Atena je najmultikulturalniji grad Balkana i prijestolnica kolijevke demokracije, kako se Grčku često oslovljava. Nakon 5. veljače, iz perspektive mnogih građana svijeta, kudikamo je još je posebniji - tisuće ljudi, naime, spontano su preplavile njegove ulice u znak podrške - da, podrške - svojoj vladi, nakon što je Europska centralna banka odlučila ne priznati obveznice te države. Time je ugrožen plan da se Grčka iz duga, koji je nakon uvođenja mjera štednje samo eksplodirao, izvuče uz pomoć investicijskog ciklusa i suzbijanja siromaštva. Povodom ovih događaja, vodimo vas u šetnju ulicama najpobunjenijeg kvarta u Ateni, gdje je iznimno teško pronaći zid kojim svojim umjetničkim ili političkim porukama nisu ovladali grafiteri, ali i nešto šire od toga, te kroz ubrzanu grčku povijest pobuna.

Dva gospodarska središta, dva pogona metalske industrije kao okosnice gospodarstva, razvijena drvna, prehrambena te niz drugih industrija, razvijena trgovina i obrtništvo, sve su ovo bile zajedničke odlike Siska i Slavonskog Broda, gradova upisanih na dugački popis hrvatskih gubitnika tranzicije. Sisak pritom već godinama ima neslavnu ulogu simbola propadanja hrvatske industrije, dok Slavonski Brod u ovom kontekstu nije često prezentiran, iako se za to može naći dovoljno razloga. U kojoj mjeri Sisak i Slavonski Brod danas dijele sudbinu, kakvu perspektivu imaju ovi gradovi i njihovi stanovnici i na čemu svoj optimizam temelje aktualna gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček i gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara?

Na Novu godinu 29-godišnja Litavka, Birute Dermeikytė, probudila se u eurozoni. Pretražuje džepove pa uz smijeh slavodobitno kaže: „Posljednjih osam litasa! Za posljednje pivo. Što je tu je…“. Ulazi u kafić i naručuje najpopularnije lokalno pivo „Švyturis“. Cijene piva kreću se od šest do osam lita, što bi trebalo biti od 1,74 do 2,32 eura. Međutim cijene su sada između 1,80 i 2,50 eura. Trgovci su baš kao i u drugim zemljama gdje je uveden euro iskoristili priliku te povisili cijene, dok su plaće ostale na istoj razini. Istovremeno u bankama, mjenjačnicama i supermarketima stvaraju se gužve, ljudi žure zamijeniti novce strahujući da će ostati bez ičega.

„Četiri minute loptanja obavezno svaki dan“, natpis je koji će vam upasti u oči prijeđete li pogledom preko radne ploče u šivaoni Humane Nove iz Čakovca, na kojoj su ispisane narudžbe za kupce koji su svoje povjerenje poklonili ovoj socijalnoj zadruzi. Upravitelj ovog „čuda“ gdje profit nije na prvom mjestu, već su to stvaranje i stabilna radna mjesta, Ivan Božić, dodat će kako u ovoj šivaoni ne postoji norma. Simpatična ekipa iz Čakovca otkrit će nam viziju nekog boljeg svijeta u kojem zadrugari žele živjeti, dok će nam neki priznati da bolje uvjete rada danas drugdje teško mogu naći i zbog toga su spremni, kada je potrebno, raditi i 22 mjeseca za minimalac.