Nakon što je, uz veliko osiguranje, u Ljubuškom prikazan „Neđo od Ljubuškog“, na čiju su se projekciju zainteresirani morali probijati kroz prosvjednike koji su izvodili Thompsonov repertoar, NVO Gariwo na YouTube je okačio cijeli film, koji govori o običnom čovjeku koji nije dopustio da ga uzme nacionalistička mašina i koji je imao dovoljno hrabrosti spašavati susjede muslimane od uživanja u logorskom životu. Što je to toliko sporno u filmu zbog kojeg je Neđina supruga pretučena, kolika je on prijetnja Hrvatima u Ljubuškom te kako on, po zamisli onih zatrovanih mržnjom, „širi međunacionalnu mržnju“, možete vidjeti na

Bez ikakvog posebnog povoda danas na Lupigi donosimo jedan citat znamenitog Ive Andrića, književnika u čijem se prisvajanju naveliko natječu slavenski narodi, a najglasniji su oni koji nisu dostojni niti da mu ime izgovore. Upravo i na takve se može primijeniti ovaj poučni citat iz „Znakova pored puta“, a koji počinje ovako: Pristao bih da živim, ako mora tako biti, među divljacima, u vihoru revolucije ili u bezumnom vrtlogu rata. Na sve bih pristao, samo ne na malograđanski život koji nikad ni u čemu ne pokazuje ni veličine ni lepote ni prave radosti

Je li vam se ikad dogodilo da ste skoro pošli ili čak krenuli zabranjenim smjerom? Meni jest, nedavno, iako znam čitati saobraćajne znakove. Tako sam u jednom trenutku shvatila da ne znam kojim pravcem moram krenuti, stala sam ispod table jer je na tom mjestu bila i prometna policija, pa, bolje da ja njih prva priupitam, nego oni mene. Moje je pitanje bezopasno, njihovo može imati posljedice. Zamolila sam ih da prenesu odgovornim šefovima, a ovi dalje, po hijerarhiji, da je oznaka pravca kretanja na tom mjestu nejasna i zbunjujuća i koliko je potrebno razmišljati onda kad za to na autocesti nema vremena

„U predaji i plemenskim svetim spisima lijepo se navodi da je progon djelo milosrđa i da bi nalogodavcu etničkoga čišćenja spomenik trebali podignuti oni koji su bili etnički očišćeni. Kako to umišljene žrtve ne mogu razumjeti?“, piše Viktor Ivančić u tekstu koji donosimo kao najavu novog broja tjednika Novosti. Radi se o komentaru slučaja o kojem smo već na Lupigi govorili, a gdje se u Ljubuškom „javnost“, koja smatra da bi ljubuški muslimani trebali podignuti spomenik Mati Bobanu jer su protjerani s vlastitih ognjišta u bijeli svijet gdje su se dobro snašli, digla na zadnje noge kako bi zabranila film o čovjeku koji je muslimane spašavao iz logora, sve dok svjetina jučer nije pretukla njegovu suprugu