Baš kao što uhodanim ritualom svake godine na bečkom Novogodišnjem koncertu publika pljeskom prekida prve taktove Radetzky marša, a onda dirigent „dopušta“ publici da sudjeluje u izvedbi, tako nam i kapitalizam daje da budemo dio predstave, pružajući nam šansu da se domognemo slave i para. Kada podižemo kredite za skijanje na Klofenbergu, kupujemo TV koji nam ne stanu na zid ili iPhone, mi plješćemo kapitalizmu i liječimo žudnju da pripadamo ugodnom novogodišnjem jutru u Zlatnoj dvorani u kojoj udaraju taktovi marša. To što nas marš sustavno melje, to je neugodan osjećaj koji potiskujemo da bi uživali gdje jesmo

„Nijemac umro pokazujući da je besmrtan“, „Krava propala kroz krov na glavu Turčinu koji je igrao domino“, „Častio rakijom, ubio sjekirom“, „Ljubitelj vješanja objesio prijatelja“, „Pronađeno 90 mrtvih pitona, od kojih su neki bili mrtvi“, „Poslao ga je u pizdu m…“, “Osmoškolci ubili boga u vjeroučiteljici“, „Provalio u vrtić i zlatnu ribicu nabio na čačkalicu“, samo su neki od naslova koje ste posljednjih godina mogli pročitati u hrvatskim tiskovinama, a koje smo marljivo skupljali i donosimo vam ih na ovom mjestu, gdje ćemo se prisjetiti i nekih burleski s hrvatskih sudova

Mogao je postati košarkaška zvijezda, a i tada bi Davorin Popović bio Pimpek. Dječarcu se pojavila mala izraslina iza uha i eto odmah nadimka što mu ostade do kraja života skoro kao rodno ime i prezime. Neki od nas sjete se Davorina svaki dan i punih 11 godina kako je otišao. Nezadovoljni društvenim stanjem u kome moramo lelujati, lebdjeti i teturati, naglas vičemo: Da sam ja netko. Nama, nekima, glas Davorina Popovića Pjevača pomaže da lakše i ljepše živimo, Sve ove godine. Mi i dalje Sanjamo. Mislimo da nam je Davorin baš to poručio kad je pjevao Kad ne bude mene

Već duže od mjesec dana živim izvan Bosne. Udaljen sam od Sarajeva više od dvije hiljade kilometara. Izbjegao sam crno sarajevsko proljeće puno ubistava, nesretnih smrti, tužnih odlazaka poput onog Nisveta Džanke … Dok vam pišem ovaj kratki izvještaj iz slobodarske i prijateljske zemlje Francuske, iz Rue Beaubourg (naški Bobur – što znači lijep grad) u Parizu, razmišljam kakvo je nebo nad Sarajevom. Ovdje je svijetlosivo kao golubije krilo s unutrašnje strane. Još par dana pa nazad u omiljenu bedaru. U rovovsku borbu svakodnevnog života. Moj zavičaj je tamo gdje se rano smrkava. Tamo gdje stanuje naš mrak. Omiljeni mrak

Novi album Urbana i „četvorke“, „Kundera“ snimljen je u travnju ove godine u improviziranom studiju na Žumberačkoj gori, a inspiriran je knjigom "Besmrtnost" češkog pisca – slavnog Milana Kundere. Album je oduševio i publiku i kritičare, koji ističu Urbanovu vokalnu emotivnost i melodramatičnost. On sam je autor svih tekstova na „Kunderi“, dok glazbu potpisuje dijelom sam, a dijelom s članovima benda. Ove srijede album će promovirati u zagrebačkom klubu Aquarius

Kao i svaki tjedan i danas vam Lupiga kao najavu novog broja tjednika Novosti donosi kolumnu Viktora Ivančića, Uvrede & podmetanja, u kojoj se osvrće na istraživačko strvinarstvo, odnosno na „aferu mjeseca“ koja je u uzrokovala aplauz javnosti. Uspoređujući situaciju s jednim švedskim romanom, Ivančić će zaključiti kako možemo biti sigurni da je ono što izlazi iz „kuhinje“ Siniše Kovačića, „poslušnika i profesionalnog patuljka“ te urednika i voditelja emisije u kojoj je pripremljena politička likvidacija donedavne ministrice Mirele Holy, lansirano iz nekog od rentabilnih centara političke moći i kamuflirano 'opravdanim interesom javnosti'