Ruke u zrak, račun na sunce, ovo je pljačka
Najčešći argument onih u Splitu koji su protiv gay parade je kako "u Hrvatskoj ima toliko gladnih a ovi paradiraju i maltretiraju nas svojim osobnim seksualnim opredjeljenjima". Čisto se čovik začudi kako je na svim splitskim radničkim prosvjedima bilo sve skupa petnajst ljudi. Di li su tad bili ovi socijalno osviješteni, pitan se?
Još mi je najsmišnije kad neko reče "Neka se ponašaju kao i svi ostali normalni ljudi“. Koji normalni ljudi? Pa, normalni ljudi, kad su zaljubljeni i s nekim u intimnoj ili emotivnoj vezi, imaju taj smišni običaj šetat po ulici zagrljeni, držeći se za ruke i ljubeći se i kokolavajući na javnim mistima. Jel' to onda znači da su oni nenormalni jer rade ono šta bi i homoseksualci tili radit a da ih zbog toga niko ne naprokida? Ili to znači da, ako homoseksualci žele radit po ulici sve ono šta rade i normalni ljudi, da su u stvari homoseksualci normalni a da su svi koji ih nazivaju nenormanima u stvari nenormalni? E jebiga sad, svaki put kad upadnen u duboke kontenplancije, sve mi se vako izmiša i na kraju ne znan više ko tu koga daprostite, jel.
Sad mi pada na pamet ona grozna priča o njemačkoj državljanki koju su godinama u nekom bosanskom selu zlostavljali bolesnici naočigled susida. Kad se priča rasplela, ispalo je da je pola sela bar jedan put bilo svjedokom tog zlostavljanja, ali su svi mučali, jer, kako je jedan od seljana izjavija, bilo ih je strah od tih zlotvora. Godinama su znači promatrali kako obitelj muči i ponižava onu jadnu ženu, i svi su složno zatvarali oči, jer to valjda nisu njihova posla.
Sigurna san, da su kojim slučajem u to selo doselila dva homoseskualca, da bi se cilo stanovništvo dotičnoga sela diglo na noge i pribilo ih prije nego šta bi stigli raspakirat stvari. Nema veze šta ta dva homoseskualca ne bi nikoga ni zlostavljali ni tukli. I sad, di je tu logika - prave zločince i manijake koji su godinama zlostavljali jedno dite niko nije nikad napa navodno jer su ih se bojali. A ako su ih se bojali, to znači da su opasni. Homoseksualce pak bi sigurno napali. Valjda zato jer nisu opasni. Ček, ali ako nisu opasni, zašto bi ih onda iko napada? Ubijte me ako išta razumin.
Nego, iman novu brigu.
Neki dan mi je prodavačica na izlasku iz malog dućana u mojoj ulici tutnila u ruku račun i tihim glasom savjetovala: “Evo vam račun, i čuvajte ga, sve do kuće. Inspekcija jutros šeta po našem kvartu“.
Izašla san iz dućana tako pristravljena da san papirić čvrsto stiskala u znojnoj ruci sve do kuće, a nisan ga ispuštala iz ruke ni idućih par sati po kući. Sve san poslove obavljala jednon rukon, jer san u drugoj grčevito držala račun. Dok san prala suđe držala san ga među zubima, dok san usisavala dnevni boravak zbog korištenja obe ruke gurnila san ga u livo uvo. Tek san se negdi navečer okolo osam uri usudila bacit ga u smeće. Prije toga san dva puta zavrnila ključ u vratima od stana, isključila telefon i spustila škure na svin prozorima.
Adio lipo doba bezbrižnosti. Više nemoš ni u dućan otić od straja. Jerbo ti se more desit da zaboraviš ponit račun i onda plaćaj globu, moj sinko. Prije san imala običaj zafrljačit račun čin bi izašla iz dućana i nikad nisan čitala te račune jer mi cijene artikala izazivaju duševne boli. A sad ne samo da ne smin taj račun bacit, nego ga još i moran nosit sa sobon sve do kuće jer nikad ne znaš iza kojeg kantuna će te zaskočit inspekcija i dreknit "Ruke u zrak, račun na sunce, ovo je pljačka!"
Jedino šta me tješi je to šta uskoro ijonako više ama baš niko neće imat ni posal ni plaću pa samin tim nećemo ni kupovat, niti se opterećivat računima. Šta bi naš narod reka, nije svako zlo za zlo, falatibože.
