Prvi na listi nedodirljivih u brdovitoj zemlji seljaka Hrvatskoj svakako je tajkun Ivica Todorić. Nema tome nekoliko dana otkako se Todorić u razgovoru za Večernji list pohvalio kako ga nema niti u jednoj aferi. Najprije valja reći da je Todorić lagao. On je itekako prisutan u aferama, jelte - ima ga, ali policija i Državno odvjetništvo iz (ne)poznatog razloga zaobilaze njegovu adresu. Na ovom mjestu nećemo se baviti načinom na koji je stvoreno Todorićevo poslovno carstvo. To je materijal za knjigu ili ozbiljnu (kriminalističku?) studiju. Spomenut ćemo tek neke od recentnih afera u kojima je Todorićevo postupanje davalo povoda organima gonjenja, policiji i inspekcijskim službama, da barem porazgovaraju s predsjednikom Agrokora Todorićem.

Za početni primjer uzmimo gradnju Todorićevog obiteljskog gnijezda - Kulmerovih dvora. Dvorac podno Sljemena dugo vremena bio je registriran kao hotel, iako je cijeli Zagreb dobro znao da su sve sobe u Kulmerovim dvorima zauzete i da ih je, isključimo li služinčad, zauzela isključivo obitelj Todorić.

- Da, višečlana komisija je na tehničkom pregledu ustanovila da je objekt izgrađen u skladu s građevinskom dozvolom i prema glavnom projektu. Da, ima recepciju. To je prema projektu zgrada odmah na ulazu desno, na kojoj je prostor predviđen za recepciju, tvrdila je 2006. godine načelnica Odjela za gradnju u gradskom Uredu za prostorno uređenje Vera Siuc, dajući na znanje da su Kulmerovi dvori ipak hotel.

Ministarstvo turizma, pak, tad je izvijestilo da Todorići za svoj "hotel" nikad nisu tražili kategorizaciju. Što je tu na stvari dao je do znanja arhitekt Branko Kincl, pojašnjavajući da "građevinsku dozvolu za klasični stambeni objekt gradski urbanisti ne bi dozvolili, pošto se Kulmerovi dvori nalaze u Parku prirode Medvednica". Prekrajanjem Generalnog urbanističkog plana gradonačelnik Milan Bandić Todorićima je prošle godine na koncu omogućio da Kulmerove dvore legalno upišu ga kao obiteljsku rezidenciju. Pravna država nikad nije naslutila da bi Todoriću mogla dati po prstima zbog ovog izigravanja propisa. 

Hotel Kulmerovi dvori iz zraka

I druga afera koju ćemo spomenuti vezana je za Todorićeve poslove sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Gradsko poglavarstvo dalo je deset tisuća četvornih metara atraktivnog građevinskog zemljišta na križanju Heinzelove i Vukovarske ulice tvrtki »Grokomp«, čiji je osnivač »Konzum« Ivice Todorića, a zauzvrat je uzelo derutnu zgradu od 840 četvornih metara poslovnog prostora u Mečarovoj ulici na Pešćenici. Ova afera objavljena koncem 2007. godine zainteresirala je i USKOK, čiji istražitelji tri godine evo pokušavaju dokučiti što se dogodilo. Todorića, dakako, ništa nisu pitali. 

Stvar je zapravo jednostavna: sudski vještak Mirko Kožulj u ime Grada cijenu zemljišta procijenio je na smiješnih 220 eura po kvadratu, pa je isto zemljište uz neadekvatnu naknadu ustupljeno Todoriću. Valja znati da je riječ o možda i najatraktivnijoj slobodnoj parceli u širem središtu. Na istoj je moguće graditi i poslovni neboder, što dovoljno govori da će eventualna gradnja Todoriću donijeti višemilijunsku zaradu. Istražitelji, rekosmo, tri godine već istražuju tko, kada, gdje, kako i zašto je mijenjao gradska zemljišta s privatnim poduzetnicima na štetu Grada Zagreba. Milan Bandić još uvijek neometano obavlja svoje dužnosti, a Ivica Todorić putem dnevnih novina tvrdi da ga nema nigdje, niti u jednoj aferi.  

Sumnjivom transakcijom ishodovalo se atraktivno zemljište na raskrižju Vukovarske i heinzelove ulice

Treći slučaj koji ukazuje da poslovi najmoćnijeg hrvatskog tajkuna vape ozbiljnu istragu međunarodnog je karaktera i vezan je s - hrvatskim političarima omiljenom - Hypo bankom.
Novinar portala Index.hr Ilko Ćimić, naime, prije nepunih pet mjeseci otkrio je da je gore spomenute Kulmerove dvore Todorić opteretio kreditima u iznosu od 53 milijuna eura te uz priču priložio i dokumentaciju koja je potvrđuje. Kako ovaj hotel, pardon obiteljska rezidencija ne vrijedi niti izbliza onoliko koliko glase hipoteke, ostaje nam zapitati se kako je tajkun dobio ovoliki kredit na račun spomenute feudalne građevine.  

Todorićev dvorac opterećen je s dva kredita, jednim u iznosu od 23,849.999 eura koji je tajkun uzeo kod Hypo Leasing Kroatien banke, a drugim u iznosu od 30 milijuna eura, uzetim također Hypo Alpe Adria Banke, ali u njezinoj središnjici u Klagenfurtu. Hrvatski organi gonjenja istragu Todorićevih poslova s Hypom, dakako, nisu otvorili, ali da bi se nešto tu ipak moglo istražiti najavio je glasnogovornik koruškog državnog odvjetništva Helmut Jamnig.

Todorić je poslovao i s famoznom Hypo grupom

Četvrti slučaj koji ćemo navesti jest poznata afera koja tematizira nestanak žita koje su seljaci odlagali u silosima Đakovštine.
- Gdje je žito, gdje je novac?, vrištale su naslovnice dnevnih novina histerično kako to već biva u ovakvim prigodama, a predsjednik i jedan član uprave Đakovštine - Mijo Matić i Paško Gašpar - završili su pred istražnim sucem. U veljači ove godine u javnost je plasirana vijest - opet Index.hr - da je misteriozno iščezlo žito završilo u Todorićevim dućanima. Na pitanje o žitu, Todorićev Agrokor nije želio dati nikakav komentar, pojašnjavajući da tvrtka ne želi ometati istragu.
Nešto kasnije u Jutarnjem listu objavljeno je da "Koncern Agrokor odbacuje spekulacije da je pšenica koja je nestala iz silosa Đakovštine završila kod njih". Ustvrdili su da je Agrokor odvezao samo plaćenu pšenicu, kupljenu od seljaka. Na tome je i ostalo. Do današnjeg dana nismo dobili odgovor na ono pitanje s naslovnica - Gdje je žito, gdje je novac? Ostali smo bez 18 tisuća tona žita, koliko je Vlada iz robnih rezervi morala izdvojiti da namiri opljačkane seljake.

Gdje li je žito iz đakovačkog silosa?

Na koncu, valja nam naglasiti da ne sumnjamo u Todorićevu nevinost i poštenje, sve dok se na mjerodavnom mjestu ne dokaže suprotno. Cilj ovog serijala je skrenuti pažnju na činjenicu da u Hrvatskoj postoje osobe na čija vrata istražitelji ne kucaju čak niti onda kad imaju osnovanu sumnju da bi nedodirljivi mogli imati korisna saznanja o počinjenim kriminalnim djelima.

Također, želimo još jednom utvrditi tezu da prema nedodirljivima ne postupaju - barem ne u onoj mjeri u kojoj nastupaju prema smrtnicima - niti inspekcijske službe države. Kako je drugačije moguće objasniti činjenicu da su Todorići nekoliko godina obiteljski dvorac imali lažno prijavljen kao hotel, a kao hotel su ga prijavili jer drugačije ne bi mogli dobiti građevinsku dozvolu?

Ivan Kegelj