Piše: Fran Višnar

Treba vidjeti pripadnike dječjih vojski u Kongu kako se vesele kad umjesto drvenih dobiju prave puške. Dečki tog uzrasta u Europi pred vršnjacima, posebice curicama, prave se važni skupom majicom ili još skupljim mobitelom. U Africi statusni su simboli drukčiji. Postoji li išta što je vrijednije od kalašnjikova? Za male vojnike ta strojna puška predmet je obožavanja. Ako je kalašnjikov pravilno konzerviran, dječica i po dva dana skidaju antikorozivni premaz. Tko nije dobio krpu za brisanje, trga dio svoje odjeće i osposobljava oružje koje mu čuva glavu, hrani ga, pruža mu sigurnost i osjećaj samopoštovanja, sredstvo je za zastrašivanje i, na posljetku, učinkovita puška koja kosi sve ispred sebe.

U Africi statusni su simboli drukčiji

Kad je temeljito čišćenje završeno, instruktor (samo nekoliko godina stariji od djece koju obučava) predstavlja pristiglo pješačko oružje. Tumači koja mu je svrha i polako ga rastavlja dio po dio. U vlažnoj džungli Konga glavni oružar te malodobne vojske ima zapravo vrlo malo vremena za objašnjavanje. Djecu ne zanima povijest kalašnjikova, njegova popularnost i slava konstruktora. Oni grozničavo žele što prije iz AK-47 ispaliti rafal. Prethodna tortura i indoktrinacija sad daju rezultate. Ta nadrealna vojska sastavljena je od najsiromašnijih članova plemena u okolici. Većina djece prije dolaska u kamp za obuku nikada nije pristojno jela niti imala takvu raskoš kao što je kineska vreća za spavanje. Prednost ima siročad jer u glavnom stožeru tih adolescentnih vojnih formacija ne vole imati posla s roditeljima ili bližom rodbinom niti slušati njihova naricanja i zahtjeve za odštetom kad dijete ratnik pogine.

Većina djece prije dolaska u kamp za obuku nikada nije pristojno jela niti imala takvu raskoš kao što je kineska vreća za spavanje

Uskoro ti (pre)mladi Kongoanci znaju rastaviti i sastaviti kalašnjikov zavezanih očiju. Kad dođu do tog stupnja, u ruke im se stavlja okvir s 30 metaka. To streljivo nije staro i nedavno je proizvedeno. Ono nije ni kinesko ni rusko nego dolazi iz Sjeverne Koreje. Tako svatko u svojoj postrojbi nauči da je kalašnjikov univerzalno oružje sa standardiziranim metkom istog kalibra bez obzira na to gdje se proizvodi. Mališani prvo pucaju u nepokretne drvene ili slamnate mete ne bi li osjetili trzaj puške i naučili brzo repetirati zatvarač. Nakon toga kao cilj im se nudi nešto živo: koza (koju će svi navečer jesti u obliku juhe) ili bolesni majmun (zdrav bi previše kričao). Mladi ratnici moraju se naviknuti na krv i biti što bliže stvarnim uvjetima u pravim ratnim (pljačkaškim) pothvatima koji slijede. Za sedam dana nekoliko stotina dječaka koji će preskočiti bilo kakvo normalno djetinjstvo i osnovno obrazovanje šalje se na bojište gdje vlada pravilo: preživjet će samo oni najnemilosrdniji.

Mališani prvo pucaju u nepokretne drvene ili slamnate mete, a nakon toga kao cilj im se nudi nešto živo

Danas, kad je objavljeno da automatska puška kalašnjikov AK-47 odlazi u povijest, hvalospjeva oružju za strojno ubijanje (gotovo svi zarobljenici iz Srebrenice likvidirani su pojedinačnom ili rafalnom paljbom iz »puške koja rijetko zataji«) ima na sve strane. U napisima i komentarima slavi se legendarni konstruktor i iznose podaci o rekordnoj proizvodnji s opaskom da se nitko ne usuđuje 91-godišnjem Mihailu Timofejeviču Kalašnjikovu priopćiti vijest o zamjeni njegova prvijenca AK-47 suvremenijim modelima. Bilo bi pametnije raspravljati o tome kako je jedno toliko jeftino i pouzdano oružje prouzročilo smrt milijuna ljudi širom svijeta i olakšalo vođenje mnogih vrlo krvavih unutarnjih sukoba i agresija.

Fran Višnar, Vjesnik

FOTO:FireArm