„Bio sam beskućnik: bez kuće, bez obitelji, koja me nije htjela, jer nisam imao papire. Nikada nisam krao, jer nisam htio. Ali sam se toliko ponižavao da sam čovjeka molio za komadić kruha”, samo je dio ispovijesti muškarca kojeg su 1969. godine kao bebu donijeli u Sloveniju, zemlju koja ga je 1991. jednostavno izbrisala. Deset godina nitko mu nije želio dati dokumente, a zbog ne posjedovanja zdravstvenog osiguranja teško je obolio i danas je uništen čovjek. Potresno svjedočanstvo zabilježio je slovenski Mirovni institut, a Lupiga.Com ga objavljuje u nastavku serije tekstova o Izbrisanima, da se ne ponovi

„Zadnjih 5 mjeseci došla sam do mnogih podataka, mahom javno prešućenih. Jedan od njih je: više od 85% pedofila su - homoseksualci!“, pojadala se Karolina Vidović Krišto i tako podebljala šanse da ovu godinu osvoji prestižnu nagradu za homofoba/homofobkinju godine, usprkos tome što konkurencija nije nimalo loša. uz Vidović Krišto među pet kandidata našli su se i pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, profesor sa zadarskog sveučilišta Ivan Poljaković, teolog Adalbert Rebić i presvijetli kardinal Josip Bozanić

„Očigledno je da živimo u kulturi organizirane političke pedofilije, gdje se više nitko ne pita kako to da desetogodišnjak postaje 'slavan' – pa biva tretiran kao medijska vedeta, a novine se utrkuju koje će prije donijeti njegovu 'životnu priču' – zato jer ga je politički pohotnik željan vlasti besramno zloupotrijebio“, komentira Viktor Ivančić u Novostima. Ivančić, čiju kolumnu donosimo u dogovoru s uredništvom Novosti kao najavu novog broja ovog tjednika, pita se zašto se politički orijentirana pedofilija doživljava kao rafiniran i poželjan društveni obred

Ljudi su došli iz svih dijelova grada, različitih zanimanja, ideologija i religija, bez skrivenih namjera, objašnjava Defne Suman, učiteljica joge iz Istanbula u pismu prijateljima izvan Turske kako bi znali što se u toj zemlji događa zadnjih dana. „Moja prijateljica pogođena je u glavu gasnom granatom. Dok ovo pišem ne znamo da li će preživjeti… Ljudi su se okupili da spriječe demoliranje nečega većeg od parka: prava da žive slobodno”, tvrdi Defne i kaže da je kontrola života građana od Erdoganovih vlasti postala neizdrživa. Objasnit će kako su u ljudima „proradile” humanost i solidarnost, dok turski mediji emituju vijesti o najčudnijioj mački na svijetu

Zemlju gdje se kritika često „nagrađuje“ zatvorom, batinama ili, kao u slučaju Ane Politkovskaje s metkom u glavu, potresa novi slučaj. Poznati ruski znanstvenik Sergej Gurijev nakon višesatnih saslušavanja na sudu shvatio je da ne bi želio završiti iza rešetaka i pobjegao glavom bez obzira, emigrirajući u Pariz. Radi se o epizodama zbog kojih u zatvoru sjede poznati tajkun Mihail Hodorkovski i njegov suradnik Platon Lebedev. „Svatko ima pravo misliti da sam kukavica, ali smatram da u Rusiji nisam siguran”, poručuje Gurijev sa sigurne udaljenosti u intervju koji vam donosimo na

Građanska neposlušnost, rijetka pojava u ovim društvima, u Sarajevu je upravo u ovim trenucima urodila plodom. Revoltirani birokracijom i nebrigom vladajućih, kao i apsurdnošću države kojoj izvrsno stoji ime Apsurdistan, građani su iza podneva spontano svojim automobilima blokirali ulaz u bosanskohercegovački Parlament i zaprijetili da se ne miču dok vlasti ne donesu potrebne odluke i da oni koji se igraju našim životima iz zgrade neće izaći dok to ne riješe. Kap koja je prelila čašu je Zakon o jedinstvenom matičnom broju koji je u državi gdje iz dana u dan sve manje stvari funkcioniše, učinio da živi ljudi formalno ne postoje