“Ako od tih dva posto odbijemo sve lopine iz njegove stranke, rodbinu, ljubavnicu, glupane, poslovne ljude koji su ga podržali računajući na proviziju kad budu farbali hrvatske fasade, jedan od kapitalnih projekata za koje se zalaže Čačić, zastupnika audija i građana koji voze škodu i kojima je obećao da će im javiti kad je na cesti, za Čačića je glasalo 0,000001 posto građana”, piše Vedrana Rudan na blogu i dodaje da se „alfa mužjak“ prema premijeru ponaša kao teta prema vrtićkom djetetu koje još vrši nuždu u gaće. Zašto se Milanović boji Čačića i što ima među nogama, samo su neka od pitanja koja je u osebujnom stilu postavila poznata književnica

“Zahvaljujemo se političarima, koji su ovaj list stvorili i ugasili. Na isti način, u ilegali. I za dobrobit svih. Starac je svoje proživio i vrijeme je da se otvori mjesto novim snagama. Sigurni smo da će takva odluka imati nekakve posljedice. Nadamo se da će biti opravdana”, stoji u konačnom oproštaju Vjesnika. Naime, nakon što se Vjesnik prestao tiskati, sada se gasi i posljednji trag nekada moćnog medija – web portal tog lista. Čast da se oprosti s onima koji su čitali ovaj list, kao i s onima koji nisu, imao je v.d. direktora Vjesnika, Robert Mekinić. Pogledajte što je napisao u vjerojatno posljednjem Vjesnikovom tekstu

Već dugo vas nismo počastili s nekom od izvanrednih priča Darija Džamonje. Sarajevski majstor kratkih priča ovu je priču napisao nakon povratka iz Sjedinjenih Država u rodno Sarajevo, nekoliko mjeseci prije smrti. Kako netko reče, „najbolji poznavalac mikrosvijeta koji se zove Sarajevo“, u priči „Rođendan“, objasnit će kako su ga uvijek mimoilazile vlastite rođendanske proslave i zaključiti kako je možda najviše što je njegov otac uradio za njega, to što je na dan Darijevog rođenja došao mrtav pijan na probu hora Narodnog pozorišta i svome kolegi nanio teške tjelesne ozljede

Svi mi u kvartu mislimo da premijer Zoran Milanović nije trebao na naš trošak putovati u jednom danu prijatelju na Hvar. Prvo, nije nas priupitao može li potrošiti naš novac na taj mali luksuz. Drugo, prijatelj je više u Zagrebu nego u ljetnikovcu. Pa čak i da prijatelj nije drugi najmoćnije čovjek hrvatskoga gospodarstva, nego da je obični ribar, mislimo da je premijer morao pokazati, makar opet fingirano, solidarnost. Socijalnu osjetljivost koju smo očekivali. I tu se najviše prevarili

Ministar Ranko Ostojić požalio se sinoć na Facebooku da ga mediji ne shvaćaju, jer kako bi inače mogli pomisliti da je njegova polemika s notornim hejterom, novinarom Ivanom Ugrinom, neprimjerena. Bez obzira što o Ugrininom novinarstvu, koje je posljednjih dana posebno homofobno podcrtano, mislimo sve najgore, jednako tako smatramo to i za razinu komunikacije ministra Ostojića, za kojeg je jednom kolegica Sanja Modrić primijetila da „očito misli kako je jako duhovit i šarmantan, a to je uvijek odlika ordinarnih primitivaca”. Kako diskutira ministar pogledajte sami pa procijenite je li to primjerena razina

Profesore doktore znanosti, ministre rada i mirovinskoga sustava u Vladi Republike Hrvatske, gospodine Mirando Mrsiću, ispričajte se. Večeras, u središnjem Dnevniku državne Televizije. Ako je potrebno, zakupite i platite, iz vlastitoga džepa, pola minute programa. „Samo dvije stvari traju vječno – jedna je rak, a druga kolektivni ugovor kojemu je istekao rok“, Vaša je izjava zbog koje se trebate ispričati svima u ovoj zemlji koji boluju i liječe se od raka, i njihovim obiteljima. Bez da Vas na to natjera premijer Milanović