Profesore doktore znanosti, ministre rada i mirovinskoga sustava u Vladi Republike Hrvatske, gospodine Mirando Mrsiću, ispričajte se. Večeras, u središnjem Dnevniku državne Televizije. Ako je potrebno, zakupite i platite, iz vlastitoga džepa, pola minute programa. Trideset sekundi bit će dovoljno za ispriku. Ne na Facebook stranicama, ni osobnoj ni vladinoj, jer na njima niste ni izrekli to pesimistično i bolno mišljenje o jednoj uzaludnoj borbi. 

Svi smo ljudi, kažemo nešto ružno i pogrešno, ali, kad se ispričamo, povrijeđenome bude lakše. A ružno je i pogrešno stanje životnih promišljanja i dilema, vrijeme nadanja i ono, na kraju, bolova i muka, uopće spominjati u kontekstu koji bi mogao čak i najmanje ličiti na omalovažavanje dostojanstva onih koji se bore za produženje života.

LIK I DJELO - MIRANDO MRSIĆ: Kako je Hrvatska izgubila dobrog liječnika, a dobila lošeg političara

„Samo dvije stvari traju vječno – jedna je rak, a druga kolektivni ugovor kojemu je istekao rok“, Vaša je izjava zbog koje se trebate ispričati svima u ovoj zemlji koji boluju i liječe se od raka, i njihovim obiteljima. Može ta činjenica i biti točna, čak i s medicinskoga aspekta, ali … onda bi uslijedilo milijun pitanja za koja sada nije vrijeme. I još milijun potpitanja o tome što je uopće vječno i što predstavlja vječnost.

Da ne ulazimo u eseje o vječnosti, a imajući u vidu da ste ministar u Vladi koja nema lagan posao, te da dijelom živite i od onih što imaju rak, jer i oni jedu, voze se, koriste struju, vodu, telefone, popiju kavu i počaste se sladoledom, bit će dovoljno da se ispričate. Bez da Vas na to natjera premijer Zoran Milanović, nego zato što ste prof. dr. medicinskih znanosti.

Lupiga.Com