Tog 1. lipnja 1993. godine na kioscima se pojavio prvi broj lista Feral Tribune. “Glasilo hrvatskih anarhista, protestanata i heretika (Bogu-mili a ni vragu nisu mrski)“ i list “oslobođen osnovnog nameta na pamet“ ne samo da će u 15 godina izlaženja ostaviti dubok trag na medijskoj sceni, već će postati i nužni korektiv društva. Tim povodom Lupiga je svojim čitateljima priredila prilično opširan temat, u sklopu kojeg ćete imati priliku pročitati priču o Feralu, vidjeti najbolje naslovnice lista, iščitati opsežne razgovore s njegovim utemeljiteljima – Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem. Svoj prilog dali su nam i Ivan Lovrenović, ali i svjedok tog vremena Stjepan Mesić

“Glasilo hrvatskih anarhista, protestanata i heretika (Bogu-mili a ni vragu nisu mrski)“, samostalni&suvereni Feral Tribune u rukama kolportera pojavio se 1. lipnja 1993. godine i u 15 godina izlaženja ostavit će dubok trag na medijskoj sceni. Malo tko je prema ovom kreativnom tjedniku mogao biti ravnodušan, a Lupiga je povodom okrugle obljetnice, ali i pet godina otkako je list upokojen, donijela veliki temat, u sklopu kojeg smo, među ostalim, objavili i opsežne razgovore s njegovim utemeljiteljima – Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem

Sa zavezanim bijelim trakama oko ruke nekoliko stotina ljudi formiralo je jučer povorku koja je prošetala Prijedorom u znak sjećanja na civilne žrtve, točno na dan kada su lokalne vlasti 1992. godine proglasom naredile nesrpskom stanovništvu da na ruke zavežu bijele trake, a s prozora svojih kuća i stanova izvise bijele plahte. Vlasti su ovaj skup zabranile, ali zbog rupe u zakonu on je ipak održan. „Vrlo je važno što su se ovdje okupili ljudi različitih nacija i poručili da osuđuju diskriminaciju žrtava“, ocijenio je za Lupigu jedan od organizatora ovog skupa, dok su iz Beograda pristigle „Žene u crnom“, dodale „Tu smo jer nas se to tiče“

Regrutacijski centar za američku vojsku nalazi se nasred Times Squarea. S prednje strane stoji onaj "I want you" plakat pa sam danas ušla unutra kad me već trebaju. Ono što je dobro jest da u tu istu vršu na Times Squareu upadnu samo tri, četiri osobe mjesečno, kaže vojnik, ali je ukupno 1.429.995 ljudi aktivno u američkoj vojsci i upravo su usred skandala oko silovanja. Statistički, vojnikinje u Iraku imaju veće šanse da ih napadne kolega, nego da stradaju u ratu pa se na terenu trude ne piti vodu nakon 19 sati kako noću ne bi morale na WC

„Tko god da je bio genij kojemu je ta stvar pala na pamet, bio je lijepo udaren. Razumljivo, jer nije ugodno kad ti na pamet padne kameni monolit od dvije tone”, piše Boris Dežulović u svojoj novoj kolumni za sarajevsko Oslobođenje komentirajući ideju Matice Hrvatske iz Stolca da svoju pjesničku nagradu nazove „Hrvatski stećak”. Rekonstruirat će, duhovito po običaju, mogući način na koji je ta genijalna ideja nastala, ali će se prisjetiti i drugih „zapišavanja“ stećaka s namjerom da ih se počasti nacionalnim pridjevom

„Bolno je i odveć poznato sada navoditi detalje usmjerene ostvarenju sulude Tuđmanove opsjednutosti granicama Banovine Hrvatske, ali svejedno ne mogu prežaliti taj grad. Sve što se u Mostaru događalo od tada do danas presudno je usmjereno time što se odigralo u samo pola godine“, piše Dragan Markovina u tekstu koji se ne bavi tek haškom presudom što je neke opet dirnula u nacionalne osjećaje, već i gradom kojeg nema, gradom od kojeg su, kako Markovina kaže, ostale samo kulise, neki dragi ljudi i dvije podijeljene utvrde koje glume tranziciju