Kao što mačka-majka raznosi svoje (tek okoćene) mačiće, tako smo danas u Hrvatskoj svjedoci prenošenja „mošti“ hrvatskoga identiteta. Ovo „mošti“ je riječ iz staroslavenskoga i danas je očuvana samo u srpskome, dok se kod nas kaže „moći“, a time se označavaju „(posmrtni) ostaci“ ili na latinskome „reliquiae“, pri čemu je latinski kod nas najbolje razumljiv, jer je u davnini bio i službeni jezik našeg Sabora, kao što je i danas, ponekad, kad se njime diče oni koji – misle da – ga znaju. Ali, da se vratim mački i mačićima, ugrađenima u svima poznatu predodžbu o „raznošenju“.

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) vodi nas u novom video prilogu u Sisak. Devastiranom gradu prijeti još jedna ekonomska katastrofa, koja bi mogla dokusuriti grad koji je nekoć zapošljavao više radnika, nego što je imao stanovnika. Pogledajte priču o Rafineriji Sisak, koja ima kapacitete da podmiruje domaću potražnju za fosilnim gorivima, ali je zbog lošeg upravljanja i sustavnog zapostavljanja, pogotovo kada je riječ o ulaganjima u modernizaciju, dovedena do ruba propasti. Zbog štetnih ugovora s kupcem INA-e, MOL-om, prijeti joj gašenje ili prenamjena. Istovremeno dogodila se i dosad neviđena mobilizacija radnika Rafinerije, koji su se ujedinili s radnicima u drugim poduzećima, formirajući Stožer za obranu Rafinerije nafte.

"Redakcija Zareza ispričava se svim svojim čitateljima i suradnicima što danas, 27. ožujka 2015. godine, na kioscima neće moći pronaći Zarez br. 405.", navodi uredništvo Zareza, kulturnog časopisa koji prvi puta od 1999. godine, dakle, u 16 godina postojanja, nije u mogućnosti izaći na kioske u dvotjednom roku. Ovo nije prvi puta da se suočavaju s nedostatkom sredstava koji ugrožava izlaženje ovog medija, ali nikad do sada se to nije dogodilo. U priopćenju uredništva, koje prenosimo u cijelosti, navodi se i da kadrovska preslagivanja unutar Ministarstva kulture nisu direktno odgovorna za ovakvu sudbinu 405. broja.

Prije nego je postao američki predsjednik, Eisenhower je kao general zapovijedao američkom vojskom koja se iskrcala na europsko kopno da dokrajči Hitlera. Ipak, za razliku od Josipa Broza Tita, njegov doprinos u okršaju s naci-fašizmom nije popljuvan, prezren, devalviran, premazan svim mogućim lažima, unatoč kasnijim strahotama njegovoga predsjedničkoga mandata koje izbijaju iz nepregledne količine dokaznoga materijala o montiranim procesima protiv vlastitih sunarodnjaka. Štoviše, ta mračna epizoda interne američke povijesti u Hrvatskoj se danas ni riječju ne spominje, održavajući predodžbu o tvrdokornoj dosljednosti „slobodnoga svijeta“ u kojemu je na kratko, kao tinejdžerka, boravila aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

"Gdje je moj rat?", pitao je nezaposleni 30-godišnji Marko Grahovac, prosvjednik iz Savske 77. On živi u vremenima visoke nezaposlenosti. Dob redovnog odlaska u penziju pomaknuta je do krajnjih granica izdržljivosti ljudskog tijela, na nevjerojatnih 67 godina. Prijevremeno umirovljeni radnici zbog raznih "restrukturiranja" i "racionalizacija" poslovanja dobivaju smiješne penzije. Kako u takvim uvjetima rezoniraju osobe umirovile mlade i zdrave? Braniteljica S. Š. umirovila se u dobi manjoj od duljine radnog staža koji vam je potreban da biste se iole primaknuli penziji. Sreli smo je u šatoru u Savskoj 66, a razgovor je započeo na temu stoji li HDZ iza prosvjeda u Savskoj.

Želim biti zapamćena po projektu „Ruksak (pun) kulture“, kazala je Andrea Zlatar Violić gostujući 2013. godine u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“ i čovjek je već tada mogao konstatirati da se tu ne radi ni o kakvoj promjeni paradigme u politici kulture, već da ministrica zna da je nemoćna da išta mijenja, pa svjesno mašta o velikoj ostavštini, usput budi rečeno, tuđeg projekta približavanja umjetnosti i kulture djeci i mladima. Koliko god zvučalo blesavo, istodobno je i zanimljivo, jer Hrvatska nikada ranije nije imala ministricu ni ministra koji je toliko ne-narcisoidan da je spreman zamoliti javnost da ga pamti po tuđem djelu, a pogotovo ne po djelu koje nije medijski hit i čiji će se efekti, u najboljoj od svih nestvarno dobrih varijanti, vidjeti tek za desetak godina.