Prošli su izbori, no jedna predizborna tema će ostati – to su „stručnjaci“. Oni su spasitelji, njima navodno treba prepustiti upravljanje, „naročito u ekonomiji“, jer se oni u to razumiju bolje od političara. Stručnjaci su pritom nadideološka bića, struka je nadideološko znanje, ona je neutralna, čista i objektivna, a stručnjaci su pošteni i časni pioniri koji drže datu riječ. Oni su neznani junaci pučke epike koja ih zamišlja na megdanu s političarima i navija pritom, naravno, za njih, neovisne stručnjake.

Ta neće valjda navijati za političare – oni su omraženi, pa je najbolje da ih, kad već moramo, na izborima izaberemo, a da onda posao vođenja javnih poslova povjerimo onima koje nismo izabrali: dakle, stručnjacima. Ima li to nešto nelogično? Možda i ima, ali nema veze. Stručnjaci su stručni i pametni, oni nisu političari i mi ih volimo. Samo što točno ne znamo tko su stručnjaci... Ali, eto, znamo da ti divni ljudi negdje postoje, skriveni kao blago, te ih treba naći. Onda im treba dati šansu da upravljaju, naročito ekonomijom, i sve će biti bolje.

Gledao sam predizborna predstavljanja raznih stranaka i, naravno, čuo sam bezbroj vapaja za stručnjacima koji bi nas trebali spasiti, samo im treba omogućiti da rade, nesputano, bez politike koja im taj rad ometa. Naročito su ljudi iz manjih stranaka i iskreni amateri s neovisnih lista zazivali stručnjake, zazivali su ih sa žarom u očima, jer im je dosta partitokracije i vladavine podobnih, te klijentelizma, korupcije i ostalih nestručnih pojava. Većina tih ljudi, koji zazivaju stručnjake, radi to u najboljoj namjeri, misleći pritom da se radi o neupitnoj ideji – jer tko bi uopće mogao biti protiv stručnjaka? Ta, stručnjak je moralno savršeno biće. On je i znanstveno biće, nešto poput onih robota koji se pojavljuju u SF filmovima: sve kuži, sve zna, a nema ljudske mane i ne može se zaljubiti. Nema, recimo, tog stručnjaka koji bi bio sklon korupciji, pogodovanju starim prijateljima, ljubavnicama ili poslovnim partnerima, jer je stručnjak hladan, ne vode ga emocije i interesi, i upravo po tome je stručnjak. Mislim: stručnjak iz znanstveno-političke fantastike.

Ali, pogledajmo na tren tko je proizveo ovu krizu. Sve je počelo od američkog bankarskog sustava koji je odobravao tzv. sub-prime kredite za koje se moglo pretpostaviti da će ih biti teško naplatiti, ali svejedno: ta su se zaduženja dalje preprodavala, na njih su lupani štambilji koji su garantirali da je riječ o sigurnoj robi, pa su te „papire“ kupovale banke širom svijeta. Koliko je ekonomskih stručnjaka bilo uključeno u ovaj proces? Tisuće i tisuće financijskih stručnjaka moralo je s time imati posla da bi se sve to uopće moglo dogoditi. Tko je dizajnirao sustav u kojem takvo što moguće? Pa dizajnirali su ga upravo financijski stručnjaci, nesputani od politike, jer im je dopušteno da rade što hoće na slobodnom tržištu u koje se, kažu, nitko ne treba miješati. Pa su i radili što su htjeli – masovno odobravali loše kredite koji su im trebali za kratkoročnu sliku profita, napumpavali balon s lošim papirima koji su im, dok je stvar išla, donosili stotine milijuna dolara bonusa.

Kao u svakoj financijskoj piramidi, najbolje prođu oni na vrhu, a to su bili bankarski menadžeri. Mislite da oni nisu stručnjaci? Što bi drugo bili nego stručnjaci? Svakako nisu amateri. Štoviše, ovi financijaši su toliko sjajni stručnjaci da još uvijek dobivaju milijunske bonuse za svoj stručni rad koja nas je u međuvremenu upropastio. Sve je to proizvod deregulacije tržišta, dakle: nemiješanja „politike“ (javnog nadzora) u ekonomiju i njeno prepuštanje njima. To je bila uistinu vlast stručnjaka. Ako bolje pogledate uvidjet ćete da je stručnjak u ekonomiji samo ljepša riječ za menadžera. Takva vlast „stručnjaka“ sastavni je dio ere neoliberalizma.

I ta vlast zapravo još traje. „Ne vladaju vlade, vlada Goldman Sachs“, kako reče jedan brbljivi broker koji je u napadaju iskrenosti otkrio kako razmišljaju ti stručnjaci lišeni bilo kakvih političkih ideja, vođeni logikom tržišta. U Grčkoj i Italiji na vlast su postavljeni stručnjaci, financijski veziri, Mario Monti i Lucas Papademos koji nisu izabrani na izborima, pa te su te zemlje čisti ostvaraj snova o vladavini stručnjaka. Naravno, s „tehničkom“, a ne političkom vladom – tako da ih politika više ne ometa. Papademos je bankar s iskustvom, a Monti je naprosto legenda – između ostalog nekoć je bio i savjetnik Goldman Sacksa, a sad će Goldman Sacks vjerojatno savjetovati njega. Najavio je drastične mjere štednje, jer je hladan, objektivan i neutralan. Na njega ne utječe ono što narod hoće i što narod viče, jer je on poput onog humanoida iz SF filma. On djeluje strogo racionalno. Pitanje je samo - tko ga je programirao?

„Ma što neki političari mislili, politika više nikad ne smije dominirati ekonomijom“, upozorava ovih dana, nakon izbora, jedna hrvatska neoliberalna ekonomistica. Ona novoj Vladi preporuča hand-off pristup – ili u prijevodu: ne diraj. Naravno, to što smo glasali – to je bilo bez veze, jer vlada treba prepustiti ekonomiju samoj sebi, tj. stručnjacima. „Ekonomisti će uvijek zagovarati zadržavanje ljudi u svijetu rada, otvorene granice, slobodan protok dobara, rada, kapitala, ali i ideja“, piše spomenuta ekonomistica. Ekonomisti su u neoliberalnom diskursu viša bića, najbolja bića, nešto poput roditelja koji znaju bolje od vas što je dobro za vas. Oni su divni ljudi koji trebaju vladati bez obzira na ishod izbora. I to ne bilo koji ekonomisti nego oni koji zagovaraju „liberalizaciju, deregulaciju i depolitizaciju“. Jer bez toga nema pravog stručnjaka. On se materijalizira u formi „depolitizacije“: totalno je neutralan, ali i racionalan, pa je zato uvijek na strani jačeg.

Kult stručnjaka i neoliberalizam iznimno su povezani. Naoko svima prihvatljiva ideja o „apolitičnim“ stručnjacima koji trebaju voditi ekonomiju – propagandno je smišljena i već nekoliko desetljeća koristi se da bi vlast nad ekonomijom ostala uvijek u istim rukama, izvan nadzora bilo kakve vlasti, kao i javnosti, gdje je „stručnjacima“ dopušteno da rade što hoće i da nesputano vladaju nad nama. Kult stručnjaka štiti bankarstvo od javne (političke) kontrole, štiti kapital od javnog nadzora, štiti financijski sistem od promjene i od političkih zahtjeva naroda. Kult stručnjaka posredno omogućava vladanje kapitala nad politikom i nad društvom.

Fraza o dobroj „vlasti stručnjaka“ je floskula za turbo-naivne. Oni stručnjaci u financijskim imperijima nikad neće dopustiti da im neki apolitični genij (recimo: „ministar-stručnjak“) tek tako kroji sudbinu. Ne, radije će oni postaviti svog genija - ako treba i u Vladu - da glumi neovisnog stručnjaka. Uostalom, „apolitični“ stručnjak nikad se neće sukobiti s interesima krupnog kapitala – to može napraviti samo netko „političan“, netko tko zauzima stranu. Netko koga oni ne žele. Netko takav može doći u poziciju vlasti samo nakon političke borbe i pobjede – a ne po nekoj mističnoj milosti što po Europi na vlast postavlja „vrhunske stručnjake“.

Naravno da nemam ništa protiv stručnih ljudi u politici, ali tek nakon što čujem njihove socijalno-političke ideje (čime oni postaju „politični stručnjaci“). Ideja o apolitičnoj i „neutralnoj“ struci na vlasti jest propagandni fantom, bajkovito lažno rješenje, a „apolitična ekonomija“ jest lukava, pokvarena i vrlo raširena laž. Nema jedne ekonomije - postoji lijeva i desna, postoji socijalna i eksploatatorska, socijaldemokratska i turbokapitalistička... Ekonomija se može stručno voditi na razne načine – tako da paše onima 1% i tako da paše onima 99%.

Kad začujete ponovno vapaj za stručnjacima na vlasti, naročito u ekonomiji, pogledajte tko govori. Možda je čovjek pošten ali naivan, a možda je jedan od njih. Već tri desetljeća ekonomija se u svijetu (i po provincijama) vodi po neoliberalnoj paradigmi, tako da paše onima 1%, a ne onima 99%. I što mislite tko vodi tu ekonomiju? Pa oni je vode.

ONI su stručnjaci.

Lupiga.Com via www.zivljenjenadotik.si