, Dežulović piše: „Ne znam kako je u 'nesređenim državama', ali za čovjeka koji bi zbog loših historijskih iskustava dao dvjesto pedeset milijuna eura da bi vozio dvadeset pet kilometara više, u sređenijim se državama kolokvijalno kaže da je glup vozač

Koliko optimizma u riječima i rezultatima rada nekolicine malih poduzetnika. Svi tvrde da se može, samo treba imati ideju i treba – raditi. Ne zanima ih politika ni stranačka prepucavanja, nemaju oni pojma što je bilo na saborskom aktualnom satu, a svejedno izvoze na sve kontinente svijeta i osvajaju tržišta za koja drugi tvrde da su neosvojive utvrde. I svi uglas tvrde da se može uspjeti, čak i u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj, ali samo uz uvjet razvijanja i njegovanja kulta rada. Nešto sasvim suprotno od ovoga što je u Hrvatskoj danas kult – uzeti tuđe, ukrasti, prevariti, lagati

Dobre vijesti iz Sarajeva: stigla je nova epizoda Dnevnika rubnih kvartova. Faruk Šehić je u elementu. Svom. Bosanskom. Kako se zdrav razum osjeća u državi koja to nije? Kako se slobodan duh osjeća u bilo kakvoj državi? Priča bez radnje, mjesta i vremena. Sadržaj apokalipse. Duhovne i one druge, koja tek ima doći. Priča o pristajanju na automatizam života, o hodu po rubu svijesti. Šehić je čovjek koji se s nepunih 40 godina upisao u veliku književnost, bez kompromisa na kakve pristaju oni kojima je slava za života važnija od pisma koje ostavljaju iza sebe

Fotoreporteri to će vam zasigurno to potvrditi - neke fotografije mogu se snimiti samo jednom, a takve obično nastanu tek pukom slučajnošću. Upravo nekoliko takvih, u najmanju ruku, neobičnih fotografija situacije, koja je nerijetko zbog svoje nesvakidašnjosti komična, predstavljamo vam u ovoj novici, a našeg favorita možete vidjeti već na ovoj maloj sličici

Jedna od osnovnih razlika između lošeg i dobrog intervjua jest ta da aktualnost ovog prvog traje samo jedan dan, a ovaj drugi - bolji aktualan je desetljećima. Intervju s profesorom Borisom Budenom koji prenosimo iz beogradskog Vremena aktualniji je danas, nego prije pet godina kad je objavljen. Budenove teze na ispitu vremena prolaze odličnim uspjehom. Odvojite pet minuta, a uloženi trud i vrijeme koje potrošite na ovaj tekst učinit će vas pametnijim čovjekom