„Nećeš se ljutiti, ali kad bih ti rekao, morao bih te ubiti“, odgovorit će nam Boris Dežulović i tako nam spasiti život nakon što smo ga upitali da napokon ovom napaćenom narodu prizna tko je Feralovcima šef, zašto su se udružili u jugoorjunašku masonsku ćeliju protiv RH i koliko su za to plaćeni. U intervjuu za Lupigu povodom 20 godina od prvog broja lista Feral Tribune, Dežulović će govoriti o počecima kultnog tjednika u vremenima kada su posudili 14.000 maraka za tisak i osnovali redakciju s tri stare pisaće mašine i isto toliko drvenih stolova, a objasnit će i zašto Feral nije mogao privući oglašivače te kako se nosi s kritikama jer piše za EPH

Nedjelja je, dan kada vas na Lupigi častimo izvanrednim pričama Darija Džamonje. Sarajevski majstor kratkih priča ovu je napisao nakon povratka iz Sjedinjenih Država u rodno Sarajevo, nekoliko mjeseci prije smrti. Kako netko reče, „najbolji poznavalac mikrosvijeta koji se zove Sarajevo“, u priči „Rođendan“, objasnit će kako su ga uvijek mimoilazile vlastite rođendanske proslave i zaključiti kako je možda najviše što je njegov otac uradio za njega, to što je na dan Darijevog rođenja došao mrtav pijan na probu hora Narodnog pozorišta i svome kolegi nanio teške tjelesne ozljede

Ne zna se što je teže i veće – žal za Feralom onih koji su ga voljeli, ili stijena što se odvalila sa srca onima kojima je smetao. Broj ovih posljednjih bio je ogroman, obuhvaćao je populaciju u širokome rasponu od iskrenih a polupismenih vjernika-katolika i domoljuba-šovinista, do pripadnika društvene, akademske i crkvenjačke kreme, kod kojih ni domoljublje ni vjerništvo nisu – čast rijetkima - stvar iskrenosti nego računa… Kad bi danas još izlazio Feral Tribune, jedan od njegovih odgovora na sarajevsku fascinaciju Feralom mogao bi biti otprilike ovakav: lako je tuđim Feralom gloginje mlatiti

Vrtlarska gerila, tako bi se mogla nazvati ova intervencija u prostoru srednjovjekovnog gradića Jaujac, u južnoj Francuskoj. Kamene ulice pitoresknog gradića s jedva tisuću duša osvanule su sa zelenim tepihom na sebi, a fotografije ove akcije izazivaju fasciniranost kod promatrača. Upravo stoga podsjećamo vas na ovu intervenciju Gaëlle Villedary, u koju je utrošeno 168 rola, odnosno 420 metara travnjaka, s idejom da se srednjovjekovni gradić poveže s dolinom koja ga okružuje, odnosno da se s komadićem prirode poveže čovjeka i majku mu prirodu

„Zasad takva šansa ne postoji, a ne vjerujem ni da bi to baš bilo pametno“, odgovorit će Viktor Ivančić na pitanje koje mu netko vjerojatno postavi svaki dan – postoji li ikakva šansa za neko novo poglavlje u priči o Feralu. U velikom intervjuu za Lupigu povodom 20 godina od izlaska prvog broja lista Feral Tribune prisjetit će se kako loše tekstove nisu objavljivali ni najboljim prijateljima. Ivančić će govorit o počecima Ferala, Robiju K., pritiscima koje je doživljavao, a razgovor neće ostati lišen ni pitanja o Tuđmanovom spomeniku u Splitu za kojega će reći da je njegovo podizanje jednako kao da u Hirošimi netko postavi spomenik atomskoj bombi

Tog 1. lipnja 1993. godine na kioscima se pojavio prvi broj lista Feral Tribune. “Glasilo hrvatskih anarhista, protestanata i heretika (Bogu-mili a ni vragu nisu mrski)“ i list “oslobođen osnovnog nameta na pamet“ ne samo da će u 15 godina izlaženja ostaviti dubok trag na medijskoj sceni, već će postati i nužni korektiv društva. Tim povodom Lupiga je svojim čitateljima priredila prilično opširan temat, u sklopu kojeg ćete imati priliku pročitati priču o Feralu, vidjeti najbolje naslovnice lista, iščitati opsežne razgovore s njegovim utemeljiteljima – Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem. Svoj prilog dali su nam i Ivan Lovrenović, ali i svjedok tog vremena Stjepan Mesić