Liberalni guvrernmentalitet, tim je izrazom Michela Foucaulta Danijela Dolenec, docentica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, definirala politiku "Trećeg puta" kao fokus države na tržišno natjecanje dok se svi ostali, društveni aspekti države, svode na palijativne mjere koje bi trebale ublažiti posljedice tržišnog mehanizma.

“To je suvisao program za liberalne političke stranke, ali kad su ga prihvatile socijaldemokratske stranke, time su zapravo odustale od svojih temeljnih programskih polazišta i počele gubiti svoje tradicionalne skupine birača. Istina, među europskim državama postoje razlike jer se neke bolje bore protiv rastućih društvenih nejednakosti koje takvo poimanje uloge države sa sobom nosi, ali trend je sličan. Rezultat takve politike socijaldemokratskih stranaka u Europi je - pad podrške među biračima“, govori u velikom intervjuu Slavici Lukić za Jutarnji list docentica koja vodi petogodišnji projekt Disobedient Democracy (buntovnička demokracija) financiran od Švicarske zaklade za znanost. Projekt istražuje poveznice između društvenih pokreta i demokracije u istočnim i južnim članicama EU, a Danijela Dolenc u intervjuu govori kako političke procese u Hrvatskoj treba staviti u širi okvir jer komparativni uvidi su ključni.

„Dobar dio društvenih znanosti u Hrvatskoj su parohijalne, s isključivim fokusom na Hrvatsku. Nema sustavnih usporedbi, pa su i objašnjenja koja proizlaze iz toga nerijetko mentalitetska, gotovo bih rekla predznanstvena“, izjava je kojom započinje razgovor ispod naslova u kojem tvrdi da SDP nije lijeva stranka i da bez konkurencije na lijevom bloku to neće niti postati. 

„U današnje vrijeme koje karakterizira pad povjerenja u političke elite, slabiji izlazak na izbore i volatilnost biračkog tijela, ne treba očekivati da će institucije poput političkih stranaka same sebe promijeniti. Vjerojatnije je da će pritisak za promjenu doći odozdo, izvan institucija. Zato je i projekt Disobedient Democracy kojim se sada bavimo preusmjerio pogled s političkih stranaka i biračkih mjesta na druge društvene sfere, na građanske inicijative, na kolektivne borbe za javni prostor, za obrazovanje, vođeni pitanjem mogu li ti procesi zajedničkog djelovanja i kolektivnog iskustva ojačati europske demokracije. Po mome mišljenju, ako bude kvalitetnih novih političkih programa i stranaka na ljevici, one će biti generirane na taj način, kroz neku novu energiju i kolektivno djelovanje samih građana“, rekla je Danijela Dolenec navodeći kao primjer Španjolsku gdje su lani u dva najveća grada, Madridu i Barceloni, na izborima pobijedile lijeve platforme proizašle upravo iz društvenih pokreta. Projekt na kojem radi inspiriran je pokretima koji se okupljaju oko pojma prava na grad koji se, kaže Dolenec, javlja u raznim zemljama u svijetu.

Danijela Dolenec vodi petogodišnji projekt Disobedient Democracy (buntovnička demokracija) financiran od Švicarske zaklade za znanost (FOTO: Novosti)

„Ako ćemo lokalizirati, u Zagrebu epitom takve borbe predstavlja Cvjetni trg. Neke teme koje, politički gledano, mogu djelovati apstraktno, poput na primjer kritike neoliberalizma, kroz urbane pokrete mogu postati jako konkretne i oprimjeriti se, kao što je bio slučaj u borbi za Varšavsku. Kroz borbu za Varšavsku bilo je lako pokazati kako se isprepliću poslovni i politički interesi, a nauštrb javnog interesa. U gradu se kroz fizičke promjene u prostoru plastično vide procesi komodifikacije, kroz ograđivanje javnih prostora i njihovu prenamjenu u komercijalne svrhe. Istovremeno, tu je i urbano, obrazovano, politički aktivno stanovništvo koje će pružiti otpor, neke bitke izgubiti, ali neke i dobiti. Mislim da takve procese uvijek treba gledati na neki srednji rok. Kad je, recimo, izgrađen centar Cvjetni trg, onda se reklo - eto bitka za Varšavsku je izgubljena. Ja ne bih rekla da je izgubljena jer je kroz tu borbu povećana uključenost javnosti i neki budući projekti moraju uzeti u obzir mogući otpor građana“, kaže Danijela Dolenec napominjući kako su pravo na grad nakon Zagreba zahtijevali i u Dubrovniku oko izgradnje na Srđu, a sad je vidimo i u Beogradu u otporu projektu "Beograd na vodi".

Ipak, u Hrvatskoj nije lako artikulirati lijevi politički program jer uz svaku takvu inicijativu neizbježno se lijepi etiketa jugonostalgičara, kolokvijalno "komunjare", raspravlja se dalje u razgovoru koji završava pitanjem o ulozi crkvenih autoriteta i crkvenih glasila u diskreditiranju ljevice u Hrvatskoj. 

„Sigurno joj daje na težini. U tome je situacija u Hrvatskoj usporediva s onom u Poljskoj jer i tamo Katolička crkva ima značajnu političku ulogu. U Hrvatskoj je artikulacija lijevih ideja još složenija nego u Poljskoj, jer se lijeva ideja između ostalog povezuje i s jugonostalgijom, pa čak i neprijateljstvom prema državi. Riječ je, naravno, o fantomskim prijetnjama jer danas, 27 godina nakon pada Berlinskog zida, nitko ne zagovara povratak na političke programe ljevice iz 20. stoljeća. Međutim, te su etikete i dalje politički djelotvorne i probijanje kroz njih je teško“, smatra ova profesorica politologije. Ne vjeruje, međutim, da je u Hrvatskoj moguć poljski ili mađarski scenarij iako u sve tri zemlje dominiraju različite varijante konzervativizma pa socijaldemokracija tu stoji kao jedini jaki liberalni blok, a parlamentarna ljevica zapravo ne postoji.

„U prilog razvoju ljevice u Hrvatskoj ide činjenica da među građanima postoji potencijal za podržavanje lijevog političkog programa. Ideje egalitarizma i društvene pravednosti u hrvatskom su biračkom tijelu široko prisutne, usprkos tome što se one s raznih adresa, pa i u analizama liberalnih komentatora, sustavno demoniziraju“, govori Danijela Dolenec u intervjuu koji preporučujemo pročitati u cijelosti na linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Environmental Justice Atlas