Ima nešto mistično kod poruke u boci. Nešto što pripada svakome od nas, što dijelimo međusobno. Valjda želja da ostavimo nekakav trag koji će netko jednom možda otkriti. Jednako je intrigantna i onome koji ju predaje nepoznatom, sudbini, da s njom radi što hoće kao i onome tko ju jednom možda otkrije. No, teško se poruka u boci nalazila još onda kad je staklo bilo dragocjeno, a još teže danas kada se plastikom zagađuje u bescjenje. Danas je neko novo vrijeme i umjesto boce na pučini možda jednom naiđete na tajanstveni USB stick što strši iz kakvog zida ili ispod neke telefonske govornice.

"Podnijeli smo kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu protiv Branimira Glavaša, jer smatramo da je 1. veljače, kada je organiziran koncert u čast njegova dolaska u Osijek, njegova izjava sadržavala elemente kaznenog djela javnog poticanja na mržnju i nasilje", govori nam Mario Mažić iz Inicijative mladih za ljudska prava - Hrvatska (YIHR). Oni prozivaju hrvatske dužnosnike za licemjerje i dvostruki aršin kada je u pitanju mjerenje patnje žrtava u Domovinskom ratu. Ovo nije prvi puta da ova inicijativa ulazi u sukob s osječkim šerifom, osuđenim ratnim zločincem koji je zbog grešaka u kaznenom postupku ranije pušten na slobodu.

Opet smo nasanjkani, pomislio sam neki dan i ubrojio se isti tren u one koji su još do unazad nekoliko godina mislili da na nadolazećim parlamentarnim izborima nećemo opet doživjeti 'deja vu' i punih 70 godina (hej, ljudi, 70 godina!) od 45' ispočetka morati birati između partizana i ustaša te njihovih političkih ekvivalenata, navodnih referentnih točki svakog dosadašnjeg izbornog (ne)uspjeha. I dok nema sumnje da u tom izboru biram uvijek one sa petokrakom na glavi, ipak sam od onih koji su prvenstveno htjeli birati mjere, programe, politike, kvalitetu promjene, koji su htjeli vlast koja (se ne pretvara da) služi građanima.

Dok ga Švicarci traže zbog otkrivanja bankarske tajne i industrijske špijunaže, Hervé Falciani, kako sam voli reći, živi život Jamesa Bonda. Teško je znati koliko je sve što govori istinito, je li uistinu podatke HSBC-a objavio zbog ljubavi prema malom čovjeku ili ih je namjeravao prodati... No, ako i izostavimo priče Francuza, ostaje činjenica da ga dvije države nisu htjele izručiti, da se u brojnim zemljama zbog njegovih podataka istražuju tisuće bogataša radi utaje poreza, da je jedina vlada koja po tom pitanju nije ništa poduzela ona Grčka, a i ta je nedavno izgubila izbore i da je Hongkong and Shanghai Banking Corporation stari negativac koji je još od osnutka 1865. godine u Indiji legalno prodavao opijum zaradu odnoseći u London.

"A što su znali napraviti feštu tu dole kod njih! Sve naše žene su trčale kod njih plesati, ma pravi su bili!", prisjeća se Mata Jemrić. Šiškovački Romi bili su pravoslavne vjeroispovijesti i slavili su Božić 7. siječnja, ali svejedno su odlazili u Crkvu sv. Ane s ostalim mještanima. Njihova djeca išla su u istu školu kao i drugi mali Šiškovčani – selo nije poznavalo odvojene razrede, a o tome svjedoče i fotografije iz doba prije Drugog svjetskog rata. Djeca su se družila, mirila i svađala kao i sva druga. "Jedan dan u školi sam se potukao s malim Cigom, a kako je bio jači od mene nisam mu mogao vratit pa sam mu rekao: 'Da Bog dâ doš'o vrag i sve vas odveo!'", priča on.

Tijekom 2014. godine portal Lupiga (pri)kupio je 17 kratkih priča i objavio ih u serijalu pod nazivom "Priče iz zagrebnog života". Na jednom mjestu, u sklopu projekta "Pisci i pjesnici o Zagrebu", okupili smo neke od najistaknutijih književnih autora i autorica iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, ali i nekoliko najtalentiranijih mladih autora, koji su tek na svojim književnim počecima. Radnja svih njihovih priča smještena je u Zagreb. Na ovom mjestu, dakle, nudimo vam Faruka Šehića, Josipa Mlakića, Edu Popovića, Teofila Pančića, Ivanu Simić Bodrožić, Noru Verde, Marka Tomaša, Andreja Nikolaidisa i mnoge druge.