Ne bih pisala o ovome, to je totalno banalna, svakodevna, jadna pričica iz života hrvatskih građana, da ne mrzim ovna. Onog ovna. Znate na koga mislim. Svakoga dana se do jučer, nekoliko puta u razmaku od sat vremena ukazivao na našim ekranima. Gleda nas očima boje tamnog govna a onda nam nešto govori. Ubijte me, pojma nemam što.

Čim ga vidim isključim ton i totalno van sebe buljim u njegovu loše napravljenu protezu. Čekam da odmelje svoje o Tele 2, kad mu zubalo nestane sa ekrana pritisnem dugme. Međutim, u posljednje vrijeme Tele 2 nudi nešto sasvim novo, naravno da ne znam što kad ne slušam o čemu crna živina bleji, zato više ne gledam teve.

Da gledam, ovnujske oči čija me boja strašno podsjeća na boju stolice bolesnika od raka crijeva, buljile bi u mene svakih deset minuta. A oni strašni sivi, plastični zubi škljocali bi škljocali. Ja te živce nemam. Molim vas javite mi kad netko ustrijeli ovna da mogu na miru gledati Dnevnik i Larin izbor. A sad priča o vlasnicima logoreične zvijeri.

Moja prijateljica koja koristi usluge Tele 2 s njima nikako na zelenu granu. Plati račun, onda joj Tele 2 pošalje opomenu, onda ona njih zove, oni kažu kako gospođa nije platila. Srećom nema posla pa može opušteno krenuti u njihovu poslovnicu i ispričati svoju priču po stoti put. Djeci iza pulta pokazuje uplatnicu, uzalud. Traži šefa, uzalud. Ništa ne pomaže, isključe joj mobitel.

Pa siročica opet zove. Ništa. Pa opet sa uplatnicom u poslovnicu. Nema šanse. Onda je ženska našla neku vezu pa je veza zvala vlasnike ovna pa su oni obećali da će uključiti mobitel, pa su uključili. I tako nekoliko puta. Žena plati, ovan traži da plati opet i opet i opet. Zašto životinji nikad nije dosta love pitaj boga. Možda joj vlasnici namjeravaju usaditi porculanske zube.

Kako bilo, ako mene pitate ja na vašem mjestu sa ovnom ne bih nikad imala posla. Niste ovce pa da ne znate da ovan jebe samo ovce.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via www.rudan.info