KRONIKA JEDNOG NESTAJANJA

Uzdajmo se u Indijce, Nepalce i Filipince

ritn by: Anton Finderle | 27.08.2022.
KRONIKA JEDNOG NESTAJANJA: Uzdajmo se u Indijce, Nepalce i Filipince
„Koru kruva, kapju vina i zrno soli“ za konkretnu plaću, stambenu politiku i bolje ukupno kulturološko okruženje, u godini dana zamijenilo je 40.424 stanovnika. Toliko je, naime, ljudi 2021. godine otišlo iz Hrvatske, a to je 4.512 osoba više nego ih se odlučilo doseliti u Hrvatsku. Nastavak je to negativnog trenda koji je prisutan već dugi niz godina, pogotovo od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Mogu li se preokrenuti trendovi? U sadašnjoj situaciji u kojoj su bitnije dobre PR prezentacije, osim suštinskog zaokretanja zemlje u sektore koji nisu prodaja nekretnina i sunca, ključnim obrazovnim reformama i reformama javne uprave moguće je donekle promijeniti negativne demografske trendove, no kladioničarskim žargonom ne bismo tipovali na promjenu rezultata ove utakmice koju Hrvatska neumorno gubi.

Priopćenja Državnog zavoda za statistiku, standardno birokratski suhoparna, već godinama se pretvaraju u kroniku jednog nestajanja. Statističke brojke i analize nabacane u kolonama ne govore ništa drugo nego koliko je loš smjer kojim Hrvatska brodi, polako, ali sigurno, već 30 godina, a umivena PR-ovska priopćenja napisana su tako da čitatelja odbiju od svakog dubljeg promišljanja o pročitanom. Isticanje pozitivnih strana kojim je prožet svaki izvještaj Državnog zavoda za statistiku, nešto je poput onoga kada bolesniku na samrti pokušavate dati nadu u daljnji život, a znate da zapravo nemate na osnovu čega.

Eto, tako otprilike izgledaju dva krucijalna priopćenja Državnog zavoda za statistiku, koja se svake godine objave u srpnju, u mjesecu kad nas zapravo i najmanje interesira kako napreduje država po tom pitanju. Turista ima, broje se noćenja i smještaji. Televizijske ekipe kampiraju na naplatnim kućicama autoveste, a raznorazne Helge i Helmuti oduševljeni su Hrvatsko, svime - obalom, ljudima, ponudom, kulturom, poliglotstvom, pjesmom, plesom, lijepim ženama i tako do unedogled. 

Sva mjesta u koja tradicionalno stiže veći broj turista, s ponosom ističu koje je milijunto noćenje ostvareno, a mediji to bilježe iz dana u dan. Iz fokusa je nestala korona, iako je broj slučajeva novozaraženih alarmantan ne gledamo više ministra zdravstva Vilija Beroša, ni ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića na televizijski ekranima, niti čujemo kako su „iduća dva tjedna ključna“, jer o ostatku godine ovisi koliko će kapnuti novca. I onda usred te miline i savršenstva, Državni zavod za statistiku godišnje redovito poremeti dobru atmosferu, te svima poručuje kako je, kad turisti odu svojim kućama, sve manje onih koji u Hrvatskoj te novce mogu trošiti. 

Brojke su, naime, neumoljive. U raju na Zemlji zvanom Hrvatska protekle je godine rođeno točno 36.508 djece, a precizni birokrati podcrtat će kako je to čak 1,8 posto više nego prethodne godine, odnosno 663 djeteta više nego u hiperpandemijskoj 2020. godini. Logično, kad ona stalna „dva ključna tjedna“ nije bilo lako izdržati. Međutim, ovu pozitivnu vijest statističari iz Državnog zavoda odmah su potpuno poništili, jer broj umrlih osoba u 2021. godini porastao je u odnosu na prethodnu godinu, odnosno umrlo je 5.689 osoba više ili čak deset posto više nego u 2020. godini, u čemu je upravo Covid-19 imao značajnog udjela.

Doktor
Statistika jasno govori kamo plovi ovaj brod (FOTO: Pixabay)

I ne samo to, nego je broj umrlih u Hrvatskoj iznosio 62.712, te je porušio sve novije rekorde – najveći je u posljednjih 77 godina, odnosno od završetka Drugog svjetskog rata, najvećeg svjetskog događaja prema smrtnosti i stradavanju. To je, shvatili ste puno više od broja rođenih u istom razdoblju, gotovo dvostruko više. Točnije, Hrvatska je samo prirodnim putem izgubila čak 26.204 stanovnika. Plastično rečeno, jedan grad veličine Bjelovara nestao je u godinu dana, samo u razlici između nataliteta i mortaliteta. 

Na početku koronakrize najavili smo kako će za podatke o učincima pandemije na demografiju Hrvatske trebati pričekati, jer će se oni moći jasno iščitati tek u 2021. godini, pogotovo jer je te godine na naplatu stigla višedecenijska demografska nebriga u vidu popisa stanovništva. A rezultati popisa su takvi da su se svi kleli u lošu metodologiju zloglasnog Državnog zavoda za statistiku. Konačnih 3,88 milijuna stanovnika, odnosno gotovo 400.000 duša manje nego na prethodnom popisu 2011. godine ili čak 900.000 manje nego na početku avanture zvane samostalnost, dakle od 1991. godine na ovamo. 

Možemo svašta zaključiti, ali teško da se stvari okreću u dobrom pravcu. Nužne reforme koje trebaju pratiti ključne sektore kako bi se poboljšala demografska slika zemlje, što se prvenstveno odnosi na gospodarske i obrazovne reforme, kao i upravne, jednostavno se ne događaju. Tome ide u prilog i brojke vezane za starenje stanovništva. U nekim dijelovima Hrvatske polako dolazi do toga da je svaki četvrti stanovnik stariji od 65 godina. 

Drugo je priopćenje „državnog neprijatelja br.1“, objavljeno samo dan poslije, pokazalo da pored toga što u Hrvatskoj bitno više umire stanovnika nego što ih se rađa, trend odlaska u inozemstvo nije zaustavljen, već se nastavlja. Jednostavno, nisu postojale nikakve ozbiljne mjere kojima bi vlasti spriječile masovno iseljavanje, ili su te one u najbolju ruku bile skromnih dometa, jednako kao i uloženi trud kojim bi se spriječilo da neki krajevi Hrvatske (p)ostaju sve prazniji. Ne treba ići dalje od primjera obnove Banije nakon potresa. Prošle su dvije godine, a jedva da se išta događa na tom planu. 

Iseljavanje
Čak 40.424 stanovnika napustilo je prošle godine Hrvatsku (FOTO: Lupiga.Com)

„Koru kruva, kapju vina i zrno soli“ za konkretnu plaću, stambenu politiku i bolje ukupno kulturološko okruženje, u godini dana zamijenilo je 40.424 stanovnika. Toliko je, naime, ljudi 2021. godine otišlo iz Hrvatske, a to je 4.512 osoba više nego ih se odlučilo doseliti u Hrvatsku. Nastavak je to negativnog trenda koji je prisutan već dugi niz godina, pogotovo od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, no ipak nije rekordna kao 2017. godine kada je iselilo 47.352 emigranta.

Uzme li se u obzir da je svaki peti useljenik iz Bosne i Hercegovine, a da čak 29,6 posto njih ima hrvatsko državljanstvo, situacija postaje još gora, jer dobar dio njih kandidati su da se sljedeće godine nađu u priopćenju Državnog zavoda za statistiku kao osobe koje su iselile iz Hrvatske, koja im je bila samo usputna stanica.

Svaki je treći emigrant odabrao da mu „kušin bude stina“ u Njemačkoj - 32,3 posto, a frapira podatak da je najveći broj njih u dobi od 20 do 39 godina – skoro polovica (45,9 posto). Inače, dvije trećine odseljenih (63,5 posto) su muškarci.

Ukoliko gledamo odakle ljudi najviše sele, doći ćemo do zaključka da na istoku nema ništa novo i da će se brazda koja je zaorana u negativnom demografskom smislu teško popraviti. Najveći negativan saldo ukupne migracije stanovništva imale su Brodsko-posavska županija (-1.268 osoba), Vukovarsko-srijemska županija (-1.261 osoba) i Osječko-baranjska županija (-1.222 osobe). No, to je već klasika i pokazuje kakva je socijalna slika u Slavoniji koju ljudi napuštaju trbuhom za kruhom. 

Najveći pozitivan saldo ukupne migracije imala je, gotovo uobičajeno, Zagrebačka županija (+1.746 osoba). Gleda li se ukupan migracijski saldo (useljavanje iz drugih županija plus useljavanje iz inozemstva) saldo je bio pozitivan u pet županija, no prati li se samo migracijski saldo vezan isključivo za useljavanje iz inozemstva tada je on pozitivan u četiri županije - od kojih su dvije morsko-turističke (Istarska i Splitsko-dalmatinska) te dvije kontinentalne (Koprivničko-križevačka i Grad Zagreb). Možda će vas to iznenaditi no u smrknutoj Podravini je migracijski saldo s inozemstvom 179, dok je u „najlipšem cvitu Mediterana“, odnosno Splitsko-dalmatinskoj županiji 161. Istra ima pozitivan saldo od 352, a Zagreb najpozitivniji - 1.008 useljenika. Ovdje bi bilo dobro spomenut i Zadarsku županiju u kojoj je manjak useljenika iz inozemstva – samo 13.

Neke stvari najbolje je u razgovoru za Lupigu objasnio demograf Ivan Čipin, izvanredni profesor na Katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. 

„Hrvatska je bila na svom demografskom vrhuncu 1990. i 1991. godine. Od tada pada broj stanovnika i vrlo je teško očekivati da ćemo ikada, barem u ovom stoljeću, imati tadašnji broj stanovnika. Može se dogoditi da se negativan trend primiri, ali postoji samo jedan demografski proces na kojeg se možemo osloniti, a to su migracije. Ne trebamo očekivati neki značajniji porast broja rođenih pa čak niti da dostignemo brojku od 40.000 rođenih godišnje. Ne možemo smanjiti broj umrlih značajnije ispod 50.000. Ali, na migracije država može utjecati. A kako? Ostavljam onima koji vode politiku da odluče kako. Ali prije te odluke su nužne ozbiljne analize, demografske, ekonomske i druge“, kaže Čipin. 

Ivan Čipin
"Država na migracije može utjecati" - Ivan Čipin (FOTO: Privatni album)

I za kraj još jedan zanimljiv detalj, na koji bi se mogle upaliti nacionalističke i katoličke sirene. Kako navodi ekonomski analitičar Velimir Šonje u svom blogu - „BiH, Srbija, Kosovo i Albanija, tradicionalni izvori doseljavanja u Hrvatsku, idu prema kraju svojih velikih migracijskih valova ili njihovi građani preskaču Hrvatsku kao privremeno mjesto boravišta na putu na Zapad. Valovi bi se mogli ponovo pojaviti ako te države uđu u Europsku uniju. Sada se ti bazeni radne snage supstituiraju doseljavanjem građana država Azije. Neto imigracija iz Azije dosegla je 3,000 osoba 2021.“. Eto, vidljivo je kako brojna prekarna slabo plaćena radna mjesta popunjavaju radnici iz Indije, Nepala, Bangladeša, Filipina i drugih zemalja, a sve se češće čuje rečenica „neće više nitko raditi za 5.000 kuna“.

Kakva je demografska budućnost Hrvatske? Teško je nakon pročitanog poručivati nešto pozitivno. Iako je očito da Hrvatska nije nezanimljiva zemlja u smislu nekretninskog biznisa, pitanje je može li to preokrenuti loše demografske trendove kao i podređivanje cijele ekonomije turizmu. A odgovor je vrlo jasan – ne može i neće. 

Mogu li se preokrenuti trendovi? U sadašnjoj situaciji u kojoj su bitnije dobre PR prezentacije, osim suštinskog zaokretanja zemlje u sektore koji nisu prodaja nekretnina i sunca, ključnim obrazovnim reformama i reformama javne uprave moguće je donekle promijeniti negativne demografske trendove, no kladioničarskim žargonom ne bismo tipovali na promjenu rezultata ove utakmice koju Hrvatska neumorno gubi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Reflektor

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OJAČAVANJE DESNICE: Diletantizam i veliki troškovi

    13.09.2022.

    Boris Pavelić

    OJAČAVANJE DESNICE: Diletantizam i veliki troškovi

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Pošto ženski život?

    03.09.2022.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Pošto ženski život?

  3. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Što će biti s nama sutra?

    20.08.2022.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Što će biti s nama sutra?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije