Mara Bratoš izložit će u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar izložbu svojih fotografija autoaktova nastalih u razdoblju od posljednjih 20 godina. Fotografije su nastale u tri životna razdoblja umjetnice. Prve su iz 1995. godine kao svojevrstan hommage fotografu Pavu Urbanu s kojim je bila u intenzivnoj ljubavnoj i umjetničkoj vezi i koji je snimio prve njezine aktove 1990. godine.

NE PONOVILO SE: Pavo Urban - Posljednje slike hrabrog fotografa

U razaranju Dubrovnika koje je uslijedilo Mara Bratoš izgubila je ljubav i oca što ju je snažno pogodilo i ostavilo dubokog traga na njezinom životnom putu. Preselila je iz Dubrovnika u Zagreb gdje je potom upisala Akademiju dramskih umjetnosti na Odsjeku filmskog i TV snimanja. Tada nastaje i prva serija autoaktova u prirodi, niz samoprikaza koji se značajno razlikuju od simboličko-alegorijskih aranžmana Pava Urbana koji je svoju nagu muzu snimao u dubrovačkim interijerima punim povijesti, kao novu ljepotu zasićenu povijesnim nasljeđem kojem pripada. Svoje prve autoaktove Mara Bratoš je nasuprot tome snimala u šumi, u divljini, nezaštićena i potpuno izdvojena od kulture i nasljeđa na kojem je izrasla. 

Sljedeća serija aktova nastala je deset godina kasnije, 2005. godine kada je Mara Bratoš bila već afirmirana fotografkinja. Ovdje se radi o velikim kolorima i scenski aranžiranim prizorima u kojima umjetnica pozira na drvenoj stolici ispred draperije cvjetnog uzorka naizgled oponašajući poze koje na fotografijama zauzimaju pin-up djevojke, ali s izrazom lica koji govori o odvojenosti od samog prizora. Namješteni kadar nije naknadno retuširan, i svaki je element upravo onakav kakvim ga je sada već iskusna fotografkinja postavila, uključujući i poze karakteristične za ženske aktove u muškim magazinima. Ona je od svega toga, međutim, ostala tehnički distancirana, kao promatrač izvana.

Kao već afirmirana fotografkinja Mara Bratoš 2005. godine je snimila drugu seriju autoaktova, u drugoj tehnici, i drugačijoj atmosferi (FOTO: Mara Bratoš)

Posljednju seriju autoaktova Mara Bratoš snimala je lani. Ni ove fotografije nisu retuširane, a tijelo je prikazano u krupnom planu kako bi se naglasio protok vremena koje je na njemu ostavilo vidljivog traga. Umjesto totala prikazanih u prethodne dvije serije, ova je fokusirana na detalje, dijelove tijela, a koristi i rekvizite – prazan tanjur i žlicu – kao predmete interakcije sa svakodnevicom koja je u ekspresiji bolna, ispražnjena od sadržaja, podložna toku vremena, zamišljena, tužna, klonula, na rubu očaja i u strahu.

Tri serije u urednim razmacima od desetljeća nisu izvorno nastale kao dijelovi ciklusa već kao impuls umjetnice da se sa svake točke svojeg života vrati na početak, na svoje izvorište, i zabilježi promijene koje su se dogodile – kao prozore u svoju dušu i njezino putovanje. Osim kao povijest jednog tijela i jedne duše, izložbu je moguće promatrati i kao tehnološke promjene koje su utjecale na medij u kojem se umjetnica izražava. Prva serija je analogna crno-bijela fotografija, u drugoj su prikazane analogne kolor fotografije dok je posljednja serija snimana digitalnom tehnologijom.

Prvu seriju autoaktova Mara Bratoš snimala je 1995. godine kao hommage Pavu Urbanu koji je snimio njezine prve aktove (FOTO: Mara Bratoš)

Na izložbi će svaka serija biti prezentirana u posebnom formatu. Prve fotografije u malom su formatu jer su negativi u međuvremenu izgubljeni, i prikazane su kao fotografije iz starih obiteljskih albuma što naglašava i njihov nostalgičan karakter. Druge dvije serije većeg su formata, ali oblikovanjem na izložbi vizualno odvojene u posebne cjeline koje nastoje pratiti smislene nijanse po kojima se međusobno razlikuju.

Izložba pod nazivom „Autoakt 95-05-15“ bit će u Galeriji Kranjčar otvorena u četvrtak 29. prosinca, a razgledat će se moći sve do 15. siječnja 2017. godine. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Mara Bratoš