Svojim sadržajem, a pogotovo provokativnim, u pravilu britko duhovitim i izuzetno kreativnim naslovnicama, Feral Tribune godinama je uznemiravao puritanske duhove u Lijepoj našoj. Kada smo se upustili u ovaj posao nismo ni slutili koliko je teško odabrati 20 naslovnica tjednika koji je izlazio punih 15 godina i jednostavno ih proglasiti najboljim. Ipak, listu smo uspjeli sastaviti, što ne znači da nam nisu promakle neke vrhunske majstorije koje su se kočoperile s naslovne strane upokojenog tjednika. Uz nezaobilaznu naslovnicu s Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem u krevetu, predstavljamo vam „najboljih 20“

Nema medija koji se na današnji dan neće prisjetiti vjerojatno najvećeg sportaša kojeg su dali ovi prostori. Prošlo je točno 20 godina bez Dražena Petrovića, košarkaškog čarobnjaka, a legenda o njemu i dalje traje. Svi koji su ga poznavali opisat će ga kao izuzetno upornu osobu s rijetko viđenim talentom za igru pod obručima. Kažu da bi na treninge dolazio prvi, a odlazio posljednji i uživao u tome. Mnogi će još dugo pamtiti onu desetku na Ciboninom dresu, onaj samozatajni dječački smiješak i izraz lica neposredno prije šuta

Dobitnik Nobelove nagrade za 2006. godinu, poznati turski pisac Orhan Pamuk, napisao je tekst o protestima koji u njegovom rodnom Istanbulu traju već danima. Kroz priču o kestenovu stablu, zbog kojeg je njegova obitelj davne 1957. godine provela cijeli dan i noć stražareći da ga vlasti ne sruše, on progovara o važnosti sjećanja. Objašnjava kako je Erdoğanova administracija u zaokretu prema autoritarizmu ignorirala milijune građana, koji čuvaju jaka sjećanja na trg Taksim i Gazi Park, te zaključuje da ga ispunjava što vidi da se narod ne odriče svojih prava na prosvjed niti odbacuje svoja sjećanja bez borbe. Za Lupigine čitatelje preveli smo njegov tekst

Uoči predstojećeg sastanka čelnika G8 narod je u Sjevernoj Irskoj natjeran da propale trgovine oblijepi slikama prodavaonica krcatih robom. Vlada je potrošila oko 2,3 milijuna eura kako bi se oronule zgrade i propali dućani nagriženi krizom potpuno zamaskirali i tako u najboljoj maniri sjevernokorejskih majstora za čelnike osam ekonomski najutjecajnijih zemalja svijeta podigla „Potemkinova sela“. Izlozi su oblijepljeni, primjerice, naljepnicama različitih delikatesa koje će moćnicima ostaviti dojam da posao cvjeta dok na policama iza zaključane brave u stvari stoji samo prašina

„Nije to peta dimenzija, to je šesta ili šesnaesta: ona u kojoj se Rade Pendrek budi na drugoj strani mogućeg, u Zoni sumraka – nisu li vas, najzad, nedavni prizori sa štrajka policajaca neodoljivo podsjetili na scene iz kultnog skeča Nadrealista? – pa u njoj ponovo zaspe, i sljedećeg se jutra na klupi u parku probudi na posve trećoj strani, užasnuto shvativši kako je - sve isto“, piše Boris Dežulović u novoj u Oslobođenju, objašnjavajući situaciju u kojoj se BiH nalazi, a prema kojoj je ona Zona sumraka unutar Zone sumraka, nešto kao Dan svizaca iz Beskrajnog dana u Zoni sumraka

„Bio sam beskućnik: bez kuće, bez obitelji, koja me nije htjela, jer nisam imao papire. Nikada nisam krao, jer nisam htio. Ali sam se toliko ponižavao da sam čovjeka molio za komadić kruha”, samo je dio ispovijesti muškarca kojeg su 1969. godine kao bebu donijeli u Sloveniju, zemlju koja ga je 1991. jednostavno izbrisala. Deset godina nitko mu nije želio dati dokumente, a zbog ne posjedovanja zdravstvenog osiguranja teško je obolio i danas je uništen čovjek. Potresno svjedočanstvo zabilježio je slovenski Mirovni institut, a Lupiga.Com ga objavljuje u nastavku serije tekstova o Izbrisanima, da se ne ponovi