U lipnju 2013. godine Nigerijac ThankGod Ebhos odveden je na vješala. Nakon 19 godina zatvora zbog oružane pljačke koju je počinio 1988. godine, Ebhos je zajedno s četvoricom osuđenika uveden u prostoriju koja je zaudarala po lubrikantu za užad. U trenucima kad je trebao propasti kroz podna vrata, kao drugi prije njega, smaknuće je zaustavljeno zbog proceduralne greške. ThankGod je bio osuđen na streljački odred, pa bi, tvrdio je jedan od "savjesnijih" dželata, vješanje bilo kršenje zakona. Nakon kratke prepirke koju je prestravljeni ThankGod promatrao s užem oko vrata, odlučeno je da ipak neće kršiti zakonske odredbe, pa je odveden nazad u zatvor.

Nakon pritiska međunarodnih organizacija, Nigerijac je godinu dana poslije pomilovan i pušten iz zatvora. Njegova priča postala je dio kampanje Amnesty Internationala, čiji je cilj osvješćivanje građana o ovom problemu i apeliranje kod država da zaustave prakse osude na smrt i smaknuća ljudskih bića.

Broj smaknuća u 2014. godini po državama (ILUSTRACIJA: Amnesty International)

Prema podacima ove ugledne međunarodne organizacije za ljudska prava, u svijetu je prošle godine na smrtnu kaznu osuđeno najmanje 2.466 osoba, što je povećanje za 28 posto u odnosu na 2013. godinu. Države koje najviše osuđuju na smrt su Iran, Saudijska Arabija, Irak i Sjedinjene Američke Države, dok se za Kinu, gdje je navodno bilo više smaknuća nego u svim nabrojenim državama zajedno, ne zna točna brojka, jer su ti podaci državna tajna. Broj osuda skočio je u 2014. godini za više od pet stotina u odnosu na godinu prije, uglavnom zato što su Egipat i Nigerija, katkad i na masovnim suđenjima, izrekli stotine smrtnih kazni.

Trendovi osuda na smrtnu kaznu povećani su i pod izlikom borbe protiv terorizma, kriminala i unutarnje nestabilnosti.

“Sramotno je što se toliko zemalja zapravo igra životima ljudi i provodi smaknuća zbog ‘terorizma’, a sve pod pogrešnom premisom odvraćanja", navodi Amnesty International, dok glavni tajnik ove organizacije Salil Shetty ističe kako su Vlade koje se smrtnom kaznom služe u borbi protiv kriminala u zabludi, jer nema dokaza da će prijetnja pogubljenjem odvratiti od zločina išta bolje od prijetnje bilo kojom drugom kaznom.

Dok broj smrtnih presuda raste, količina samih pogubljenja prošle je godine smanjena, pa je 2014. godine ubijeno 607 ljudi, 22 posto manje nego godinu prije. Poboljšan je i trend smanjenja broja zemalja koje su izvršile smrtnu kaznu: u 2014. godini 22 zemlje su izvršile smrtnu kaznu, a desetljeće prije pogubljenja su se događala u 41 državi. Madagaskar je jedina zemlja koja je lani ukinula smrtnu kaznu, piše Amnesty, ali i time je potvrđeno da se svijet kreće u pravome smjeru. Dok ne dođe do potpunog ukidanja smrtnih kazni, najavili su da će nastaviti prozivati one države i vlade koje i dalje prakticiraju okrutnu, neljudsku i degradirajuću kaznu. 

U iščekivanju smrtne kazne, Afroamerikanac Anthony Graves pušten je na slobodu jer je utvrđeno da je nevin. Ovako je opisao 18,5 godina života iza rešetaka. 

"Najbolji i najgori dani imaju jednu stvar zajedničku. Proveo sam 6.640 dana u iščekivanju smrtne kazne. Mučili su me i maltretirali, kontrolirali kao životinju. Odlučivali gdje jedem, gdje spavam, kad umirem. To je najgori dan u životu. Počinje iznova i iznova i iznova. Tišina samice postaje sve glasnija i glasnija dok ne počne vrištati. Kako možeš ostati normalan kad su sve što osjetiš, vidiš i čuješ očaj, strah i smrt? Vidio sam ih stotine kako zadnji put prolaze hodnikom. Neki su krivi, neki nevini. Neki nisu bili spremni, a drugi su priželjkivali smrt. Ali, čak i najgorim danima u životu dolazi kraj. Ovo je moj posljednji dan. I početak mnogih drugih", ispričao je.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: YouTube/screenshot