Hrvatska tema ovoga tjedna je silovanje jedanaestogodišnje djevojčice, koje se dogodilo 10. ovog mjeseca u zagrebačkom kvartu Lanište. Nakon samo nekoliko dana policija je privela sumnjivca za to, u pravom smislu riječi, zlodjelo. Hrvatski novinari najvećih dnevnih listova, koji zajedno sa svojim urednicima odreda rade po novinarskim kodeksima, jedva su dočekali da se upuste u borbu s konkurencijom. Tako su jedni na naslovnici objavljivali fotografiju osumnjičenog, dok su drugi primjerice donosili senzacionalističku životnu tragediju osumnjičenog, baš u istom broju s još jednom novinarskom sramotom-objavljivanjem snimki Bobetkovog srca i pluća.
I što se sad dogodilo? Dogodila se slijedeća stvar, nakon rezultata analize DNA ustanovljeno je kako se DNA osumnjičenog ne podudara s onim uzorkom koji je policija uzela prilikom očevida gnjusnog zločina.
Tako policiji nije preostalo ništa drugo nego da 21-godišnjeg sumnjivog mladića puste na slobodu. Iako je sumnjivac priznao ovo, kao i još jedno silovanje, pred istražnim sudom opovrgnuo je svoje izjave. Policija tako sada mora tražiti nove tragove i nove sumnjivce, a hrvatski profesionalni novinari mogu se pripremati za nekog drugog sumnjivca, kojeg će bez obzira da li je on kriv ili nije, obilježiti za cijeli njegov život. Ovaj put se mogu izvući ustvrdivši kako su "samo" obilježili ionako doživotno istraumatiziranu i time obilježeno osobu.
Siguran sam kako vam kao okorjeli amater o profesionalnosti i moralnosti ne moram više ništa govoriti, već se mogu usljed umora stropoštati u krevet, spriječivši se tako da izreknem neke pogrdne riječi na nečije adrese.