Uoči dugoočekivanih parlamentarnih izbora u Makedoniji sjedište udruge Civil - Centar za slobodu, smješteno u samom središtu Skoplja, izgleda kao prava novinska redakcija. U golemom oblaku dima, svi su užurbani, dovikuju se s kraja na kraj prostorije, svake minute rađaju se nove ideje, a svako malo pristigne i poneki gost iz neke od europskih zemalja, obavezno začuđen inspirativnom radnom atmosferom. Svatko ima svoj zadatak, svaka nova informacija vezana za izbore odmah se provjerava i strelovitom brzinom šalje na razne društvene mreže, a onda se nestrpljivo iščekuju reakcije.

U takvoj atmosferi uspjeli smo razgovarati s voditeljem Civila, Xabirom Derallom, čiji mobitel ovih dana ne prestaje zvoniti. Udruga Civil već dugi niz godina radi na demokratizaciji Makedonije, bave se nadgledanjem izbornog procesa, svojevremeno su radili na kampanji za razoružanje stanovništva nakon kratkotrajnog rata u Makedoniji, u njihovom fokusu su i međunacionalni odnosi, kao i rodna ravnopravnost. Deralla je u Makedoniji poznat kao žestoki kritičar vlasti, a kao takvog, po receptu poznatom na cijelom Balkanu, proglašava ga se domaćim izdajnikom i stranim plaćenikom. To ga, čini nam se, samo potiče u njegovom radu.

Još uvijek vladajući VMRO-DPMNE (Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija - Demokratska stranka za makedonsko nacionalno jedinstvo) u predizbornoj kampanji obećavao je podizanje minimalne plaće, hvaleći se kako su i u ovom svom zadnjem mandatu srezali nezaposlenost. Koliko su točne te tvrdnje?

- Istina, nezaposlenost se bitno smanjila, pala je s nekih 33 na 24 posto. Ali pitanje je kakvim metodama je do toga došlo. Naime, nezaposlenost se ovdje smanjuje umjetnim metodama. Na primjer, u vrijeme kada je VMRO došao na vlast, a Nikola Gruevski postao premijerom, državna administracija brojala je oko 90.000 zaposlenih, dakle bez javnih ustanova i poduzeća. Danas je broj zaposlenih u državnoj administraciji preko 180.000. Neki su dobili posao da ništa ne rade. Sjede kući i niti imaju posla, niti idu na posao, a dobivaju plaću. To valjda ima samo u Makedoniji.

Koliko je onda nezaposlenih u Makedoniji?

- Teško je reći, jer ovdje je nezaposlenost zapravo privilegija. Izuzetno je teško doći na listu nezaposlenih, jer vam za to trebaju brojni dokumenti, morate ispuniti razne kriterije, recimo da ste bili bez posla određeno vrijeme, pa potom trebate podnijeti uvjerenja kako ne dobivate nikakve prihode i tako dalje. Tek onda možete doći na taj spisak nezaposlenih i dobiti pravo na najosnovniju zdravstvenu zaštitu, besplatno, iako ona i nije tako besplatna jer uvijek morate plaćati neke participacije, makar pola eura. S druge strane jako je lako ispasti s te liste, možete dobiti 500 denara, odnosno sedam-osam eura, od neke tezge koju ste negdje odradili ili ste prikupljali plastične boce iz smeća i za to dobili neki sitan novac i gotovi ste. Opazi li vas neki inspektor i utvrdi da ste na listi nezaposlenih, vi ispadate s te liste. Tako da je puno ljudi nezaposleno, nema nikakav posao, nikakve prihode, ali nemaju taj status, pa ni prava na onu najosnovniju zdravstvenu zaštitu koju osigurava ovaj sistem. To je način na koji je, između ostalog, pao postotak nezaposlenih osoba. Osim toga, bitan je i faktor o kojem vam najbolje govore neke procjene koje kažu kako je oko 600.000 ljudi u zadnjih deset godina odselilo iz Makedonije. 

"U Makedoniji je nezaposlenost zapravo privilegija" - Xabir Deralla (FOTO: Lupiga.Com)

Kakva je uopće situacija s radničkim pravima u Makedoniji? 

- Nikakva. Imamo propisani minimalac, a masa ljudi dobiva plaću koja je ispod tog minimalca. I ništa se ne poduzima. Radnička prava su u Makedoniji izmišljena kategorija, mada VMRO-DPMNE stalno govori o plaćama, a ustvari su glavni krivci jer ljudi nemaju nikakva socijalna prava. Iz „bombi“, prisluškivanih razgovora, poznato je da je Gruevski zgrnuo izuzetno veliki novac za sebe. Ne samo za stranku, nego i za sebe.

Zbog „bombi“ je zapravo i došlo do ovih izbora?

- Da, to je ustvari posljedica tih „bombi“ koje je objavila opozicija. Radi se o golemoj aferi prisluškivanja. Oporba je objavila te prisluškivane razgovore koje su nadzirali Gruevski i njegov rođak Saša Mijalkov, bivši šef kontraobavještajne službe. Oni su sve slušali. Više od 26.000 ljudi, među kojima su bili i njihovi najbliži suradnici, rođaci, kumovi, kolege .... Sve su slušali. Od svojih, preko zadnjih oporbenjaka, pa sve do potpuno beznačajnih ljudi. Već postojeća kriza s tom se aferom još više razbuktala. Puno stranih diplomata se tu uključilo u medijaciju. I mi smo imali taj dogovor iz Pržina, a Pržino je mjesto gdje šef delegacije Europske unije u Makedoniji ima svoju vilu, pa su se tamo svi nalazili. U lipnju 2015. godine potpisan je jedan, pa u srpnju drugi, a onda i zadnji u kolovozu ove godine. Odlučeno je da se na neka ministarska mjesta postave ljudi iz oporbe kako bi mogli kontrolirati zloporabe kakve su ranije utvrđene. Prema dogovoru Gruevski je morao podnijeti ostavku početkom godine. Za premijera je imenovan Emil Dimitrijev, čovjek kojeg prema našim anketama skoro nitko ne poznaje. Nitko ne zna njegovo ime pa ni njegov lik. No, iako Gruevski nije premijer, i dalje ima izuzetno jak utjecaj na cijelu zemlju.

Imate li dokaze da su i Vas prisluškivali?

- Imam CD. Dobio sam CD sa zapisima nekih svojih telefonskih razgovora.

Netko vam je to anonimno poslao?

- Ne, poklonila mi je to oporba. Od 2011. godine na ovamo sam prisluškivan, on and off. Neki ljudi kojima je dobro vjerovati kažu mi danas da je još jedna „mašina“ u pogonu i da je u vlasništvu vladajuće stranke te da je moj telefon vjerojatno i dalje prisluškivan. Tu nikoga ne brine onaj zakonski rok od tri tjedna prema kojem se istražne mjere mogu provoditi. Kakva tri tjedna? Kod mene to traje godinama.

Postoje li neka nagađanja koliko se ljudi u Makedoniji danas prisluškuje?

- Ne postoji takva procjena. Taj broj danas sigurno nije tako velik, ali sigurno je da se neki ljudi i dalje prisluškuju. Vladajući nikad nisu priznali da su to radili. Još uvijek tvrde da su to napravile strane službe. Zapravo, zadnja verzija je malo izmijenjena pa vladajući kažu da su to radili ljudi iz SDSM-a (Socijaldemokratski Savez Makedonije) unutar ministarstva kako bi potkopali sigurnost države.

Nasjeda li narod na te verzije?

- Ne, nitko više ne nasjeda na te laži. Zanimljivo je reći i kako je prema dogovoru iz Pržina formirano i Specijalno javno tužiteljstvo koje je doživjelo izuzetnu popularnost. Oni se ustvari samo bave „bombama“, odnosno svim slučajevima koji proizlaze iz prisluškivanih razgovora. Ostale stvari nisu u njihovoj nadležnosti. I onda je makedonski predsjednik Gjorge Ivanov početkom travnja proglasio amnestiju za svih 56 osoba koje su bile pod istragom Specijalnog javnog tužiteljstva, uključujući i oporbene dužnosnike, koji su također dio te istrage. Nakon toga je počela „Šarena revolucija“, građani i građanke su tražili da se ta abolicija povuče i na kraju su popustili te je abolicija uistinu povučena. Ali je šteta prema procesu bila izuzetno golema, jer tužiteljstvo radi prema određenim rokovima i dva mjeseca natezanja je tu odigralo vrlo bitnu ulogu. Izgubili su dragocjeno vrijeme. U međuvremenu je i jedan od krunskih svjedoka tužiteljstva preminuo. Točnije, službena izvješća govore da je počinio samoubojstvo, a neslužbene informacije kažu kako je pronađen mrtav s tri metka u prsima. Malo previše metaka za samoubojstvo. Čudno je i da je samoubojstvo počinjeno s puškom, što je izuzetno teško. To ni najbolji specijalci ne mogu izvesti. Inače, to se tužiteljstvo bavi i Kumanovom, odnosno dvodnevnim ratom koji se tamo odigrao na proljeće prošle godine.

"Ako se u Makedoniji uvede vladavina prava i istinska se demokracija ovdje vrati, onda imamo neke šanse" (FOTO: Lupiga.Com)

Je li se taj događaj ikada rasvijetlio?

- Nije. Dio javnosti vjeruje kako su to Gruevski i Ali Ahmeti, čelnik DUI-a (Demokratska unija za integraciju) inscenirali zajedno s nekoliko kriminalaca, ali je dogovor pošao po zlu pa je tako i nastala ta pucnjava u kojoj je na kraju poginulo 18 osoba. A inače namjera tog malog rata, kako kažu, bila je da se skrene pažnja javnosti od bombi i rastućeg nezadovoljstva uoči najavljenog velikog građanskog prosvjeda protiv vlasti. Brojni sugovornici s kojima je Civil razgovarao u Kumanovu to su nam govorili. Jedan muškarac iz zone u kojoj se ratovalo u Kumanovu, ispričao nam je kako je primijetio neke sumnjive ljude i to javio policiji, a oni su mu rekli neka gleda svoja posla. Na kraju je jedva spasio i sebe i vlastitu majku koju je na leđima iznio iz naselja. 

Kako vi vidite Gruevskog?

- Gruevski je populist, on koristi nacionalističku retoriku i skoro nikada ne upotrebljava riječ građani i građanke. On koristi riječ narod i s narodom se i prijeti. On kaže da će nekog narod kazniti, „udarit će nogu“ svim tipovima kao što je, recimo, javna tužiteljica. Nas naziva mračnim silama i izdajnicima, i to javno. Njegov je vokabular izuzetno nacionalistički i on jaše na tom valu. Nacionalizmom osvaja i zadržava vlast, uspijeva unijeti strah, tvrdi da je branitelj nacionalnih interesa Makedonije i etničkih interesa Makedonaca. On je izuzetno konzervativan, njegovi javni istupi su na granici govora mržnje, a posebno je negativno njegovo ponašanje prema ženama i seksualnim manjinama. LGBT zajednica je, recimo, za njega bolest, dok Crkva ima vrlo bitnu ulogu u njegovom konglomeratu održavanja vlasti. Crkve se i inače stalno grade u svakom kvartu, a križevi niču na gotovo svakom brdu u Makedoniji, pa i tamo gdje živi nekršćansko stanovništvo, dovoljno je da imaju samo tri kuće Makedonaca i dolazi vam križ. 

Po čemu su oporbeni SDSM i njegov čelnik Zoran Zaev drugačiji?

- Zaev nije bio u prilici da to radi. On je gradonačelnik Strumice, omanjeg grada u jugoistočnom dijelu Makedonije gdje se okolna sela bave poljoprivredom. I on sam dolazi iz obitelji koja se intenzivno bavi poljoprivredom. Rano se počeo baviti biznisom i u ovom trenutku ima poprilično uspješnu tvornicu koja proizvodi ajvar. Već dva mandata ga biraju za gradonačelnika. Unatoč svim problemima koji prate lokalne izbore on je izabran s velikom većinom. Je li Zaev radio razne stvari na lokalnoj razini, to nam tek ostaje da utvrdimo i mi naravno kopamo ne bismo li što otkrili. Postoje neke indicije da je dijelio tendere na lokalnom nivou svojim ljudima, a postoje podaci i da je dijelio tendere kompanijama koje su izuzetno bliske vlasti, odnosno stranci VMRO-DPMNE. Koliko je sve to korektno i regularno još uvijek ne znamo. On će svakako biti pod povećalom neutralnih organizacija kakvih ima u Makedoniji, a kojih smo i mi dio.

Koje su glavne slabosti opozicije?

- Opozicija je izuzetno slaba i neorganizirana zato što je korupcija u ovoj državi izuzetno jaka i mnogima je utjeran strah u kosti zadnjih deset godina pa se na neki način osipa članstvo opozicije i to je, ja mislim, sasvim normalno u autoritarnim zemljama. Ali eto ipak postoji opozicija, kakva-takva. Meni je pomalo čudno kako jedno tako velika stranka koja je na vlasti i s jednim tako golemim koruptivnim potencijalom nije uspjela nametnuti stopostotnu kontrolu i uništiti oporbu i sve one koji razmišljaju drugačije. To može značiti dvije stvari. Prva da su ovi na vlasti možda malo nesposobni i glupi, a druga da ipak ova populacija ovdje ima nekog borbenog potencijala pa se uspjela oduprijeti. 

U čemu se ocrtava ta slabost oporbe?

- Ona se može vidjeti barem u tri točke. Jedna je da su jako razjedinjeni, da nemaju smisla sa zajednički interes, da nađu nekoliko točaka u kojima će se složiti i boriti se za njih. Druga je točka ta da je dio oporbe ipak sklon korupciji i koruptivnim radnjama te žele doći na vlast kako bi nastavili metodama prethodnika. Treća stvar je pitanje građanskog sektora. On je u Makedoniji pokazao izuzetnu zrelost. On je sazreo, malte ne, preko noći, i postao faktorom procesa u državi. Međutim, ujedno s time se veliki dio aktivističkog, onog svjesnog i savjesnog građanskog sektora, pretopio u političke pokrete i sada imamo brojne aktiviste koji su na kandidacijskim listama oporbe. To je, da se razumijemo, sasvim u redu, legitimno, ali se nadam da će organizacije iz kojih ti ljudi dolaze biti i ostati samo građanske organizacije, a ne surogati provladinih struktura koje će braniti ono što nova vlada radi. Toga smo imali u vrijeme Gruevskog, kada je to napravilo stotine nevladinih organizacija i zato se nadam da se to neće dogoditi ako ovaj režim padne.

"Etničkih tenzija ovaj put nema jer su sjećanja na Kumanovo još uvijek svježa" (FOTO: Lupiga.Com)

U slučaju da Zaev bude u poziciji da formira vladu, koliko se revanšizma može očekivati i što SDSM može napraviti s obzirom da VMRO ima svoje ljude na svim ključnim pozicijama u državnim i javnim institucijama?

- Strahujem da će revanšizma biti, unatoč svim garancijama koje Zaev glasačima plasira s govornica. Bit će ga, i to izvan kontrole. Zato su nevladine organizacije tu jako važne kako bi ukazale na sve ono pogrešno što se može događati nakon izbora. Ako se u Makedoniji uvede vladavina prava i istinska se demokracija ovdje vrati, onda imamo neke šanse. Ukoliko je SDSM spreman poslušati kritike i ukoliko su riješili obračunati se s koruptivnim apetitima unutar svojih struktura onda imamo dobru šansu kao država. Ako to padne u vodu onda ništa nije napravljeno. 

Kako objašnjavate visoku potporu DUI-a među albanskim stanovništvom s obzirom da ta stranka neprestano koalirajući s VMRO-DPMNE daje legitimitet jednoj vrlo nacionalističkoj makedonskoj politici?

- Ako odete u neka mjesta koja su bila žestoka uporišta UČK-a (Oslobodilačka vojska Kosova) i naiđete na ljude koji rade kampanju za DUI oni će vam u povjerenju, naravno ukoliko to povjerenje steknete, reći da su tamo iz straha i kako to moraju raditi te da odavno ne vjeruju Ahmetiju i DUI-u, koji se ponaša isto kao VMRO-DPMNE u vlastitom glasačkom korpusu u kojem vlada strahom.

Ipak nitko ljude ne tjera da glasaju za DUI. Oni, prema anketama, imaju nekih 18 posto glasova, to je veliki broj ljudi koji je teško kontrolirati.

- Nemojte tako misliti. Veliki broj glasača mora pokazati dokaz za koga su glasali. To se radi fotografiranjem izbornih listića. Za to dobijete novac, radno mjesto ili se uspnete malo više na listi čekanja, daju vam paket hrane ili deterdženta, podmire vaš račun za struju ... Nešto o tome govore i podaci o poništenim glasačkim listićima s prošlih izbora, na kojima je zaokružen broj liste za koju se trebalo glasati, a onda nakon što je takav listić fotografiran zaokružen je i broj neke druge liste te je na taj način očito namjerno poništen listić. 

Ne možemo ne primijetiti da u ovoj kampanji nisu dizane etničke tenzije između Makedonaca i Albanaca što je do sad bilo pravilo?

- Imam svoje objašnjenje za to. Jednostavno je danas još uvijek živo sjećanje na Kumanovo. Dok je ta kumanovska kriza trajala Makedonci i Albanci su se okupljali na ulicama, grlili se i govorili pred kamerama kako dobro znaju da je ovo namješteno. Pametniji su bili od političara. Imate i jednu novu situaciju gdje SDSM otvara vrata albanskim političarima i stavlja ih na svoje kandidacijske liste. Zaev je u Aračinovu, gdje su Albanci velika većina, s govornice rekao – „Želite li da imate premijera Albanca? E pa imate ga! Ja sam taj! Ja ću braniti vaše interese“. Sada ima dvoje ili troje Albanaca na svojim kandidacijskim listama što nije puno, ali prije toga je bilo nula. Pored toga u rukovodstvu stranke imate dva Albanca, što ranije nije bio slučaj. 

Mislite li da će DUI koalirati sa SDSM-om ukoliko SDSM na izborima prođe dovoljno dobro?

- Albanska stranka koja pobjeđuje u albanskom korpusu u pravilu ide zajedno s većinskim pobjednikom. Tu je praksu poništio samo Gruevski kada je formirao vladu 2006. godine s albanskom strankom koja nije osvojila najviše albanskih glasova, čisto zato jer je sebi mogao priuštiti da uzme manju stranku. No, otvaranje SDSM-a prema Albancima tu može donijeti neke promjene. DUI i DPA (Demokratska partija Albanaca) poprilično su korumpirane stranke i slizane su s vlasti, to njihovi bivši birači vide. Iako je DPA službeno bila oporbena stranka oni su radili za VMRO-DPMNE cijelo vrijeme. To znamo i preko prisluškivanih razgovora, gdje lider DPA Saši Mijalkovu kaže – „Molim te računaj na mene, imaj na umu da sam ja tebi vjeran do groba“ - tim riječima. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"