Danas je naša periferna metropola bila dijelom svijeta. Kao i u svim civiliziranim gradovima zapada kojem po nekom defaultu težimo, i u našoj se mahali organizirao i održao, gay-pride, marš homoseksualca, lezbejki i svih onih koji misle da oni trebaju imati neka osnovna prava koja svi mi uživamo, a da i ne razmišljamo. A to su (1) pravo na brak, ne zbog crkvenih ceremonija s rižom koja ništa stvarno ne znače, a i kome je uopće stalo do toga, već do braka pred državom koji regulira one sporedne stvari poput prava na porezne olakšice i nasljeđivanje i (2) stvaranje osnove za tolerantnan odnos spram homoseksualca u društvu. Sve to u skladu s liberalnim načelom poštivanja slobode drugog uz osobit naglasak na zaštitu prava manjine, jer sloboda društva se mjeri po stupnju slobode koji uživaju periferne i malobrojne skupine koje ne dijele mišljenje i svjetonazor većine.
Kako je prošao gay-pride, svi znamo. Unatoč osiguranju dostojnom nogometne utakmice, ćelavi mačisti su uspjeli baciti suzavac i pretući par ljudi na par lokacija u gradu. Još su jednom izbrijani nacionalisti koji pljuju po Srbima pokazali kako smo kulturno i u još podosta pogleda bliži njima nego li prosječnom zapadu, a u tome su imali i prešutnu potporu tihe većine ovog grada.
Kako je pokazao zadnji popis stanovništva u Hrvatskoj, i dalje je profil prosječnog Hrvata osoba s jedva dovršenom srednjom školom, katoličke vjere bez ikakvih suvremenih i urbanih stavova. osim auta na parkingu, sa svjetonazorom patrijarhalnog rudara iz 19. stoljeća i razinom tolerancije jednog boljševika.
Prosječna izjava Hrvata proteklog vikenda otprilike glasi kako nam pederi ne smetaju, ali nam smeta što nam protuprirodne osobe paradiraju gradom.
Ako znamo da je bar 11 posto populacije homoseksualno, a tom još možemo dodati par postotaka koji pate od nekih ozbiljnijih psihičkih poremećaja i statistike koje govore kako je bar četvrtina žena fizički i ino maltretirana u braku. Na sve dodajmo još nekih deset postotaka alkoholičara koji hodaju hrvatskim ulicama, čovjeku dođe da se zapita šta je to prirodno, a što protuprirodno.
Poruka gay-pridea trebala je biti poziv na tolerantnost i poziv na prihvaćanje različitosti. Pogledamo li malo južnije u Split, na poprište jednog suđenja gdje svjedoci, od straha, pate od kolektivne amnezije, a sudac u sudnici prije suđenja pokazuje razumijevanje za optuženike, teško će se itko začuditi nad činjenicama, a i one bi se otprilike mogle interpretirati samo u jednom smjeru. Ovo je protuprirodna država.