Tata je u primaćoj sidijo u hotelji i piljio je u televiziju. Mama je na kauču čitala Gloriju. Ja sam na drugom kraju kauča odvidavao glavu od robokapa. Tata je vrtijo sa glavom prema ekranu i rekao je: „Koji užas, jebate! Opet hapse naše generale!“ Mama je dignila glavu sa Glorije i pitala je: „Kako to generali mogu bit naši?“ Tata je okrenijo se prema njoj sa čudilom. Onda je on rekao: „Kakvo je to pitanje? Nego čiji su?“ Mama je rekla: „Otkud ja znan! Moji bogami nisu!“ Tata je podviknijo: „Zašto nisu, jebate irud?“ Mama je rekla: „Zato šta ja nisan vojnik da bi imala svoje generale! Ja san obična žena!“ Tata je pitao: „Kakve to ima veze šta si žena?“ Mama je rekla: „Kako ne bi imalo veze? Ja ka žena, ako baš neman sriće u životu, mogu imat muža kretenoida, ili sina propalicu, ili herpes na usnama, al nikako ne mogu imat generale! A to znači da ne mogu ni govorit da su to ‘naši generali’!“

Slovenski ženski zbor Kombinat nastupio je ove subote u Šibeniku, na proslavi 72. obljetnice oslobođenja Dalmacije sa svojim repertoarom antifašističkih borbenih pjesama.

Uprava Novog lista predala je izvješće o provedbi financijskog restrukturiranja za prvih devet mjeseci prema kojem je ukupni gubitak nakladnika tog riječkog dnevnika samo 615.000 kuna.

Rijeka, Ljubljana, Zagreb, Sarajevo i Beograd bili su među najvažnijim gradovima nove (sub)kulturne promjene i među najzanimljivijim bendovima izrodili su Sexu, Trobecove krušne peći, ranu Bou i Dorian Gray, neponovljivog Šarla akrobatu ili Idole, Laibach, SCH i mnoge druge.

Američki glazbenik konačno se oglasio, ali ne odboru Švedske akademije nego u britanskom Telegraphu koji je u subotu na svojim web stranicama objavio razgovor s njim.

„Ja sam Srbin iz Beograda i došao sam ovdje da se borim s vama“, tako se pred 300 mladića Prvog travničkog odreda Armije BiH u travnju 1992. godine predstavio major Mihajlo Petrović koji nije htio napustiti Travnik s vojskom JNA u kojoj je služio, već je na uniformu prišio oznake Teritorijalne obrane RBiH i ponudio se braniti grad od napada srpske vojske. Stanovnici Travnika i okolnih mjesta svih vjera i nacija borili su se puna 24 sata i obranili svoje obitelji i sugrađane bodreći se riječima majora Petrovića u govoru koji se do danas pamti. "Između ovog sveta i njih noćas stojite samo vi" – tako im je rekao major prije nego što su posjedali u kamione koji su ih odvezli na frontu. Preživjeli suborci nikada neće zaboraviti njegov glas kako u grmljavini oružja, borbi, jaucima cijelo vrijeme odjekuje i, kao u pričama o junacima, oni su znali - dok se taj glas čuje ima nade. Travnik je imao sreće da u njemu živi major Mihajlo Petrović.