Od sredine rujna u Hrvatskoj ponovno bilježimo velike brojke osoba zaraženih koronavirusom, a sa završetkom „babljeg ljeta“ i hladnijim vremenom prognozira se da će i brojevi još dodatno rasti. U okruženju nije ništa bolje. Crna Gora druga je u svijetu po broju oboljelih od Covida-19 na milijun stanovnika, dok je Slovenija dvanaesta. Po broju smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom u odnosu na broj stanovnika Bosna i Hercegovina na svjetskoj ljestvici zauzima drugu poziciju, Sjeverna Makedonija treću, Crna Gora četvrtu, Mađarska petu, dok se u Srbiji bilježe rekordne brojke zaraženih – u posljednjih dva tjedna one su u prosjeku oko 7.000 novooboljelih dnevno. 

Unatoč svim tim crnim brojkama u ovim zemljama proces cijepljenja gotovo da je stao. Danas cjepiva ima dovoljno, ali ne i zainteresiranih za njega. Od susjednih zemalja najveću procijepljenost postigla je Mađarska u kojoj je potpuno cijepljeno 59 posto odraslog stanovništva. U Sloveniji ih je cijepljeno deset posto manje, dok su Hrvatska i Srbija na gotovo istim brojkama – oko 42 posto. U Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji potpuno je cijepljeno oko 35 posto odraslog stanovništva, dok je na začelju Bosna i Hercegovina u kojoj je cijepljeno tek 15 posto odraslih stanovnika. 

Kako potaknuti svoje građane na cijepljenje trebala bi biti jedna od glavnih zadaća vlada država u regiji. U nekim zemljama se vode i diskusije o obveznom cijepljenju, a više svjetskih zemalja već je uvelo selektivnu obvezu cijepljenja, koja se odnosi samo na određeni dio stanovništva, uglavnom vezano za njihovu profesiju, odnosno na zdravstvene radnike. Brojne zemlje, među kojima je i Hrvatska, dolazak na posao uvjetuju ili potvrdom o cijepljenju ili testom na Covid-19. U suradnji s Radio Karantinom, o pitanju obveznog cijepljenja razgovarali smo s Dorit Reiss, profesoricom na Pravnom fakultetu Sveučilišta Hastings u San Franciscu (biografija) te Peterom Newmanom, profesorom sociologije na Sveučilištu u Torontu (biografija).

Obavezno cijepljenje: najbolji mogući potez ili put za kaos? (FOTO: HINA/EPA/Stephen Brashear)

„U idealnom svijetu obvezno cijepljenje ne morate uvoditi zato što je otpor prema svakom novom cjepivu nešto sasvim normalno. Normalno je da su ljudi nesigurni u svaki novi proizvod, posebno ako je taj proizvod napravljen relativno brzo. U idealnom svijetu ljudima treba dati vremena da shvate sve ovo, da vide druge koji su cijepljeni i da razmisle o svojim strahovima. U idealnom svijetu, necijepljenu manjinu štiti cijepljena većina. Čak i sada, s cjepivom protiv Covida-19, cijepljeni u najvećem broju slučajeva čine većinu. Ipak, delta soj sada nameće nova pravila igre. Prije delte bilo je dovoljno da imate 60-70 posto cijepljenih kako biste spriječili dalje širenje zaraze. S ovim sojem to nije slučaj, jer se on mnogo lakše prenosi. Što ga više ljudi dobije to će biti više bolničkog liječenja i smrtnih slučajeva. A u takvim okolnostima, kada kao ovdje (Sjedinjene Države op.a.) umire tisuću ljudi dnevno, nemate vremena dobro promisliti o svojim strahovima. Tada je obvezno cijepljenje manje loše rješenje nego pustiti virus da divlja“, objašnjava Dorit Reiss.

Ona smatra kako su preostale opcije bitno lošije, a to su mogućnost da se ne poduzima ništa ili ona da se olakša pristup cjepivu i ljude potakne da se cijepe. 

„To smo već pokušali, i da budem iskrena, ako bismo imali više vremena, mogli bismo eksperimentirati s raznim mjerama poticanja i kombinirati ih sa sve lakšim pristupom cjepivu, ali što da se radi dok čekamo da te mjere daju rezultate? Svako odugovlačenje ima svoju cijenu i ona se mjeri u ljudskim životima. Ja bih samo ovdje dodala kako obvezno cijepljenje ne smije biti izgovor da se više ne radi na lakšem pristupu cjepivu. Moramo raditi na svim frontama. Tako u Kaliforniji sada postoji zakon da oni koji prime cjepivo dobivaju četiri sata plaćenog bolovanja. To bi trebalo stimulirati one koji se boje da sebi ne mogu priuštiti izostajanje s radnog mjesta. Ljudima se mora omogućiti da izađu s posla i cijepe se. I da to cjepivo dobiju blizu kuće, da ne moraju putovati. To je podjednako ključno kao i uvođenje obveze”, smatra naša sugovornica. 

Kao i u motivacijskoj priči o mrkvi i batini, profesorica pravnog fakulteta Sveučilišta Hastings kaže da u slučaju masovnog cijepljenja govorimo o simultanoj upotrebi „batine i mrkve“. 

Dorit Reiss na cijepljenju (FOTO: Twitter/DoritReiss)

„Ni batina, ni mrkva sami po sebi nisu dovoljni. Ograničene mjere, poput obveznog cijepljenja kakve nameću poslodavci ili obrazovne ustanove, imaju u sebi ugrađenu 'batinu'. Ako ne ispunite zahtjev poslodavca, snosit ćete posljedice – morat ćete se testirati jednom ili više puta tjedno ili ostajete bez posla. Ili, ne možete na fakultet ako je tamo uvedena slična mjera. Znači, poželjno je imati što više ovakvih ugrađenih 'batina', ali isto tako je poželjno imati i 'mrkvu', da cijepljeni dobiju neku nagradu. Idealno je da to bude popuštanje mjera, ali delta soj to otežava. Stoga treba tražiti druge oblike nagrade, koji neće biti samo saznanje da nećete završiti u bolnici, jer većina cijepljenih ionako misli da neće morati u bolnicu“, rezimira Reiss.

Naša sugovornica tvrdi kako bi nas antivakseri trebali zabrinjavati i u normalnim vremenima, kada dopiru samo do malog broja ljudi, jer i pad od pet posto u stopi cijepljenja može značiti razliku između izbijanja epidemije ili ne izbijanja, odnosno između života i smrti. 

„A ovo nisu normalna vremena, ljudi su zabrinuti, nervozni i traže odgovore. Ima i onih koji negiraju samu pandemiju jer ih ona plaši. Ljudi su, dakle, ranjivi. Antivakseri to koriste. I to nas treba brinuti. To ne znači da smo izgubili. Mislim da ćemo se izvući iz ove pandemije, ali pitanje je po kojoj cijeni kad su antivakseri ovako probitačni. Hoće li još ljudi morati umrijeti ili ćemo prihvatiti mjere i onda kroz cijepljenje i prirodni imunitet izaći iz pandemije. Koja je to cijena? Već smo platili mnogo višu cijenu nego što smo morali, a vidimo da antivakseri rade na tome da ona bude još veća“, zaključuje Reiss.

S druge strane su oni koji misle kako bi obvezno cijepljenje bilo kontraproduktivno. Među njima je Peter Newman, profesor sociologije i suradnik Centra za Bioetiku na Sveučilištu u Torontu. On smatra kako se obveznim cijepljenjem riskira da jedna efikasna i rutinska intervencija u javnom zdravlju preraste u konflikt. Dodaje kako se zbog politizacije cjepiva to već donekle dogodilo u Sjedinjenim Državama. 

„U scenariju koji odmah nalaže cijepljenje, po mom mišljenju, riskirate da izgubite veliki postotak necijepljenih od kojih nisu svi nedokazivi antivakseri. Neki jednostavno još nisu imali pristup cjepivu, neki od njih potiču iz marginalizirane populacije. U Sjevernoj Americi to bi bili crnci ili Indijanci, koji nisu nužno zaraženi teorijama zavjere, ali imaju legitimno nepovjerenje u vlast i javno zdravlje zbog stvari koje su im se dogodile u prošlosti. Dakle, ako odmah nametnete obvezno cijepljenje, izgubit ćete možda još 20 posto populacije. Sve što trebate učiniti jeste promocija, edukacija i poštovanje ljudi“, tvrdi Newman.

Peter Newman (SCREENSHOT: YouTube)

Osim Sjedinjenih Država i cijela Europa, zapadna i istočna, kao i neke autoritarne države poput Rusije i Kine, oklijevaju uvesti obvezno cijepljenje. Newman kaže kako je moguće da dio odgovora, kada su Rusija i Kina u pitanju, leži u nepovjerenju njihovih građana prema ispravnosti cjepiva. 

„Ljudi kažu - ako je vaše cjepivo tako dobro, zašto me tjerate da ga primim. Kao da s njim možda nešto nije u redu, ako mi ga namećete. U nešto demokratskijim državama postoji pravilo da ako prejako pritisnete, prebrzo dobijete reakciju“, ocjenjuje Newman. 

Naš sugovornik na kraju naglašava da je cijepljenje protiv Covida-19 istovremeno i etičko pitanje i pitanje ljudskih prava. 

„Iz moje perspektive, glavni kut ljudskih prava je to da samo jedan ili dva posto ljudi u zemljama s niskim prihodima ima pristup cjepivu. To je i etičko pitanje i pitanje ljudskih prava. To je zapravo za mene glavno etičko pitanje - cijepljeni nacionalizam i nejednakost u raspodjeli cjepiva“, zaključuje profesor sociologije i suradnik Centra za Bioetiku na Sveučilištu u Torontu.

U sljedećem tekstu u diskusiju o ovom pitanju uključit će se još neki stručnjaci.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Angelo Carconi/Carlos Lemos

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"