„Svatko tko je gledao seriju Velo misto ili čitao knjigu tog naslova svakako se sjeća vječno grintavog Picaferaja koji je konstantno pričao priču o Splitu kao ludom gradu, koji nije ništa drugo, doli cirkus kojeg samo treba pokrit tendom da bi to službeno i postao“, piše novi Lupigin gost komentator, Dragan Markovina. Ovaj profesor povijesti inicijator je nezavisne liste Drugo lice Splita, političke opcije koja će se na predstojećim izborima upustiti u natjecanje s „velikima“. Objasnit će kako su vodili gerilsku kampanju, bez novaca, promovirajući koncept lijevog Splita, a da su u tome uspjeli, kaže, svjedoče i brojne prijetnje

„Anika ili kako se već zove, ne zna slova, ne zna šta su igrice za računar, nema roditelje koji je svaki dan voze u školu, ne zna kakav je problem kada nema WIFI mreže, neće nikad ići da učestvuje na školskoj priredbi gdje će ponosni roditelji, rodbina i komšije da je gledaju u novoj haljinici. Nju niko ne uči da čita i piše, ona nema dom, a nema ni haljinu. Nema brigu da li će joj roditelji dopuniti račun jer nema mobitel. Srećna je kad nije gladna“, napisao je jedan policajac uz fotografiju svoje male prijateljice, pet ili šest godina stare Anike. Priča o tome kako su on i njegov prijatelj Nino jednostavnim ljudskim potezom usrećili djevojčicu osvojila je mnoge

Poput globalnih bizarnih trendova društvenim mrežama nezaustavljivo se širi i „pršuting“ - cijeli mali pokret inspiriran fotografijom koja je obišla regiju, a na kojoj aktualni splitski gradonačelnik Željko Kerum iz samo njemu poznatih razloga na čelu drži krišku pršuta. Na Facebooku je „internet pokret pršutnig“ prikupio već 18.000 obožavatelja, a fotografije građana, koji potaknuti Kerumom stavljaju pršut na glavu, neprestano se množe, kao i neke uspjele montaže koje imaju dozu duhovitosti. Zvuči kao jedan od onih sasvim besmislenih trendova, osim ako ne nosi poruku da građani ovaj put trebaju dobro razmisliti kome dati svoj glas

Čudne su životne priče, a još je misterioznije ono što u mladosti čovjeka odredi u starosti, što ga natjera da promjeni svoje ideale. Na ovom mjestu upoznajte se s nekim relativno nepoznatim informacijama u biografijama svjetski poznatih osoba, koje su nerijetko potpuno suprotne onome u što su se prometnuli akteri ove novice i koje su barem naoko nespojive s njihovim likom i djelom, poput one da je Fidel Castro sin imućnog kubanskog plantažera, završio jezuitsku školu. A što je s Gandhijem, Hitlerom, Einsteinom, ili Gatesom, saznajte pod

Ako nema kompromitirajućeg materijala, treba ga izmisliti. Tom monstruoznom idejom vodila se nepoznata osoba koje je izmislila i napisala vijest kako je Feđa Štukan, sarajevski glumac, inače čest gost na našim stranicama, pretukao svoju troipogodišnju kćer usred bijela dana, u centru Sarajeva. „Izvor laži nije bitan dokle god mržnja postoji, dok ima gdje da se usmjeri i dok ima onih koji će da vjeruju, a njih 'hvala Bogu' ima ko govana“, kaže Štukan, a njegovo objašnjenje kako je „dohakao“ zlim vijestima što ih izbacuju pogođeni njegovim nedavnim javnim istupima, donosimo u cijelosti. Naime, Štukan je dogovorio lažnu objavu svoje smrti

Nakon nje četnici zapadno od Drine više nisu predstavljali ozbiljnu vojnu silu – poginulo ih je, prema nekim procjenama, čak 18.000. Naravno, govorimo o Bitki na Neretvi poznatoj i kao Bitka za ranjenike. Lupiga se na licu mjesta, tamo gdje se na proljeće 1943. godine odigrala jedna od najvažnijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na području jugoistočne Europe, našla 70 godina kasnije. Nedaleko srušenog mosta, koji zapravo i nije onaj srušeni most, nalazi se muzej u kojem smo naišli na zanimljivu poruku, a ona otprilike ovako glasi: „Partizani su podigli most za 19 sati, a nadležnim organima u BiH to nije uspjelo ni za 19 godina“