Gurijev je nedavno dao ostavku s dužnosti Ruske ekonomske škole te se preselio u Pariz, objasnivši svoju odluku time da osjeća ''subjektivno neprijateljstvo'' od strane vlasti u Rusiji. Također, istaknuo je svoju bojazan da ga, nakon višesatnih ispitavanja, mogu pozvati na sud kao osumnjičenika, oduzeti mu putovnicu te mu ograničiti prava kretanja. Na kraju svojeg obraćanja novinarima izjavio je da ne želi živjeti u strahu te da se neće vratiti u Rusiju ''dok postoji i najmanja šansa da izgubi slobodu''.

Ruski predsjednik Vladimir Putin kratko je 4. lipnja na sastanku na vrhu EU i Rusije u Ekaterinburgu prokomentirao "slučaj Gurijeva": "Povodom toga da je rektor Ruske ekonomske škole otputovao u Pariz mogu samo reći da njegova žena tamo živi i radi; nitko mu nije prijetio, on stalno putuje k njoj. Ako se želi vratiti, neka se vrati. Ako, pak, želi živjeti u Parizu, neka živi, on je slobodan čovjek, nitko mu ne brani. Nitko ga ne progoni, nitko ga ne plaši. I ne treba praviti problem tamo gdje ne postoji."

Sergej Gurijev 2011. postao je poznat kao stručnjak koji je istupao u javnosti povodom "predmeta JUKOS-a", kojim se kazneno gone glavni suvlasnici ruske naftne kompanije Hodarkovski i Lebedev, u sklopu pripreme referata vijeća Ruske Federacije za razvoj građanskog društva i prava čovjeka. U svojem stručnom mišljenju negirao je krivicu vlasnika JUKOS-a. Također, 2012. i 2013. g. često je istupao s javnom kritikom ekonomske politike vlade Ruske Federacije, iako je istovremeno sudjelovao u pripremi tekstova za nastup tadašnjeg ruskog premijera Medvedeva.

Ruski vjesnik donosi razgovor novinara Konstantina Eggerta s bivšim rektorom Ruske ekonomske škole Gurijevom o razlozima njegovog odlaska u Francusku.

Sergej Gurijev (FOTO: freepolicybriefs.files.wordpress.com)

Vi ste se našli u centru pažnje sudionika sastanka na vrhu EU i Rusij, posebno predsjednika Putina i njegovih kolega iz EU. Ako sam dobro shvatio, u vašem odgovoru predsjedniku ste rekli da se nećete vratiti u Rusiju. Dakle, problem ipak postoji?

S.G.: Nisam želio odgovarati predsjedniku. Nisam se želio naći u centru pažnje, to je moja osobna stvar. Zaista želim biti siguran. Nisam učinio ništa loše, no bile su poduzete  nezakonite istražne radnje protiv mene. Smatram da nisam sasvim siguran u Rusiji. 

Možete li reći nešto detaljnije o tome: kakve su to bile istražne radnje, što je zanimalo istražne suce?

S. G.: Ne mogu vam reći što je zanimalo suce, to je tajna sudske istrage. No ispričat ću vam priču od 25. travnja koja za mene predstavlja prekretnicu. Istražni suci su rekli da žele napraviti ispitivanje, no umjesto ispitivanja došli su do mene u ured s nalogom Basmanog suda za pretres i za zapljenu čitave elektroničke pošte u proteklih pet godina. Napominjem da odluka suda za zapljenu elektroničke pošte mora biti opravdana.  

Moram reći da je me je najviše uznemirila činjenica da su istražni suci rekli da će izvršiti ispitivanje, a došli su zapravo poduzeti sasvim neke druge istražne radnje. Ta otvorena laž od strane istražnih sudaca prisiljava me da se zamislim nad tim što će se dogoditi sljedeći put, oni u potpunosti mogu zamijeniti moj status svjedoka u status osumnjičenika, izdati nalog da ne smijem napustiti državu ili još nešto gore. Zbog toga mislim da imam dobrih razloga kad tvrdim da je bolje da se ni ne pojavljujem u Rusiji.

Kao svjedok spreman sam davati izjave, pomagati istrazi, no to što se trenutno događa nije ispitivanje – to je prijetnja i pritisak. Pritom mi je istražni sudac sasvim konkretno, sasvim jasno rekao da se nemam na što žaliti, da je akademiku Saharovu bilo još puno gore. To nije nikakva tajna. Taj se razgovor odvio izvan granica ispitivanja, zato vam ga mogu otvoreno prenijeti. On me je upitao ne namjeravam li za stalno promijeniti svoje mjesto boravka.

No od 25. travnja prošlo je prilično dosta vremena od vašeg odlaska, čitav mjesec. Što se događalo prošlog mjeseca? Mene začuđuje to da vi okrivljujete suce zbog laži, vi ste, otvoreno govoreći, ljuti na njih, no ipak ništa ne govorte o samoj biti stvari. Morali biste reći o čemu se radi, koja je tema u osnovi čitave priče?

S. G.: To je sudski predmet №184103, ''predmet JUKOS-a'', Taj je predmet otvoren 2003. god., on je živ i zdrav, dakle, aktualan! Radi se o epizodama zbog kojih sjede u zatvoru Hodorkovski, Lebedev te drugi ljudi koji su radili u JUKOS-u. To je sve što mogu reći.

Vi se nikad niste tijekom predsjedničkog mandata Medvedeva izjašnjavali o političkim temama. No govorili ste o predmetu ''JUKOS'', govorili ste da korupcija u Rusiji smeta razvoju investicijske klime?

S. G.: Ne mislim da je ovo što se dogodilo sa mnom bila neka urota protiv ruske investicijske klime. Mislim da se sa mnom jednostavno dogodio nesretni slučaj. Istražni komitet je odlučio da sam važan svjedok  te da je potrebno provesti istražne radnje. Na svakog od nas može pasti cigla ili ledenica na glavu, nešto slično se dogodilo sa mnom. Naravno, bilo bi bolje kad ledenice ne bi visjele nad našim glavama. No one, pak, vise i svaki čovjek koji hoda ispod njih zapravo riskira da mu jednom padnu na glavu. Mi svi živimo u Rusiji, odnosno ja sam ranije živio u Rusiji i kao ozbiljan čovjek sam znao da se to može dogoditi meni.

Ne mislite li da ste prepustili sudbini svoje najmilije djetence – Rusku ekonomsku školu?

S. G.: Mislim, no također znam da joj ne bih puno pomogao iz zatvora.

Dakle, vi ste uvjereni da bi čitava stvar tako završila?

S. G.: Ne, nisam uvjeren. No zaista za to postoji veliki rizik. Osim toga, mislim da moja obitelj zaslužuje to da sam na slobodi.

Može li vas se sad nazvati političkim emigrantom?

S. G.: Ne, ja sam profesor, slobodan čovjek. Gledajte, nisam ništa politički diskutabilno rekao. Jednostavno ne želim sjediti u zatvoru.

I za kraj, Sergej, dva kratka odgovora na dva kratka pitanja. Prvo: ne bojite li se da će vam reći da ste ispali kukavica?

S. G.: To mi puno ljudi govori. Mislim da svaki čovjek ima pravo misliti da sam kukavica.

Drugo: Što vas može prisiliti da se vratite u Rusiju? Možda ćete se vratiti kad se okolnosti promijene? 

S. G.: Vratit ću se kad budem uvjeren u vlastitu sigurnost u Rusiji. Zasad ne želim govoriti što pod tim konkretno podrazumijevam.

Razgovarao: Konstantin Eggert

Lupiga.Com via Ruskivjesnik.Com