S prvim danom nove godine Hrvatska će zagaziti u 661 dan epidemije. Od trenutka kad je epidemija proglašena do zaključenja ovog teksta od posljedica Covida 19, odnosno s koronavirusom SARS-CoV-2 umrlo je 12.538 ljudi, što je više nego što ih, primjerice, živi u Županji (12.090 stanovnika), Novoj Gradiški (11.821), Sinju (11.478) ili Trogiru (10.923). U pandemijskoj 2020. godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, "zabilježen je porast broja umrlih osoba u odnosu na prethodnu godinu". Umrlo je 5.229 ljudi više nego u 2019. godini. Na ljestvici uzroka smrti po skupinama bolesti Covid-19 na trećem je mjestu kod muškaraca (iza bolesti cirkulacijskog sustava i novotvorina), a na četvrtom kod žena (iza bolesti cirkulacijskog sustava, novotvorina i endokrinih bolesti).

U ovih više od 600 i nešto dana epidemije uvjerili smo se da virus SARS-CoV-2 nije bezazlen, kako su na početku epidemije sugerirali protivnici epidemioloških mjera, ali i brojni mediji. Jedan od najčitanijih hrvatskih medija, primjerice, na samom početku epidemije, u veljači 2020. godine, objavio je da od virusa ne treba strahovati, da će prije Dinamo osvojiti Ligu prvaka, nego što ćete se zaraziti novim koronavirusom i da su veće šanse da se rodite sa šestim prstom na ruci ili nozi nego da dobijete koronu. Ispostavilo se da je prognoza potpuno pogrešna. U to vrijeme o virusu se nije znalo ništa, a ovakvih pogrešnih procjena i ishitrenih tvrdnji bilo je na stotine. Lutali su mediji, lutao je Nacionalni stožer, lutala je medicinska struka, ali sve se to moglo očekivati obzirom da je svijet bio suočen sa situacijom u kakvoj se u novijoj povijesti nije našao, odnosno s virusom o kojem medicinska struka nije znala gotovo ništa.

Kad je zazvonilo na uzbunu, a države se jedna za drugom stale zatvarati i brojati zaražene i mrtve, hrvatsko je društvo spremno odgovorilo na poziv da se najstrože protuepidemijske mjere dočekaju i isprate u duhu zajedništva. S balkona je u vrijeme dnevnika doslovno odzvanjala pjesma i pljesak za prvu liniju obrane, djeca su članove Nacionalnog stožera Civilne zaštite crtala kao superjunake. Međutim, kako to sa zajedništvom biva, idila je kratko trajala. Svaki novi set protuepidemijskih mjera rezultirao je novim nezadovoljstvom, sve glasnijim propitivanjem odnosa države prema ljudskim pravima, sve učestalijim prosvjedima i na koncu referendumskom inicijativom parlamentarne stranke MOST.

Konzervativni populisti priželjkuju ukidanje covid potvrda i žele osigurati da u slučaju epidemije Ustavom zajamčena prava i slobode mogu biti ograničena samo dvotrećinskom većinom u Saboru. Vjeruju da će u konačnici steći i znatne simpatije u redovima pokreta otpora epidemiološkim mjerama, koji je posljednjim velikim prosvjedom na zagrebačkom Trgu bana Jelačića pokazao svoju brojnost. O razmjerima nepovjerenja prema sustavu ne govore samo prosvjedi, nego i nizak udio cijepljenih, oko 50 posto u cijeloj populaciji, odnosno oko 60 posto starijih od osamnaest godina. Po broju cijepljenih Hrvatska je pri dnu europske ljestvice. Što je uzrokovalo ovakav otpor prema sustavu i njegovim epidemiološkim mjerama te sve raširenije nepovjerenje prema cijepljenju i cjepivu i što nas čeka u trećoj godini borbe s koronavirusom?

U MOST-u vjeruju da će steći znatne simpatije u redovima pokreta otpora epidemiološkim mjerama (FOTO: HINA/Admir Buljubašić)

Kad je u pitanju nepovjerenje prema cijepljenju i cjepivu, riječ je o fenomenu koji prati povijest razvoja cjepiva i koji je dobio zamah s razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije. U Hrvatskoj je takozvano "antivakserstvo" prisutno već godinama. Ustavni sud prije nepunih osam godina odbio je prijedlog za ocjenom ustavnosti obavezne imunizacije djece i dao na znanje da roditelji u Hrvatskoj ne mogu samostalno odlučivati o cijepljenju djece. Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar objavljivao je u to vrijeme upozoravajuće procjene o rastu antivakserskog trenda, informirajući da je u 2013. godini zabilježeno dvjestotinjak slučajeva odbijanja cijepljenja, godinu dana ranije takvih je slučajeva zabilježeno 29, a u godini 2011. tek četiri.

„Iako se još uvijek ne radi o velikom broju ljudi koji odbijaju cijepiti svoju djecu, ove brojke nisu nipošto zanemarive s obzirom na to da pokazuju tendenciju prema još većem rastu u budućnosti“, točno su prognozirali s nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Međutim, teško da su i najveći pesimisti mogli predvidjeti aktualne razmjere nepovjerenja prema cijepljenju, u prvom redu cijepljenju protiv koronavirusa SARS-CoV-2. Na pogonsko gorivo s društvenih mreža (teorije zavjere, lažna i prava svjedočanstava o nuspojavama cijepljenja i slično), otpor cijepljenju brzo je stigao do pozicije državnog problema broj jedan. Informacije s društvenih mreža mnogima su se učinile pouzdanije od onih koje iznosi liječnička struka i Nacionalni stožer Civilne zaštite.

Ništa nije pomoglo što su mainstream mediji u međuvremenu čvrsto stali na liniju Nacionalnog stožera. Svima koji ne žele povjerovati u službenu istinu na raspolaganje se stavio ekosustav kvazinovinarskih internet portala, koji je zatrpao najpopularniju mrežu Facebook najnevjerojatnijim informacijama o pandemiji, cjepivu i cijepljenju. Izloženi neizmjernim količinama dezinformacija, medijski slabije pismeni korisnici najpopularnije društvene mreže, naročito korisnici treće dobi, nisu s povjerenjem pogledavali na onu stranu s koje se smiješila državna vlast i ozloglašena farmaceutska industrija, s cjepivom u jednoj i covid potvrdom u drugoj ruci. S cjepivom koje ne štiti u potpunosti od zaraze, s cjepivom koje je napravljeno u rekordno kratkom vremenu, s cjepivom koje nije garancija da nećete na koncu balade skončati prikopčani na respirator.

Ako imamo u vidu da je na dnevni red već stigla tema cijepljenja djece, možemo pretpostaviti da će godina pred nama biti burna (FOTO: HINA/Zvonko Kucelin)

Kad su u pitanju uzroci otpora prema sustavu i njegovim epidemiološkim mjerama, za početak valja naglasiti da u tom otporu ne sudjeluju isključivo ljudi koje možemo promatrati kao dio takozvanog antivakserskog pokreta. Njima valja pribrojiti i veliki broj ljudi koji mjere drži pretjeranima i pritom se ne izjašnjava protiv cijepljenja. U pitanju su racionalni, ekonomski razlozi ili naprosto uvjerenje da država ljude ne bi smjela primoravati na cijepljenje na način na koji to rade politika i Nacionalni stožer. Argumenti koje oni nude ukazuju na političko licemjerje, nelogične, teško shvatljive i nerijetko politizirane odluke Nacionalnog stožera Civilne zaštite. U dijelu "pokreta otpora" koji se ne može svesti pod nazivnik "antivakserski" kao istaknute figure djeluju i ljudi koje se uvažava kao pripadnike gospodarske, znanstvene i društvene elite. Oni se ne obraćaju medijski nepismenima, nego publici koja vjeruje da je medijski pismenija od ostatka stanovništva. U pitanju je naročita niša protivnika epidemioloških mjera, niša na čijim zidovima vise grafovi poduzetnika Nenada Bakića i citati Gordana Lauca znanstvenika i bivšeg člana vladinog znanstvenog savjeta.

S ovakvim odnosom snaga Hrvatska će ući u treću godinu pandemije, koju će odlikovati brojna "natezanja" s epidemiološkim mjerama i pritisak države na necijepljene s ciljem da se broj procijepljenih poveća. Ako imamo u vidu da je na dnevni red već stigla tema cijepljenja djece, možemo pretpostaviti da će godina pred nama biti burna. Ministar zdravstva Vili Beroš u četvrtak je izjavio da se peti val omikron varijante u Hrvatskoj očekuje u drugoj polovini siječnja, a građane je pozvao na docjepljivanje uz upozorenje kakvo do sada nije davao: "vrlo vjerojatno je da će svatko doći u kontakt s novom varijantom koronavirusa". 

O pošasti omikrona govore i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, čiji je glavni direktor Tedros Adhanom Ghebreyesus izjavio kako je jako zabrinut da će ova varijanta virusa dovesti do "tsunamija broja zaraženih". S odgovornih adresa poručuju da se zaštita od nove varijante virusa može steći docjepljivanjem, odnosno trećom dozom cjepiva ili takozvanim boosterom, ali sudeći po upornosti i nepokolebljivom uvjerenju onih koji se nikako ne žele cijepiti, omikron varijanta virusa će se imati gdje širiti, što govori da će godina pred nama također biti pandemijska. Ova procjena na tragu je one koju su iznijeli stručnjaci s Kliničkog bolničkog centra Zagreb, koji vjeruju da će pandemija potrajati još najmanje godinu, godinu i pol dana. 

Lupiga.com

Naslovna fotografija: HINA/Lana Slivar Dominić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"