Vodeći kadrovi vladajuće stranke na snimkama - primjerice - otvoreno razgovaraju o načinima krađe posljednjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora te koruptivnim djelima teškim stotine milijuna eura. Opozicija tvrdi da je snimke razgovora više od 20.000 ilegalno nadziranih građana dobila od tajnih službi.

Makedonija se nalazi u katastrofalnoj političkoj, društvenoj i ekonomskoj situaciji. No Sadiku dodaje: „Ovakva situacija otvara prostor i za nadetničke emancipatorne politike temeljene na socijalnim pitanjima“.

Artan Sadiku, aktivist pokreta Solidarnost (FOTO: Flickr)

Kakve je reakcija izazvala objava snimki?

- Svaki se dan u Makedoniji održava po neki prosvjed. Ispred državne televizije protestiraju građani, jer ona apsolutno ništa nije izvijestila o ovim snimkama. Kao da se to događa u Africi. Nedavno su prosvjedovali Romi, jer je objavljena izjava ministrice unutarnjih poslova da će Rome „uhvatiti za uho i prisiliti da glasaju za nas“. Kako se objavljuju snimke, prosvjedi su sve brojniji. U tim snimkama ima svega – izbornog kriminala u kojem sudjeluju ministri i premijer, montiranje procesa zatvorenom desnom opozicijskom političaru Ljubi Boškoskom, kriminala i korupcije teških stotine milijuna eura, dakle stvari kakve se kažnjavaju s do deset godina zatvora. Premijer i šef tajne službe prisluškivali su i svoje ministre. Ministar financija Zoran Stavreski na snimci kaže da je Gruevski izgubio svaki kontakt s realnošću. Svi smo znali da su sudski procesi namješteni, da se kroz „Skoplje 2014.“ pere novac, no sada imamo neosporne dokaze. Opozicija je vjerovala da se Gruevski neće moći nositi s pritiskom građana i međunarodne zajednice nakon svega što je objavljeno. No, premijer i VMRO tvrde da je riječ o zavjeri tajnih službi i opozicije koji nastoje uništiti Makedoniju kao državu te ne prihvaća organiziranje novih izbora.

Objavljivanje ovih snimki zapravo nije izazvalo, nego samo zaoštrilo duboku krizu u kojoj se Makedonija nalazi već godinama?

- Kriza je ovdje matrica političkog funkcioniranja. VMRO u prošlosti nije priznavao socijaldemokrata Branka Crvenkovskog kao predsjednika države. Sadašnja opozicija je 2012. godine prilikom glasovanja o budžetu nasilno izbačena iz parlamenta. Od travnja prošle godine SDSM osporava legalnost tadašnjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora te sve od tada uopće ne participira u radu parlamenta. Vlast s godinama postaje sve autoritarnija, a projekti poput „Skoplja 2014.“ pokazuju ludilo premijera. Na njega je u – nakon Kosova – najsiromašnijoj državi Europe utrošeno pola milijarde eura. VMRO kontrolira 99 posto medija i oni funkcioniraju kao propagandistička mašina vlasti. Voditelj blizak premijeru, Milenko Nedelkovski s TV-postaje Kanal 5, otvoreno u emisiji poziva na linč novinara i aktivista označenih kao „neprijatelji države“. Organizacije kao što su Amnesty International ili Freedom House Makedoniju označavaju kao „hibridni režim“, dok njemački mediji zemlju sve više otvoreno nazivaju diktaturom. Makedonija je u jugoistočnoj Europi jedinstvena i po tome što je jedina zemlja koja ima političke zatvorenike – novinara Tomislava Kežarovskog i spomenutog Boškoskog, za kojeg se VMRO bojao da će im oteti glasove. Osiguranje premijera je 2011. godine na smrt prebilo mladića Martina Neškovskog. Četiri dana su prikrivali ubojstvo, za što nitko nije odgovarao. To su primjeri kako u Makedoniji funkcionira vlast. S druge strane, socijaldemokrati SDSM-a nemaju nikakvu ideju što da rade s makedonskim društvom. Bili su na vlasti prvih petnaest godina nezavisnosti te proveli totalnu privatizaciju. Stvorili su oligarhiju i postali njeni taoci. Potom se nisu znali suprotstaviti nacionalizmu VMRO-a, nego su samo čekali da politika vladajućih proizvede otpor i da se vlada sama sruši. SDSM je izgubio deset izbora zaredom. Sada su započeli s objavljivanjem ovih "informacijskih bombi". Tvrde da su ih dobili od pripadnika tajnih službi kojima je „pukao film“, no najvjerojatnije su potkupili dijelove službi. To su, naglašavam, špekulacije.

"Projekti poput Skoplja 2014. pokazuju ludilo premijera" (FOTO: getica.ro)

Što očekujete od daljnjeg razvoja situacije? 

- Događaji su iznimno nepredvidivi, no sigurno je da Makedonija tone u potpuni kaos. Nakon toliko informacija o montiranim procesima nitko ne vjeruje ni u sudstvo, ni u to da su izbori organizirani od strane vlade rješenje. Ljudima se štampaju duplikati osobnih dokumenata kako bi mogli glasati nekoliko puta u različitim općinama, a šef tajne policije – inače rođak premijera – se sa zamjenikom Gruevskog dogovarao da upadnu u zgradu izborne komisije, vade glasove SDSM-a iz vreća i ubacuju glasove za VMRO. U javnosti se ne samo vlast, nego sve institucije i čitav državni aparat percipiraju kao nelegitiman. Međunarodna zajednica vrši pritisak da se stvori prijelazna vlada eksperata koja bi provela izbore. Ali, ako na mjesto VMRO-ovih ministara dođu eksperti bez političke legitimnosti, a sve državne institucije i administracija ostanu pod kontrolom ljudi iz vladajuće partije, time se neće riješiti ništa. VRMO je već deceniju na vlasti, raspolažu i s milijardama eura kojima mogu kupiti izbore i organizirati kampanju, dok opozicija nema apsolutno ništa. Situacija je opasna i zato što je ogroman broj snimki privatnih razgovora građana dospio u ruke osoba koji ne predstavljaju nikakve institucije. Tajna policija, i kada snima ilegalno, ipak je državna institucija. Sada sve te snimke mogu završiti u rukama ljudi bliskih SDSM-u koji ih mogu koristiti za privatne interese i ucjene političara, aktivista, intelektualaca i novinara koji su bili prisluškivani od strane vlade. Sve to pojačava dojam da je Makedonija kao država zapravo propali projekt – pojedini analitičari otvoreno je nazivaju „failed state“. 

Ako izbori nisu rješenje, što bi bio izlaz za Makedoniju? 

- Mora se stvoriti pritisak u vidu masovne mobilizacije kako bi građani pritisnuli javno tužiteljstvo da se ljudima na vlasti sudi za zločinačko udruživanje. Mislim da se situacija neće riješiti bez određene destabilizacije, jer održavanje stabilnosti znači održavanje odnosa koji Makedoniju drže zarobljenom već deset godina. Opozicija ne samo da ne podržava te grupe, nego ih se trudi zaustaviti. Građani joj ne vjeruju - u SDSM-u su još prisutne strukture koje su provele privatizaciju i bile uključene u kriminal. Možda ne u takvom obujmu kao VMRO, ali VMRO je samo do ludila ekstremizirao političku logiku koju su uspostavili socijaldemokrati. Strategija SDSM-a je ponavljanje tvrdnje da imamo fašističku vlast koja mora pasti pod svaku cijenu. No svjesni su da ne mogu pokrenuti građane, zato to ni ne pokušavaju jer se boje da bi se vidjela njihova slabost i da bi bili marginalizirani. Njihova strategija obračuna s ovom kriminalnom vlašću je – održavanje konferencija za medije. Organizacije poput "Solidarnosti" ističu potrebu za dubokom reformom institucija i političkih partija te stvaranje novog društvenog plana. Situacija nije postala urgentna samo zato što je opozicija objavila neke materijale. Socijalna, politička i ekonomska kriza traju odavno. Moramo prekinuti s dosadašnjim političkim mentalitetom. Kriza se ne smije iskoristiti zato da se samo smjeni stranka na vlast, pa da se nastavi s dosadašnjom praksom.

Makedonski premijer Nikola Gruevski (FOTO: history-of-macedonia.com)

U kom opsegu je sadašnja situacija krivnja i međunarodne zajednice, koja je Makedoniju ostavila u potpunoj blokadi?

- Odgovornost međunarodne zajednice je velika. Projekt Europske unije jest neoliberalni projekt elita povezanih s kapitalom, ali u situaciji kada takva kontinentalna unija već postoji, zemlje poput balkanskih ne mogu si priuštiti da ostanu izvan nje. Bez obzira što se kao ljevičari borimo protiv privatizacije i tržišne liberalizacije kakvu EU zastupa, u Makedoniji ne postoji demokracija u najrudimentarnijoj formi, kao što su sloboda govora i vladavina prava. Ako se slobodno izražavate, možete završiti u zatvoru. S grčkim vetom i blokadom procesa pristupa EU-u, motivacija za demokratizaciju je potpuno nestala. Upravo je izolacijom zemlje stvorena mogućnost da VRMO i Gruevski provode svoje ludosti, tvrdeći kako nas Europa ucjenjuje da promijenimo ime zemlje i želi uništiti naš nacionalni identitet. Tada možete kao odgovor gurati projekte kao što je "Skoplje 2014." – koji u stvarnosti služe pranju novca.

Albanci u Makedoniji čine između četvrtine i trećine stanovništva. Kako se objava ovih snimki odrazila na albansku političku scenu te društvo?

- Nema mnogo reakcija političara, jer se vrlo malo objavljenog materijala odnosi na albanske stranke. Već se sumnja da SDMS kalkulira s materijalima i nada se da će albanska stranka DUI, koja je u koaliciji s VMRO-om, pod javnim pritiskom napustiti vladu i otići u novu koaliciju s SDSM-om. Velik broj albanskih novinara i intelektualaca potpisao je peticiju kojom se od šefa opozicije Zorana Zaeva zahtjeva da objavi materijale koji se odnose na DUI, jer je jasno da je stranka kolaborirala s VMRO u raznim kriminalnim radnjama. Prema glasinama, navodno postoje i transkripti iz kojih proizlazi da su i presude nekolicine Albanaca osuđenih na doživotnu robiju zbog ubojstva pet makedonskih mladića kod jezera Smilkovski posljedica montiranih procesa. Prisutan je strah da bi takvi materijali izazvali međuetničke sukobe, ali bi takvo nešto mogao biti i ujedinjujući moment jer bi obje skupine mogle uvidjeti da je vlada uključena u smrt makedonskih mladića i zatvaranje albanskih.

Makedonski "šef opozicije" Zoran Zaev (FOTO: Flickr) 

Jesu li mogući međuetnički sukobi?

- VMRO je formirao „Pokret za obranu Makedonije“, parapolitičku organizaciju koja bi trebala braniti zemlju od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. To je opasan razvoj, na skupovima se započelo s antialbanskom retorikom te postoji strah da će VMRO sve više igrati na etničke tenzije kako bi homogenizirao makedonsku populaciju. Albanci i Makedonci u Makedoniji žive u dva potpuno odvojena svijeta, a ta je segregacija Ohridskim sporazumom - kojim su zaustavljeni ratni sukobi te je Albancima otvoren put da participiraju u vršenju moći - prenesena i u državne institucije. Do nedavno u Skoplju su kamenovanja autobusa s građanima druge nacionalnosti bila svakodnevna pojava, no u zadnje vrijeme nema toga. Većina ljudi postaje svjesna da su etničke tenzije posljedica strategije VMRO-a. Razne opozicijske grupe sve više naglašavaju svoj nadetnički karakter, što je vrlo značajno jer do sada nismo imali takve pojave. General Angelov, vođa grupe građana koja pokušava ući na državnu televiziju kako bi objavila sadržaje snimljenih razgovora, eksplicitno je pozvao Albance i Makedonce da se ujedine protiv zla na vlasti. Pri tom je riječ o čovjeku koji ima status heroja ratnog sukoba u Makedoniji. Nedavni studentski pokret je također ravnopravno uključivao studente svih etničkih grupa. Problem je što uopće ne postoje nadetničke partije. Protiv njih najžešće istupaju albanske stranke, jer bi one formiranjem takvih stranaka izgubile jedini argument koji imaju – a to je obrana albanskih nacionalnih interesa. Ako DUI napusti vladu, to bi moglo biti opasno, jer će VMRO tvrditi da su se strane tajne službe ujedinile s Albancima da unište Makedoniju.

Koliko su nacionalizam VMRO-a i projekti koji su trebali naglašavati ekskluzivno etničko makedonski karakter države, poput „Skoplja 2014.“ odbili Albance od makedonske države? 

- Vrlo mnogo, naročito zato jer su se zajedničke financije trošile na takav suludi projekt - koji je pri tom unio ogromnu konfuziju unutar same makedonske etničke grupe i njenog identiteta. Međutim, nema mnogo prostora za radikalni albanski nacionalizam ili separatizam jer je DUI – partija koja jest nacionalistička, ali ne i radikalna – uništio sve ekstremne organizacije kako bi gradio svoj klijentelistički sustav. No postoji rizik od religijskog fundamentalizma. Mnogo se makedonskih Albanaca otišlo boriti u Siriju i vjerske su grupe izuzetno snažne, naročito u albanskim naseljima u Skoplju, koja su potpuno getoizirana. U njima više od polovice stanovništva nema nikakvog obrazovanje, nema nikakve infrastrukture, sve izgleda monstruozno. Strukturna diskriminacija tih ljudi stvara plodno tlo za ekstremističke ideologije. Na sreću, te organizacije nisu previše jake u političkom smislu. Ovakva politička i društvena situacija otvara prostor za organiziranje emancipatorne politike, nadetničke i temeljene na socijalnim pitanjima, ali trebat će godine rada da se prevladaju naslijeđene podjele.

Spomenik Aleksandru Makedonskom u centru Skoplja (FOTO: commons.wikimedia.org)

Ogroman problem je katastrofalna ekonomska situacija – trideset posto stanovništva živi ispod linije siromaštva, a vlada Makedoniju reklamira kao zemlju s jeftinom radnom snagom?

- Upravo tako – umjesto da se toga srame. Makedonija je najekstremniji ekonomski eksperiment u Europi. Sve što se moglo privatizirano je do 1994. godine. Potom je bitno reducirano zdravstveno osiguranje. Zadnja smo zemlja na Balkanu koja je uvela minimalnu plaću - u iznosu od sto pedeset eura mjesečno. Gini koeficijent, koji mjeri nejednakost u društvu, iznosi 41 i viši je od podataka za sve druge zemlje Europe i bivšeg SSSR-a. Ako primate plaću veću od četiri prosječne plaće, oslobođeni ste plaćanja socijalnih doprinosa u dijelu plaće koji je iznad tog praga. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, Makedonija je među zemljama koje imaju najbolju poslovnu klimu i najniže poreze na profit. Osim toga, vlada je najavila gradnju bolnica namijenjenih zdravstvenom turizmu, u kojima bi pristup građanima Makedonije i Kosova bio zabranjen, a iako bi država financirala polovicu troškova gradnje, sav bi profit bio privatan. Pri tom se u krizi BDP Makedonije i povećao, što se iz neoliberalnog gledišta često naglašava. Ali do tog je rasta došlo internim restrukturiranjem koje je dovelo do masovne bijede, dok se maleni dio društva obogatio.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album