Čitam ovih dana kroz kakav pakao prolaze klinci na maturi. Nisam nigdje naletjela na tekst u kome bi pisalo da je “pripremanje za maturu” u Hrvatskoj postao pravi biznis. “Instruktori” mlate nevjerojatnu lovu, profesori se ubijaju kako sakriti pitanja koja će tisuće nesretnika baciti u očaj. Ni iskrcavanje u Normandiji nije bilo toliko ozbiljno shvaćeno. I roditelji i djeca su pod jezivim pritiskom. Da li će testovi biti poput prošlogodišnjih ili će se od jadničaka tražiti nešto sasvim drugo? Nisam baš pažljivo pratila sav taj cirkus jer imam visok tlak.

Nešto sam ipak čula. Navodno su sirotani morali znati kakav je prsten i na kojoj ruci nosila neka od naših Judita, staru čakavštinu, broj ribara na brodu kojim je Hektorović plovio u neku pripizdinu. Da nije zastrašujuće bilo bi smiješno. Zašto se u Hrvatskoj baš ni u čemu ne može napraviti iskorak prema nečem koliko-toliko normalnom? Zato jer se želi baš na svakoj nevolji zaraditi.

"Bogati ionako dolaze do pitanja i odgovora, siromašni najebavaju jer nemaju za instrukcije" (FOTO: Novi list)

Čemu služi matura koja se u moje doba zvala, pitaj boga zašto, ispit zrelosti. Sjećam se kako je moj razred ozrelio. Ja sam polagala hrvatski, njemački i branila maturalni rad iz likovne umjetnosti. Nitko od nas nije strahovao od ispita iako je od dvadesetak maturana iz mog razreda na maturi palo petnaest jer su se odlučili za maturalni rad iz filozofije a profesorica je na ispit došla totalno pijana. Nekad je to bilo sasvim normalno, da profesori pijani predaju i ocjenjuju maturalne radnje, i danas je to normalno ali se o tome ne govori kao ni kad sam ja krenula dokazivati svoju “zrelost”.

Nikad mi nije bilo jasno čemu matura nakon što završiš četvrti razred srednje škole. Što ćeš dokazati ili pokazati na tom ispitu što već nisi pokazao i dokazao? Velika matura imala je smisla pred sto i pedeset godina kad ju je polagalo malo ljudi kojima je taj ispit osiguravao dobar posao u državnoj službi. Danas? Što mogu naši klinci sa dokazom da su maturirali? Kome treba matura? Treba profesorima onako kako drkadžiji treba šaka. Naši se profesori na maturi prazne. Na njoj se mogu dječurliji osvetiti za sve što su s njima prošli u protekle četiri godine.Za probušene gume, pljuvanje u lice, razbijene arkade, psovke, podmetanje nogu na stepeništu…

Mnogi od njih u nekoliko tjedana masno naplate svoje duševne boli. Živimo u zemlji, o tome se nikad ne govori, u kojoj u školstvu vlada kriminal jednak onome u gospodarstvu, bankarstvu, politici ili trgovini drogom. Dileri dilaju heroin, kokain, marihuanu, bankari kredite, političari laži a profesori petice i preglupa pitanja…Rezultati rada profesora kriminalaca i kriminalaca zakonodavaca pogubni su po duševno zdravlje naših budućih zrelih građana i novčanike njihovih roditelja.

Ukinimo maturu koja ničemu ne služi. Bogati ionako dolaze do pitanja i odgovora, siromašni najebavaju jer nemaju za instrukcije, pametni ne znaju da Krležin šešir nosi Rade Šerbedžija pa ne mogu zgrabiti zrelost za rogove. Možda bi se najzad nešto moglo reći i o našim fakultetima. U moje vrijeme odnos s profesorima bio je mnogo opušteniji. Nisu istovremeno predavali na tri fakulteta ni bavili se politikom.

Bilo je nekoliko profesora, svi smo znali tko su, koji su za studenticama s većim sisama trčali oko stola, one koje ne bi bježale prošle bi ispit ako bi ih profesor prije polaganja položio. Tucanje studentica ipak je bilo iznimka, ispiti se nisu plaćali, “instruktori” nisu u zlatu naplaćivali svoje usluge. Danas je sve umreženo. Već u osmogodišnjoj školi svaki učitelj ima “instruktora” za svoj predmet, lovu dijele pola pola. I tako preko srednje škole do faksa.

Mladi ljudi koji kroz naš obrazovni sistem prolaze kao odlikaši jedino ako to mogu platiti jednoga dana postaju liječnici, inžinjeri, bankari, preciznije, diplomirane neznalice. Najuspješniji su samo oni najbogatiji, ti i dobivaju posao, ostali obijaju vrata zavoda za zapošljavanje i pitaju se kad će i da li će ikad vratiti novac koga su predali varalicama koje sjede sa druge strane klupe.

Zalažem se za ukidanje silovanja maloljetnika jer ono samo stavlja pečat na grozote kroz koje su “odlikaši”, njih u pravilu osamdeset posto, prolazili kroz osmogodišnju i srednju školu. Pustimo sirotu djecu da se sa životom i zrelošću sudare iako ne znaju koliko su bili široki bokovi Marije Terezije. Ono što ih u Hrvatskoj čeka kad zakorače u devetnaestu godinu dovoljno je strašno i bez polaganja državne mature.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via Rudan.info