U nepreglednom moru znanstvenog škarta koji je isplovio s medijskim praćenjem Covida-19, jedan se ovih dana izborio za prvo mjesto. Riječ je o studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, u domaćim medijima oduševljeno citiranoj kao dokaz da se gluplji ljudi generalno slabije pridržavaju preporučenih epidemioloških mjera. 

Studija se zapravo bavi utjecajem radne memorije na odnos prema preporučenoj fizičkoj distanci (autori tvrde da radna memorija nije presudna kada je ista mjera obavezna), ali način na koji je masovno predstavljena nije daleko od njezinog smisla. Stvar je u tome što autori prihvaćanje službenih epidemioloških preporuka povezuju s općim osjećajem za društveno korisne norme, pa se rezultati studije zaista mogu generalizirati i pretvoriti u prezriv stav prema genetski uvjetovanim osobinama ljudi koji ne prihvaćaju epidemiološke mjere. 

Tako shvaćena, studija baca i sasvim drugačiji pogled na inteligenciju. Npr. inteligentni ljudi su se na jedan način ponašali u ožujku i travnju, kad je hrvatski Krizni stožer preporučao izolaciju i rezolutno tvrdio da maske ne pomažu u suzbijanju epidemije, a zatim bespogovorno prihvatili potpuno suprotne mjere, čim ih je stožer predložio. Ljudi s funkcionalnijom radnom memorijom u Turkmenistanu ne šire anksioznost, jer vlasti u zemlji gotovo ne spominju SARS-coV-2, dok su glupani nemirni i stalno se pitaju kako je to moguće kad je u susjednom Iranu stanovništvo prošlo kataklizmu. 

Riječju, inteligencija više ne mora biti shvaćena kao ljudska sposobnost snalaženja u novonastalim okolnostima, nego kao pseća sposobnost da dođe k nozi na komandu „uz“. Plitkost i neetičnost simpatija koje su prema ključnom dijelu tog otkrića pokazali liberalni mediji, nije mnogo podnošljivija od svojedobne popularnosti istraživanja o rasnim razlikama u inteligenciji u desničarskim medijima. Štoviše, sve je neugodnije gledati kako se pod pritiskom pandemije društvena egzekucija Drugog (migranata, crnaca, homoseksualaca …) preselila s desnog u lijevo krilo političkog i medijskog spektra, odakle ide orkestrirana paljba prema genetski hendikepiranom, glupom i medicinski nediscipliniranom neprijatelju. 

Krizni stožer kada je u ožujku promijenio priču o maskama, pa ih, nakon upornog ponavljanja da građani nemaju koristi od nošenja maski počeo nositi i upozoravati sve da nose maske (FOTO: HINA/ds/lsd)

U to se blato, ne prvi put, uvaljao znanstvenik Gordan Lauc, inače član Znanstvenog savjeta Vlade RH. Ogradivši se – poput filozofa Nenada Sesardića kad je govorio o crnačkoj inteligenciji – da „ovo možda nije politički korektno, ali je istinito“, Lauc je na svom Facebook profilu napisao sljedeće: „Ako se u situaciji globalne pandemije ne pridržavate mjera društvenog udaljavanja, to naprosto znači da ste glupi. Barem je to pokazalo veliko istraživanje koje je provedeno u Americi i upravo je objavljeno u vrlo uglednom časopisu "Proceedings of the National Academy of Sciences". Dakle kada od sutra na dalje vidite nekoga u trgovini ili javnom prijevozu da ne nosi masku, slobodno mu kažite "Glupane, stavi masku", jer se to više ne može smatrati uvredom, već znanstvenom činjenicom.“

Što da radite s glupim psom - tresnite ga šokerom. Osim što je antipatična, ova preporuka sadrži brojne praktične i teorijske probleme. Naime, što ako pas pod udarom struje još više podivlja? 

U Hrvatskoj su tenzije oko epidemije i epidemioloških mjera, osobito oko nošenja maski, dosegle točku vrenja u kojoj je nasilje izvjesno. Prije četiri dana, žena je ušla u policijsku stanicu u Puli i počela udarati glavom u zid kad su joj policajci naredili da stavi masku i dezinficira ruke. U Crikvenici su dvije žene fizički napale treću, nakon što ih je zamolila da stave masku. Imajući u vidu takvu atmosferu, član Znanstvenog savjeta RH bi trebao razraditi svoj prijedlog. Npr. je li na predložen način preporučljivo ucijepiti znanost samo fizički slabijima ili će i prvak u ultimate fightu mirno primiti pozitivnu poruku? Je li rizično da žena na ovaj način znanstveno obrazuje dvostruko težeg i snažnijeg muškarca? Ako nekome dobacimo „glupane, stavi masku!“, a ovaj nas nokautira, je li to slučaj za komparativnu analizu snage znanosti i šake ili za prekršajnog suca? 

S teorijske i ozbiljnije strane, Lauc je očito, kao i mnogi drugi stručnjaci njegovog profila, potpuno humanistički, komunikacijski i politički neobrazovan. Prvo, on očito ne shvaća da s ulogom u nacionalnim znanstvenim tijelima nije u poziciji da na taj način promovira znanost, odnosno, da time čini golemu štetu. 

Zatim, tema o maskama ima dobro proučenu povijest. Životna je, medicinska i povijesna činjenica da se na istočnoj strani zemaljske kugle u sezonama respiratornih virusa maske nose desetljećima, dok su na zapadu odiozne otkad postoje. Istočnjaci se zato zgražaju nad našim nepokrivenim licima, a mi nad njihovom konzumacijom divljih životinja. Znanstveno je nebrojeno puta istražena veza između povjerenja prema javnozdravstvenim mjerama i brojnih društvenih, političkih i kulturoloških faktora, uključivši stanje u zdravstvu. Nadalje, nesporno je da su sve zdravstvene institucije od globalnog značaja, poput Svjetske zdravstvene organizacije i Centra za prevenciju i kontrolu bolesti u početku ove krize mjesecima govorile da opća populacija ne treba koristiti maske u krizi s Covidom-19, pa kasnije mijenjale mišljenje o tome, kao i o ogromnom broju srodnih tema. 

Preporučljivo je preskočiti prostačku komunikaciju koju predlaže Gordan Lauc i podsjetiti na to da u nacionalnom znanstvenom tijelu sjedi impulzivni recidivist (FOTO: HINA/lsd)

Zbog toga neki ozbiljni ljudi ovu krizu nazivaju znanstvenim fijaskom stoljeća. Jednako konfuzno su govorili i ponašali se članovi hrvatskog Kriznog stožera, koji je pod ingerencijom Vlade, koja je osnovala Znanstveni savjet, čiji je Lauc član. Na tome su, među ostalim brojnim znanstvenim i političkim greškama, gubili kredibilitet i povjerenje stanovništva. Sve je to vodilo sukobu oko maski. 

Činjenica je i da Gordan Lauc u bitnome ni u jednom trenu nije preduhitrio te institucije, niti ih korigirao. Što ako nekome padne na pamet da uglednom mikrobiologu kaže nečuvenu stvar - glupane, sagledaj širu sliku? Je li to uvreda ili činjenica? Budući da je to samo zapovjedna usklična rečenica, je li uvreda ili činjenica ako kažemo da je Lauc nepismen kad tvrdi da je to znanstveni sud? 

U svakom slučaju, preporučljivo je preskočiti prostačku komunikaciju koju predlaže Lauc i podsjetiti na to da u nacionalnom znanstvenom tijelu sjedi impulzivni recidivist. 

Kada je pjevač Toni Cetinski digao moralnu paniku, jer je na društvenim mrežama objavio da se neće cijepiti protiv koronavirusa pod cijenu da ga za kaznu zatvore na Goli otok, na to nije reagirala jedna od nadležnih institucija – na način na koji nadležne institucije mogu reagirati – nego opet Gordan Lauc. Umjesto da trezveno objasni da cjepivo protiv Covida-19 ne postoji, pa tako ni namjera da se stanovništvo podvrgne obavezi cijepljenja, a da će se o tome odlučivati onda kada se bude više znalo (što je npr. odlično napravio dr. Bernard Kaić iz HZJZ-a), naš mikrobiolog je preko Facebooka poručio da „ne slušamo budaletine koje pričaju o stvarima o kojima ne znaju niti toliko da bi mogli shvatiti da ništa ne razumiju…Vrlo rijetko se upuštam u rasprave o cijepljenju, naprosto zato što je to uzaludno budući da se s druge strane uvijek nađu osobe s kojima se ne može razgovarati. Te osobe ne koriste mozak, već samo ponavljaju naučene fraze. No kako su moji postovi na tu temu očito izazvali velik interes, napisat ću još jedan post, no to će biti zadnji, jer doista imam pametnijeg posla.“

Iako ga javnost kao takva, dakle, beskonačno nervira, Lauc joj se uporno obraća preko svih sredstava javnog komuniciranja, uvijek s istim posljedicama. Ispod njegovih neurotičnih statusa, redaju se kolone ljudi koji mu se uzvraćaju istom mjerom i odlaze još uvjereniji da je hrvatska znanost moralno korumpirana, bahata i da od nje nemaju što naučiti. 

Kako se ne radi o usamljenom znanstvenom kauboju, nego o članu državnog savjetodavnog tima za borbu protiv epidemije, vrijeme je da nekome sine da država nema pravo verbalnim batinanjem uvjeravati ljude da čini pravu stvar. Dovoljno je da koristi pravne i demokratske procedure. Tko god u njezino ime na ovaj i slične načine izlazi iz okvira pristojne i smislene javne komunikacije, zaslužuje da mu neka pametna PR služba nametne obavezu nošenja brnjice. 

Inače, autorica ovih redaka je još u ožujku pisala da masovna upotreba maski u zatvorenim prostorima smanjuje opasnost od zaraze. Ako i pored ove napomene dođe do povezivanja ovog teksta s podrškom ljudima koji ne nose maske, onda je to problem za autore studije iz uvoda. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/lsd

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"