U najnovijem slučaju poziva na linč koji je na Svjetski dan slobode medija objavljen na Saffu, meta je sarajevski novinar i profesor književnosti naroda BiH i bosanskog jezika, Amer Tikveša.

U v.d. mandatu nove Uprave HRT-a dogodila se brza egzekucija i to na svim razinama - od Poslovnih jedinica Program i Produkcija preko Poslovnih jedinica Tehnologija i Poslovanje do mreže regionalnih TV Centara. Prisavska ''metla'' zahvatila je gotovo 70 rukovoditelja, urednika, novinara, redatelja, snimatelja, inženjera, pravnika. Za smjene za koje nekima trebaju godine, novoj v.d. Upravi trebala su tek nepuna dva mjeseca. Nije poznato po kojim se kriterijima popunjavaju upražnjena mjesta u rukovodećoj i uredničkoj strukturi. Stoga se postavlja pitanje jesu li oni profesionalne prirode i u skladu s pravilnicima HRT-a ili je riječ o politički motiviranim smjenama i postavljanjima kako bi vlast bila zadovoljna.

"Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška". Tako je 3. svibnja 2014. godine (na Svjetski dan slobode medija!) govorio Tomislav Karamarko. Novinski analitičari njegove riječi ocjenjivali su opasnima i nedopustivima, uz nezaobilazan optimizam teze da đavo ipak nije tako crn, da je riječ o neodgovornoj, borbenoj retorici. Vjerovalo se da će Karamarko spustiti loptu na zemlju. Danas je svima jasno da je Karamarko mislio ozbiljno, vrlo ozbiljno.

»Moj sin mi je rekao: Tata, tata, želim i ja pogledati. Danas ima problema s vidom i osjećam se krivim što sam mu to dopustio«, kaže Černajavski. I dok su se na mjestu nesreće počeli razabirati razmjeri užasa, sovjetske vlasti javno su šutjele u skladu s tradicijom da se ne govori o nesrećama koje bi mogle okaljati ugled sovjetske supersile u doba Hladnog rata. Posljednji predsjednik SSSR-a Mihalil Gorbačov rekao je godinama poslije da je Černobil bio jedan od većih čavala u lijesu Sovjetskog Saveza. Tek su popodne nakon nesreće sovjetske vlasti evakuirale 48 tisuća žitelja Pripjata, grada izgrađenog za zaposlenike nuklearke i njihove obitelji tri kilometra od elektrane. Svjetsku su javnost uzbunili Šveđani 28. travnja detektiravši neobjašnjiv porast radijacije iznad svoje zemlje.