Time se i apostrofira mjesto Hermana Potočnika Noordunga, austrougarskog inžinjera čije je mjesto u znanstvenom mainstreamu neprikosnoveno, iako ga se, kao i Teslu, sustavno gura na rub znanosti, smatra Živadinov. 

Živadinov je na sceni od osamdesetih godina, kao suosnivač Teatra Sester Scipion Nasice, koja je u suradnji s umjetničkom platformom Neue Sloweniche Kunst, sukreirala kontroverznu predstavu 'Krštenje ispod Triglava', za koju je glazbu potpisala grupa Laibach. Od sredine devedesetih, Živadinov odlazi korak dalje i od post-dramskog kazališta, osnivajući ono post-gravitacijsko. Na izložbi 'Mehatron: Noordung', održanoj prije deset godina u Muzeju suvremene umjetnosti te na Zagrebačkom velesajmu, Živadinov je predstavio prvi modul 50-godišnjeg projekta. Bio je to rad umjetnice Dunje Zupančić, autorice svemirskih uniformi, inače njegove supruge, a tom je prilikom najavio da namjerava počiniti samoubojstvo u svemiru, kao spojni mehanizam između života i smrti.

„Arhitektura je središnje polje koja nas povezuje, jednim produžetkom strukture koja nije tek mentalna, već i bivajuća, životvorna... U tome smislu, gradimo i pedesetogodišnju kazališnu predstavu, a čitav se projekt manifestira u KSEVT-u koji je napokon izgrađen. Premijera predstave 'Teatar Noordung' bila je 1995. godine, dok će posljednja biti odigrana 2045. godine. Time naša predstava odgovara na sva bitna ontološka pitanja umjetnosti, čime ja kao umjetnik postajem osoba koja se bavi morfologijom, jer mislim da je sav univerzalizam povezan s oblikoslovnim zadaćama. U ovih se deset godina promijenilo sve, kako se ono krajnje ne bi promijenilo uopće“, uzbuđeno će Živadinov. Kao najpoznatiji prizor njegova umjetničkog rada jest lebdenje glumaca u bestežinskom stanju; riječ je upravo o predstavi 'Teatar Noordung' iz 1999. godine, izvedenoj i u Bajkonuru u Kazahstanu, u Zvjezdanom gradu. Dio njegovog think-tanka su pravoslavni mislitelji i znanstvenici, poput oca Metodija Zlatanova iz Makedonske pravoslavne crkve, uz Putinovog osobnog savjetnika za svemir. 

Ne zavaravajmo se

Izložbu 'Prvi svemirski arhitekt: Herman Potočnik Noordung', koja ostaje otvorena do 8. ožujka sljedeće godine, u Klovićeve dvore dovodi kustosica Jasmina Bavoljak. A kako je došlo do bavljenja Pulom, pitamo Turšiča.

„S Pulom se bavimo već deset godina, još uvijek nas drži želja da u javnom prostoru ostavimo betonirano obilježje da je Potočnik tamo rođen. I sve upućuje da će se to doskora i obistiniti. Pula je bitna zato što je u njoj Potočnik rođen 1892. godine, ne u antičko-turističkom mediteranskom gradu, kakvog znamo danas, već u jednom od ponajbolje tehnološki i znanstveno razvijenih centara u tadašnjem svijetu. Austro-ugarska je, na kraju krajeva, svoje glavno pristanište imala u Puli, pored Beča bio je to njezin glavni razvojni centar. Tamo su se gradile podmornice, nastajale ronilačke brigade, još od druge polovice 19. stoljeća. Govorimo o dobu visoke kulture i – Puli razvoja“, poentira Turšič.

Jeraj i Živadinov (FOTO: Kanaet)

Projekt objekta Vitanje, odnosno KSEVT-a, zapadno od Potpohorja kraj Celja, kao krajnju je svotu imao brojku od 2.400.000 eura od čega je 1.800.000 bilo europskih sredstava, 200.000 eura sa strane Republike Slovenije, te 400.000 eura sredstava općine Vitanje. Objekt, koji u svom radijusu ima 45 metara i visinu od točno 14 metara, pozicioniran je na mjestu starog Kulturnog doma, koji je srušen i izgrađen iznova. Donji je dio centra ostao i dalje za lokalne namjene, dok su u gornjem one za kulturno-svemirske potrebe.

„Izložba je u potpunosti ista, no kako imamo na raspolaganju veći prostor nego li u Veneciji, projicirat ćemo sadržaje na ekrane, plus to što ćemo predstaviti svemirsku odjeću Sokol koja se koristi pri letu u svemir, kao i prilikom povratka natrag na zemlju“, nastavlja Turšič.

„Ljetos u Veneciji, snimili smo ruske kozmonaute kako čitaju Potočnikov tekst, na žalost nećemo ih vidjeti u Zagrebu. Ponajviše iz razloga što se spremaju za ponovni let u svemir. Ali zato će na izložbi biti neki arhitekti“, dodaje. U dodatku, na pitanje čime se bavi KSEVT i kako je postao institucija od državne važnosti, Turšič odgovara - „KSEVT se bavi kulturalizacijom svemira, široki je to pojam koji zahvaća pitanje kako je to fizički biti čovjek u svemiru, u orbiti, čime po njoj putovati? Čovjek u svemiru nije isti čovjek kao i na zemlji“.

„Ako uvjeti postanu drukčiji, hoće li čovjek i dalje trebati kulturu? Kako čovjek danas više ne može živjeti bez tehnologije, jer naposljetku, njegov je probavni trakt ovisan o kuhanoj hrani, očito je da je i čovjek u svemiru pripadnik druge kulture. Činjenica je i to da čovjek neće još dugo moći napustiti ovu planetu, ta ovisan je o zemaljskoj ekologiji. Stoga se ne zavaravajmo, Mars je radioaktivna pustinja na kojoj život ne može opstati, da ne govorimo da put do tamo traje preko godinu dana. Zalihe hrane ne bi dotrajale. Na Mjesecu nije bolje, ali je bar blizu. Još gore, na Međunarodnoj svemirskoj stanici, hranu se ne može obraditi. Nas prije svega zanima refleksija, kako bismo razumjeli same sebe i shvatili prave razloge za bavljenje umjetnošću, jer čovjekov odnos spram svemira proizlazi iz filozofije, a ne iz čiste znanosti“, provocira nas Turšič. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Živadinov kao kandidat za kozmonauta 1998.g/Wikipedia