Ovdje se kriju neki od odgovora zašto mladi napuštaju zemlju
Ostati ili negdje drugdje započeti (bolji) život, dilema je pred kojom su mnogi u Hrvatskoj, pogotovo mladi. Oni koji odlaze gotovo da ne moraju objašnjavati razloge – zaposlenje, bolja plaća, viši standard… No, može li se izračunati je li odlazak uopće prava opcija, je li negdje drugdje stvarno bolji život ili prosperitet, a polazeći od toga da visina plaće ili BDP-a koji upućuje na blagostanje neke zemlje nije jedini pa ni ključni kriterij u takvoj računici?
Londonski institut 'Legatum' poduhvatio se te nezahvalne računice i, evo, već punih šest godina objavljuje 'Legatum Prosperity Index', indeks koji iskazuje, ili barem to pokušava iskazati, napredak za svaku zemlju svijeta. I to tako da vrednuje, odnosno formira posebne indekse za područja ekonomije, obrazovanja, sigurnosti, zdravlja, socijalnog kapitala, razvojnih prilika i osobnih sloboda, koje onda izračunava u ukupni, cjeloviti indeks.
Svi ćemo se valjda složiti da sve nabrojeno utječe na napredak svake zemlje, a ne samo makroekonomski pokazatelji ili, unutar njih, samo visina plaće.
Ako su za iseljavanje glavni kriterij visina plaće i pokazatelji blagostanja nema šansi da se zaustavi odlazak mladih (FOTO: Lupiga.Com)
O 'Legatum Prosperity Indexu' na ovim prostorima, za razliku od drugih (razvijenih) dijelova svijeta, malo se zna i malo ga se citira. Tako je nedavno u ljubljanskom Delu Matjaž Gams, gost komentator lista iz reda znanstvenika, upozorio da je po 'Legatumu' Slovenija jedna od vodećih zemalja svijeta, izražavajući čuđenje nad situacijom da taj nalaz londonskog instituta nikoga u susjednoj državi ne zanima. Svrstana je Dežela na ljestvici 'Legatuma' na 24. mjesto između 142 promatrane zemlje svijeta.
No, ono zbog čega se Gams prvenstveno latio 'Legatuma' nije likovanje nad podatkom da je Slovenija na toj ljestvici ispred Španjolske, Češke, Južne Koreje ili Portugala čega bi se dohvatio prosječni patriot ili domoljub. Autor je prije svega htio upozoriti da je po tome indeksu Slovenija dvanaesta u svijetu u kategoriji obrazovanja i sigurnosti (ne skupno nego po svakoj pojedinačno). Zatim i da je u oblasti razvojnih prilika ili, pojednostavljeno, za otpočinjanje samostalnog biznisa i života kao takvog, Slovenija također među 25 vodećih zemalja svijeta. A upravo su te tri oblasti života, poentirao je Gams, ključne da mladi Slovenci steknu osnove za život u svojoj zemlji i ostanak u njoj. Autor teksta u Delu čak nije previše eksploatirao pomalo nevjerojatan podatak 'Legatuma' da je za pokretanje 'start upa' ili tvrtke poduzetnika početnika, Slovenija najbolja na svijetu..
Kako Hrvatska stoji u 'Legatumovoj' računici, imaju li mladi u Hrvatskoj bolje, lošije ili slabije osnove za napredak u svojoj državi u odnosu na okruženje? Podatak da je u ukupnom plasmanu 'Legatumovog indeksa' Hrvatska na 50. mjestu ne ostavlja previše dilema za zaključak 'na prvu loptu'. Ako je dvostruko lošija od Slovenije, pa još ako se zna da su iza nas od članica Europske unije samo Grčka, Rumunjska i Bugarska… Što se tu ima dodati, normalno je da se iz Hrvatske odlazi.
Nas, očekivano, srozavaju ekonomski pokazatelji i, manje očekivano, socijalni kapital (SCREENSHOT: prosperity.com)
Ipak, donekle slično Sloveniji, Hrvatska puno bolje u svjetskoj konkurenciji stoji kada se gledaju 'Legatumovi' indeksi obrazovanja, zdravlja i sigurnosti, tu je među 36 vodećih zemalja svijeta, dok je u oblasti razvojnih prilika za životni i poslovni početak među pedeset najboljih. Nas, očekivano, srozavaju ekonomski pokazatelji i, manje očekivano, socijalni kapital. A jako loše stojimo i u oblasti osobnih sloboda (85. mjesto!?) što je iz svakog ugla gledano nedopustivo.
Socijalni kapital, kovanica koja se u nas vrlo rijetko spominje, uključuje u 'Legatumovoj' analizi međusobno povjerenje, društvenu potporu i socijalnu koheziju. U kategoriji socijalnog kapitala smo tek 119. na svijetu!?! Možda mnogi mladi odlaze iz Hrvatske baš zbog raširenog nepovjerenja i izostanka potpore društva?
Koliko je zanimljiv ovaj indeks možda najbolje ilustrira podatak da u kategoriji sigurnosti u izračun uključuju anketu među mladima na vrlo jednostavno pitanje 'Bojite li se noću sami šetati'. Čak 81 posto mladih iz Venezuele, primjerice, potvrdno je odgovorilo na to pitanje.
Ako se gledaju samo ekonomski pokazatelji Hrvatska sa svojim 73. mjestom na 'Legatumovoj' ljestvici nema šansi u dogledno vrijeme ući među pedesetak najboljih u svijetu, ili ući među prvih 15 u Europskoj uniji. Samim tim, ako su za iseljavanje glavni kriterij visina plaće i pokazatelji blagostanja, nema šansi da se zaustavi odlazak mladih. Međutim, postoje i drugi pokazatelji prosperiteta, poboljšavanje kojih, poput osobnih sloboda i socijalnog kapitala, ništa ne košta.
Na žalost, u bliskoj budućnosti će sigurnost i zdravlje sve više dobivati na važnosti, pa je za Hrvatsku od najveće važnosti da zadrži standarde, jer teško da će biti viši. U svakom slučaju u 'Legatumovom' indeksu nalaze se neki od odgovora zašto mladi odlaze iz Hrvatske, ali i zašto ne bi trebali odlaziti ako im nisu presudni plaća i blagostanje.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: prosperity.com/screenshot
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".
Kad je vladao Tuđman postojalo je ministarstvo Useljeništva ,ministar se zvao Petrović.Oni su zvali Hrvate koji žive u inozemstvu da se vrate u Hrvatsku.Izvolite braćo Hrvati,ovo je i Vaša domovina i izvolite se vratiti u nju,vrata su Vam otvorena.Ova sadašnja vlada radi na iseljavanju Hrvata iz Hrvatske.Svjesno ili nesvjesno.To je žalosna činjenica.Prvo su nas prevarili i oduzeli osobne iskaznice i natjerali da se prijavimo u zemljama u kojima živimo.To bi donekle i bilo u redu da su taj zakon primjenili na svih.Da im je to bio cilj mogli su pismo svima poslati na kućnu adresu.Nažalost zakon je primjenjen na samo neke.Na moju kućnu adresu u domovini došlo je preporučeno pismo iz policijske uprave.Tražilo se da vratim osobnu iskaznicu,pošto tu ne živim stalno.Ja sam vratio svoju iskaznicu u hrvatskom veleposlanstvu zemlje u kojoj živim.Pošto poznam veliki broj ljudi koji žive permanentno u Americi zapadnoj i sjevernoj Europi,bio sam slobodan pitati ih kako su oni prošli!Svi su oni na neki čudan način uspijeli ”zadržati” svoju iskaznicu što u praksi znači da su zadržali svoju adresu u mjestu ili gradu u kojem žive i naravno sve privilegije koje idu sa tim.Ne,mi više nismo jednaki pred hrvatskim zakonom.U policijskoj stanici mjesta sam se propitao mogu li kupiti i registrirati osobni automobil na svoje ime.Pošto imam prijavljeno boravište u drugoj zemlji ,odgovor je bio NE.Pa zar to nije diskriminacija hrvatskih vlasti prema svojim građanima?Jedni mogu a drugi ne mogu.Dijele nas.Svi mi imamo OIB i JMBG , a ja imam i kućnu adresu i materin i ćaćin grob.A rekli su nam da je to samo formalnost,kakv gnusna laž i prevara,pa tko može vjerovati takvim vlastima?.Policijsku službenicu sam upitao dali postoje možda dva zakona koji reguliraju pitanje prebivališta s obzirom na činjenicu da mnoštvo ljudi koji žive u inozemstvu još uvijek imaju prebivalište u Hrvatskoj?U malim mjestima u kojima se ljudi poznaju,točno se zna od vrata do vrata gdje netko živi.Ne treba za to nikakva obavještajna agencija CIA KGB ili SIS ili kako li se već zovu.Zna se da Mate živi u Njemačkoj a Jure u Kaliforniji i da Jure dođe doma svake treće godine i ostane tri sedmice.Ipak je prošle godine uspio registrirati auto točno na svoje ime a koje je kupio uZagrebu a sad ga vozi njegova netjakinja.Ona (službenica u policijskoj postaji) se malo uzrujala na moje pitanje,konstatirala da Ona pošteno radi svoj posao,rekla da je zakon jednak za sve i zamolila me da napustim kancelariju jer čekaju druge stranke.Da, i dalje ostaje činjenica da je većina ljudi koji su stalno nastanjeni u drugim zemljama još uvijek registrirani kao da stalno žive u Hrvatskoj.Za to nisu Oni krivi.Zato su krive hrvatske trenutne vlasti.Kakav je cilj takve politike da dijeli ljude na ovaj način može se samo nagađati,ali to ne vodi dobrom.