Ne znam znate li da je donedavno u juniorskim redovima zagrebačkog prvoligaškog nogometnog kluba Dinamo igrao jedan tamnoputi mladac, državljanin Hondurasa. Znali za taj podatak ili ne znali, više nije bitno... iz razloga što taj crnoputi mladi nogoloptaš imenima i prezimenom Luis Arcanga Ramos Colon više ne obitava u dragoj nam metropoli, niti trčkara za loptom po maksimirskoj ledini. Travnatoj. A zašto, zapitati će oni naivniji među vama... Iz jednog, odnosno tri prozaična razloga koji se ogledaju u činjenici što je nedavno po treći put u nekih osam mjeseci koliko je boravio u Zagrebu  brutalno napadnut i pretučen. Bocom u glavu. Zbog boje kože. Svoje. Crne. Od strane skinheadsa. Zagrebačkih. Ujedno i pripadnika Bad Blue Boysa. Navijačke skupine kluba čije boje je i navedeni Luis Colon dotad branio. Na travnjaku. Maksimirskom. Zelenom. I sve to u jeku FIFA-ine kampanje koja prijeti velikom novčanom kaznom, a možebitnim i isključenjem Mamić-Ćirinog kluba iz europskih natjecanja, a zbog rasisičko-fašističkih ispada njihovih navijača na utakmicama europskih kupova. Tokom kojih su isti ti navijači onomatopejama majmunskoga glasanja popraćali svaki kontakt s loptom brojnih inozemnih tamnoputih igrača. Što, naravno, Dinamu pomoglo nije da ne izgubi od engleskog Fulhama na svom terenu rezultatom 3 : 0. I ispadne iz daljnjeg natjecanja. Zbog golova koje sve redom u našu mrežu zabiše suparnički igrači . Tamne boje kože. Pa onda recite da nema pravde. Ali slaba je to utjeha Luisu Colonu. I njegovoj glavi. Razbijenoj. Crnoj.