Građanska neposlušnost, rijetka pojava u ovim društvima, u Sarajevu je upravo u ovim trenucima urodila plodom. Revoltirani birokracijom i nebrigom vladajućih, kao i apsurdnošću države kojoj izvrsno stoji ime Apsurdistan, građani su iza podneva spontano svojim automobilima blokirali ulaz u bosanskohercegovački Parlament i zaprijetili da se ne miču dok vlasti ne donesu potrebne odluke i da oni koji se igraju našim životima iz zgrade neće izaći dok to ne riješe. Kap koja je prelila čašu je Zakon o jedinstvenom matičnom broju koji je u državi gdje iz dana u dan sve manje stvari funkcioniše, učinio da živi ljudi formalno ne postoje

U Međugorju se ukazao Igor Štimac! On je dovođenjem reprezentativaca na pripreme u to svetište pokazao koliko je veliki Hrvat i katolik. Samo su jalnuški diletanti mogli sumnjati u njega, izmišljajući priče o njegovim tučnjavama po birtijama i narodnjačkim klubovima, podržavanju ratnih zločina(ca)… I Lupiga, koja je svojevremeno objavila popis njegovih nepodopština, svrstala se u antihrvatske medije. Lažu svi oni koji navode kako Štimac, nakon „preuzimanja“ selektorske dužnosti, demagoškim floskulama i primitivnim populizmom pokušava popraviti svoj imidž u javnosti i izbrisati iz sjećanja naroda sve svoje grijehe

Ivan Šarčević profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i bivši glavni urednik franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi. U pitanju je jedan od onih Franjevaca kakvima se "Red manje braće" može ponositi. U svojoj kolumni, koju redovito piše za sarajevsko Oslobođenje, Šarčević govori o prvostupanjskoj haškoj presudi takozvanoj herceg-bosanskoj šestorci. Navodi da je u pitanju "možda jedna od onih neponovljivih prilika da se pregledamo u ogledalu tuđe patnje, da se zasnuje transetnička memorija naše zajedničke tragedije, kako bi se ušlo u žuđenu društvenu katarzu"

Bilo je u povijesti mnogo sličnih inicijativa, poput ove koja apelirajući na tradiciju traži da se brak u Ustav uvrsti kao hrvatska demokratska zajednica muškarca i žene. Jedna se inicijativa tako u srednjem vijeku borila da se sunce nastavi i dalje okretati oko Zemlje iako se tuda nikada nije okretalo. Inicijativa za širenje kršćanstva mačem po Južnoj Americi uništila je velike civilizacije. I danas postoje zagovornici inicijative da je ženama mjesto u kuhinji, da se robove veže lancima, da se dokinu sva radnička prava ili da se psihičke bolesnike ubije, ili makar podvrgne lobotomiji

Sjećanje na žrtve iz Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj se niti 70 godina kasnije ne može obilježiti dostojanstveno, s potrebnim pijetetom. O tome svjedoče i nedavni događaji iz Jadovnog, lokacije nedaleko Gospića gdje su ustaše tijekom 1941. godine organizirali zloglasni koncentracijski logor. Prvo su one koji su tamo došli na ulazu dočekali hrvatski desničari, predvođeni notornim „ličkim Tuđmanom“, Josom Mraovićem. Malo kasnije će pravoslavni svećenik, balkancima prirođenom zatucanom isključivošću, skočiti na zadnje noge u „obranu pravoslavlja“, minirajući židovsku molitvu, da bi finale u polusatnom govoru prepunom nacionalističke litanije imao simpatizer srpskih Dveri

„Nećeš se ljutiti, ali kad bih ti rekao, morao bih te ubiti“, odgovorit će nam Boris Dežulović i tako nam spasiti život nakon što smo ga upitali da napokon ovom napaćenom narodu prizna tko je Feralovcima šef, zašto su se udružili u jugoorjunašku masonsku ćeliju protiv RH i koliko su za to plaćeni. U intervjuu za Lupigu povodom 20 godina od prvog broja lista Feral Tribune, Dežulović će govoriti o počecima kultnog tjednika u vremenima kada su posudili 14.000 maraka za tisak i osnovali redakciju s tri stare pisaće mašine i isto toliko drvenih stolova, a objasnit će i zašto Feral nije mogao privući oglašivače te kako se nosi s kritikama jer piše za EPH